Abeceda rezidbe

Suvremeni uzgojni oblici

Rezidba maline

Rezidba šljive i trešnje

Siva plijesan jagode-Botrytis cinerea

Siva plijesan je najčešća i najopasnija bolest plodova jagode u Hrvatskoj. Dovoljno je da u razdoblju berbe padnu jake kiše pa da berba bude umanjena za 50% i više.

Bolest napada
Plodove, cvjetne stapke, cvjetove, peteljke lista i list.

Uzročnik bolesti
 Gljiva Botrytis cinerea.

Simptomi bolesti
Zaraženi cvjetovi se suše i izgledaju kao spaljeni. Na zelenim plodovima javlja se svijetlosmeđa pjega, a plod je na tom mjestu mekan. Na tom istom mjestu se kasnije formira prljavo bijela paučinasta prevlaka koja kasnije dobije karakterističnu maslinastosivu boju. Plodovi su tamnosmeđe boje na dijelu na kojem nema micelija. Zaraza je češća kod plodova koji dodiruju tlo, foliju ili se međusobno dodiruju.

Biologija bolesti
Infekcija može nastupiti u razdoblju cvatnje. Nakon zaraze latica i naseljavanja gljive na prašnike dolazi do sporulacije. Konidiji gljive počinju klijati u infekcijsku hifu koja raste prema cvjetištu (receptaculumu) odakle pomoću penetracijske hife prelazi u plod. Proces prodora infekcijske hife od tučka do ploda traje u povoljnim uvjetima oko tjedan dana. Budući da u okolišu uvijek ima konidija gljive B. cinerea, infekcija ploda može nastupiti i izravno. Izravna zaraza ploda najčešće se događa pred berbu. Spore ove bolesti klijaju u širokom rasponu temperatura, s optimumom od 20 do 23 °C.

Zaštita od sive plijesni jagode
Unatoč tome što postoje razlike u osjetljivosti sorata, zaštita se mora provoditi primjenom fungicida. Preporučuju se 4 prskanja: prvo prskanje u početku cvatnje, drugo u punoj cvatnji (50% otvorenih cvjetova), treće prskanje u završetku cvatnje i početku zametanja plodova i zadnje prskanje u vrijeme početka zriobe, a pritom poštujući propisanu karencu. Kod nas su registrirani fungicidi na osnovi sljedećih djelatnih tvari: tolilfluanidu, iprodionu, procimidonu, fenheksamidu i dr. Pripravke treba koristiti naizmjenično kako ne bi došlo do pojave rezistentnosti. Početkom vegetacije preporučljivo je koristiti pripravke s duljom karencom, a kasnije pripravke s kraćom karencom.

Jabučni savijač-Cydia pomonella L.

Jabučni savijač najvažniji je štetnik u intenzivnim nasadima jabuke. Protiv ovog štetnika provode se 1 do 2 pa čak do 7 tretiranja godišnje stoga se najveći dio mjera suzbijanja štetnika u nasadima upravo odnosi na ovu vrstu. Smatra se da može izazvati štetu u visini od 50% potencijalnog prinosa, s time da mu je u novije vrijeme štetnost jako porasla što se pripisuje klimatskom zatopljenju zbog čega je pojava ove vrste sve ranija i jača.

Štetnik napada
Plodove.


Opis štetnika
Odrasli oblik jabučnog savijača jest leptir koji ima raspon krila 16 do 19 mm. Sive je boje. Pri vrhovima prednjih krila nalaze se vrlo očita i karakteristična smeđa polja obrubljena dvjema sjajnim tamnocrvenozlatnim linijama. Stražnja krila su crvenkasto smeđa.
Jaja su promjera 1 mm, okruglasta, spljoštena te u sredini lagano natečena. Na početku mliječnobijele boje, dok se nakon par dana na periferiji pojavljuje crvenkasti prsten.
Čim izađu iz jaja, gusjenice imaju 2 do 3 mm, a glava im je dvostruko šira od tijela. Narastu od 16 do 20 mm. Glava im je tamnosmeđe boje, a tijelo im je isprva bjelkasto, a kasnije postaje svijetloružičasto do crvenkasto.
Kukuljica je duga 10 do 12 mm i široka 3 mm. Žutosmeđe do tamnosmeđe boje. Nalazi se u svilenkastom kokonu.

Biologija i životni ciklus štetnik
Prezimi odrasla gusjenica u kokonu ispod kore te u raznim pukotinama na deblu i debljim granama.  U travnju se kukulji na mjestima prezimljavanja. Krajem travnja započinje izlijetanje leptira, u svibnju je ono mnogo intenzivnije i traje sve do kraja lipnja. Odrasli leptiri žive prosječno 15 do 18 dana. Mužjaci se javljaju prije ženki. Leptiri kopuliraju prosječno 30 do 50 jaja kad je temperature viša od 15 °C te ih uskoro počinju odlagati na lice listova, grančice i plodove. Inkubacija traje 7 do 14 dana. Čim izađu iz jaja, gusjenice se ubušuju u plodove gdje se razvijaju. Razvoj traje 20 do 30 dana. Tada odrasla gusjenica napušta plod i odlazi u razne pukotine na deblu i granama gdje se zapreda i kukulji. Nakon desetak dana izlazi leptir koji leti od polovice srpnja do polovice kolovoza, odlaže jaja na plodove u koje se zatim ubušuju gusjenice. U vrijeme zriobe plodova, gusjenice izlaze i odlaze na mjesto prezimljavanja (pukotine na stablu, tlo).
U Hrvatskoj jabučni savijač ima redovito dvije generacije.

Štete koje izaziva štetnik
Gusjenice nanose štetu ubušavajući se u plodove, obično kod čaške ili peteljke ploda. Najprije plod oštećuju samo površinski, a kasnije buše hodnik sve do jezgre gdje izgrizaju sjemenke jabuke. Hodnici su puni izmeta kojeg izbacuju kroz otvor. Napadnuti nezreli plodovi otpadaju, dok je preostalima kvaliteta značajno smanjena zbog crvljivosti. Zaražene plodove često zahvaća monilija.

Zaštita od jabučnog savijača
Lovni pojasevi jedan su od metoda zaštite voćnjaka od jabučnog savijača. U vrijeme kad gusjenice prve ili druge generacije odlaze na kukuljenje tj. prezimljavanje, na debla se stavljaju lovni pojasevi koji se svakih 10 dana ljeti, tj. krajem jeseni, skidaju, a u njima ulovljene gusjenice se unište najčešće spaljivanjem.
Nezrele plodove koji su otpali te oni u kojima se nalaze gusjenice treba sakupiti i uništiti.
Nakon berbe plodova, gusjenice savijača je moguće donijeti u skladišta gdje se one tijekom zime zapredu i prezime. U tom slučaju potrebno je uništiti gusjenice prije nego počnu izlijetati leptiri ili spriječiti izletavanje leptira iz skladišta stavljanjem mreža na prozore i tretiranjem zidova diklorvosom.
Jabučni savijač ima puno prirodnih neprijatelja kao što su zlatooke, stjenice, neke vrste kornjaša stoga je moguće i biološko suzbijanje savijača.
Moguće je primjenjivati i bioinsekticid na bazi B. thuringiensis.
Zadovoljavajuću učinkovitost pokazali su pripravci koji sadrže uzročnike viroze savijača.
Kod biotehničkih metoda u suzbijanju jabučnog savijača treba spomenuti primjenu feromona jednom od dvije metode, “privuci i ubij” i zbunjivanje – konfuzija mužjaka.
Od biotehničkih insekticida djelotvorni su toksikološki i ekološki prihvatljivi regulatori razvoja kukaca temeljeni na inhibiranju tvorbe hitina. Isti se primjenjuju početkom izlaska gusjenica iz jaja.
Analoge juvenilnim hormonima treba primijeniti u stadiju jaja ili u zadnjem stadiju razvoja gusjenice, dok primjena antijuvenilnih hormona manje ovisi o roku primjene.
Od kemijskih insekticida za prva tretiranja preporučljivije je uzimati insecticide duljeg rezidualnog djelovanja, a za zadnje ovisno o datumu berbe, insecticide odgovarajuće kraće karence.
Kako bi poštedjeli faunu prirodnih neprijatelja potrebno je umjesto univerzalnih primjenjivati selektivne insecticide.
Kurativno suzbijanje obavlja se u proljeće, nakon izlijetanja, tj. odmah na početku izlaska gusjenica, a prije njihovog ubušivanja.

Tehnološke smjernice za uzgoj šipka

Rezidba breskve i nektarine

Rezidba kupine

Priručnik o uzgoju crvene i crne ribizle

Priručnik za podizanje nasada trešnje

Rasadnička proizvodnja

Rezidba višnje

Maslina

Zaštita koštičavih i jezgričavih voćaka do cvatnje

Nakon obavljenog plavog prskanja u mirovanju vegetacije i stadiju mišjih ušiju, dolaskom viših temperatura voćke počinju naglo kretati, te ih je potrebno adekvatno zaštititi od najvažnijih bolesti.

Jezgričave voćke (jabuka, kruška)

Jezgričavo voće je potrebno vrlo rano zaštititi od krastavosti plodova i mrljavosti lista. To je najvažnija bolest jabuka i krušaka koja se redovito javlja svake godine, a intenzitet napada ovisi o količini i rasporedu oborina te temperaturi. Prvi simptomi se prepoznaju po svjetlo smeđim pjegama na mladim listićima. Pjege kod jakih zaraza potamne, osuše se i tkivo izumire.

Krastavost ploda jabuke

Prema tome već u najranijim fazama je potrebno zaštititi listiće, da ne bi došlo do gubitka lisne mase, tj. smanjenja lisne površine, što se kasnije očituje u kakvoći plodova i smanjenju prinosa. Osim krastavosti, na jabukama se pojavljuje i pepelnica. Na lišću se pojavljuje kao bjelkasto pepeljasta prevlaka, listovi su uži i uvijeni, ponekad su i cijeli pupovi zaraženi ovom bolešću.
Preporučujemo za zaštitu jabuke od krastavosti do pojave cvjetova primjenu fungicida:

• Chromodin S-65 u koncentraciji 0,06-0,1 %,
• Delan 700 WDG u koncentraciji 0,05-0,075 % ili
• Polyram DF u koncentraciji od 0,25 %.

Za zaštitu od pepelnice ove fungicide je potrebno kombinirati s

• Chromosulom 80 u koncentraciji od 0,4 %.

Krušku je potrebno zaštititi od krastavosti, za što Vam preporučujemo

• Chromodin S-65 u koncentraciji 0,06-0,1 %.

U fazi neposredno pred cvatnju preporučujemo fungicid Scissor u koncentraciji 0,013-0,015 % u kombinaciji sa fungicidom Star 80 WP (0,25%) ili fungicidom Storby WG (0,02%) ili fungicid Delan 700 WDG (0,05-0,075%).

Koštičave voćke (breskva, marelica, nektarina, šljiva, višnja)

Koštičave voćke napadaju bolesti poput kovrčavosti lista breskve, šupljikavosti lišća koštičavih voćaka, kozičavosti lista koštičavih voćaka, rogača šjive.
Najvažnije je napomenuti da se kovrčavost lišća breskve i rogač šljive moraju spriječiti ili plavim prskanjem ili u fazi mišjih ušiju.
U fazi mišjih ušiju za prskanje koštićavih voćaka upotrijebite:

• Chromodin S-65 u koncentraciji 0,1-0,12% ili
• Delan 700 WDG u koncentraciji 0,075-0,1%.

Kod breskve za što kvalitetniju zaštitu od kovrčavosti lista ove pripravke upotrijebiti već na početku pucanja pupova.

Kovrčavost lista breskve

Pojavom simptoma u travnju ili svibnju nema više mogućnosti suzbijanja, breskve gube lišće, te ako ima dovoljno vlage dolazi do retrovegetacije koja iscrpljuje voćke.
Štetnici koji se javljaju u periodu kratanja vegetaciju su jabučni cvjetojed, gusjenice savijača pupova, lisne uši.
Za njihovo suzbijanje koristimo insekticide Fastac 10 SC u koncentraciji 0,015-0,025% ili Rotor 1,25 EC u koncentraciji 0,04-0,06% ili Reldan 40 EC u koncentraciji 0,1-0,125%.
U zaštiti breskve i nektarine prije cvatnje treba voditi računa o lisnim ušima i breskvinom tripsu koji suzbijamo insekticidima Boxer 200 SL u koncentraciji 0,04-0,05% ili Reldan 40 EC u koncentraciji 0,1-0,125% ili Fastac 10 SC u koncentraciji 0,015-0,025%.

Kako pomoći voćkama nakon mraza

S obzirom na pojavu niskih zimskih temperatura i kasnih proljetnih mrazeva većina voćnih vrsta je pretrpjela značajna oštećenja. U različitim dijelovima naše zemlje došlo je do smrzavanja cvjetnih pupova, cvjetova u različitim fenofazama ili tek zametnutih plodova.

Kod nekih voćnih vrsta npr. breskve i marelice, cvjetni pupovi su stradali nakon vala niskih zimskih temperatura u veljači, a nakon proljetnih mrazeva je oštećen i ostatak cvjetova. Isto tako ranije sorte nekih voćnih vrsta (npr. trešnje, višnje, jabuke, kruške, oraha), odnosno one koje su u vrijeme pojave mraza bile u punoj cvatnji stradale su od mraza. Ova oštećenja nisu toliko uočljiva dok je cvatnja u tijeku i vidljivi su cvjetovi s normalno razvijenim i obojanim laticama, ali ako se malo bolje promotri cvijet vidljivo je da su generativni organi – prašnici i plodnice tučka smeđi, što znači da su stradali od niskih temperatura, te u većini slučajeva neće doći do oplodnje i zametanja plodova.Iako to na prvu pomisao predstavlja značajnu materijalnu štetu, jer će prirod ove godine negdje gotovo potpuno izostati, ako se pravilno ne postupi s voćkama tijekom nadolazeće vegetacije, posljedice bi mogle biti još veće. Potrebno je poduzeti određene agrotehničke i pomotehničke mjere u cilju smanjenja bujnosti voćaka, povećanja postotka diferencijacije pupova i sl. Ne smiju se zanemariti npr. obrada tla i zaštita od bolesti i štetnika. Ako napadi štetnika i zaraze bolesti budu velike javit će se prerano opadanje lišća, voćke će biti u slaboj kondiciji, što bi moglo utjecati na smanjenje uroda sljedeće godine.
Bujnost
Povećana bujnost voćaka javit će se zato što će zametanje plodova biti vrlo slabo ili ga gotovo uopće neće biti, pa će se sva hranjiva usmjeravati na vegetativni rast odnosno na prirast drvne mase. Javit će se vrlo intenzivan rast mladice koji se treba regulirati i usporiti, jer bi u protivnom moglo doći do slabije diferencijacije pupova, a time će prirod sljedeće godine biti smanjen ili bi mogao izostati. Ako je moguće, mogu se primijeniti regulatori rasta – tzv. retardanti kojima se može barem djelomično smanjiti rast mladica.
Diferencijacija generativnih pupova
Za većinu voćnih vrsta počinje obično nakon završetka intenzivnog vegetativnog rasta (od svibnja do kolovoza ovisno o vrsti), a predstavlja u početku nevidljivu promjenu unutar pupa koji iz vegetativne faze prelazi u generativnu fazu. Upravo iz tih generativnih pupova koji će započeti diferencijaciju ovog ljeta, sljedeće proljeće će se razviti cvjetovi. Važno je prije početka diferencijacije poduzeti neke postupke kojima se može povećati postotak diferencijacije. Tako je poželjno povijanje grana u vodoravan položaj, ne pretjerana gnojidba dušikom i prihrana voćke budući da se tim postupkom pojačava vegetativni rast i produžuje intenzivni vegetativni rast na štetu diferencijacije pupova. Isto tako nije poželjno pretjerano natapanje, kako bi se faza intenzivnog rasta na vrijeme usporila.
Zelena rezidba
S obzirom na to da se zimskom rezidbom obično ostavlja povoljan omjer generativnih i vegetativnih pupova kako bi se osigurala ravnoteža između rasta i rodnosti, a većina generativnih pupova i cvjetova je smrzla, važno je intervenirati u zeleno odnosno provesti zelenu rezidbu tijekom svibnja, najkasnije lipnja u vidu odstranjivanja – prorjeđivanja dijela mladica ili prikraćivanja kako bi došlo do bolje diferencijacije generativnih pupova, a ujedno će se izbjeći prejaka bujnost voćaka. Isto tako zelenom rezidbom treba obavezno odstraniti mladice koje rastu u unutrašnjost krošnje, a posebno šibe vodopije koje će zbog većeg pritjecanja hranjiva još više rasti a time i dodatno crpiti voćku.
Zametanje plodova
Neki su voćari neposredno nakon niskih temperatura poprskali voćke preparatima na bazi giberelinske kiseline, stoga je veća mogućnost pojave partenokarpnih plodova koji se obično i prirodno razvijaju kada je oplodnja slaba, jer im uz plodove s razvijenim sjemenkama ne pritječe dovoljno hranjiva. U ovom slučaju se sintetskim preparatima moglo pospješiti partenokarpno zametanje plodova (jabuka i kruška) – tzv. stimulativna partenokarpija, što je posebno značajno u godinama kao što je bila ova kad je u cvatnji bilo pozeba. Ukoliko dođe do zametanja partenokarpnih plodova oni se razlikuju po vanjskom izgledu i organoleptičkim svojstvima ploda. Obično zaostaju po veličini, a oblik im je više ili manje deformiran i ne odgovara karakteristikama sorte. Isto tako vidljive bi mogle biti promjene na plodovima koji su već bili zametnuti u vrijeme pojave niskih temperatura. Takvi plodovi mogu biti deformirani i obično imaju prevlaku odnosno svijetlo smeđi prsten koji je jedan od znakova oštećenja cvijeta od niskih temperatura.

Izvor:Gospodarski list