srijeda, 19. prosinca 2018.
srijeda, 14. studenoga 2018.
Zimsko prskanje voćaka
Zaštita tijekom zime kod većine voćnih vrsta se s razlogom smatra
osnovnom zaštitom, jer u voćnjacima u kojim se pravovremeno provede
kvalitetno zaštita tijekom zime, tada tijekom vegetacije ima daleko
manje problema s mnogim štetnim organizmima. Gotovo da i nema voćne
vrste na kojoj zaštita protiv štetnih organizama provedena tijekom zime
neće biti od manje ili veće koristi. Štoviše, pojavu nekih gljivičnih
bolesti tijekom vegetacije, primjerice kovrčavost lista na breskvi i
nektarini jedino je moguće spriječiti tretiranjem tih voćnih vrsta za
vrijeme njihovog zimskog mirovanja.
Zimsko tretiranje voćaka i vinove loze izvodi se u vrijeme mirovanja vegetacije, odnosno od opadanja lišća u jesen pa do početka vegetacije u proljeće. Međutim, najbolji rezultati u suzbijanju štetnih organizama se postižu kada se zimsko tretiranje izvodi u drugoj polovini veljače ili početkom ožujka, upravo pred samo kretanje vegetacije. Međutim, koštičavo voće, malinu i kupinu treba tretirati nešto ranije, jer ove voćne vrste kreću ranije sa vegetacijom.
Zaštita protiv štetnika i bolesti
Zaštita voćaka tijekom zime najčešće se provodi protiv gljivičnih bolesti na koštičavim voćnim vrstama primjenom fungicida na osnovi bakra. Izvođenjem zimskog plavog tretiranja na breskvi i nektarini onemogućava se pojava kovrčavosti lista, a u velikoj mjeri i šupljikavost lista. Pravovremenom provedbom zimskog plavog tretiranja i na nekim drugim voćnim vrstama u velikoj mjeri će pridonijeti smanjenju mogućeg napada raznih gljivičnih oboljenja tijekom vegetacije. Primjerice, primjenom bordoške juhe ili nekog drugog pripravaka na osnovi bakra u tijeku zime na jabuci, kruški i mušmuli u velikoj mjeri će se smanjiti pojava fuzikladija na listu i plodu tih voćnih vrsta.
Zimskom zaštitom protiv većine bolesti
Na trešnji se zimsko tretiranje sredstvima na osnovi bakra pridonijeti manjoj pojavi šupljikavosti ili rešetavosti lista, a time spriječiti i njegovo prijevremeno opadanje. Isto tako to tretiranje će spriječiti sušenje listova i pojavu gorke truleži plodova. Na višnji će zimsko plavo tretiranje smanjiti pojavu kozičavosti lista i šupljikavosti lista. Primijenjeno na šljivi, zimsko plavo tretiranje će također pridonijeti manjoj pojavi šupljikavosti lista i rogača ploda šljive, te smanjiti pojavu monilije i bakterioza. Isto tako, ako se zimsko plavo tretiranje obavi na šipku, tada će tijekom vegetacije na stablima manje biti šupljikavosti lista, te neće doći do prijevremenog opadanja lišća. Osim zimskog tretiranja pripravcima na osnovi bakra, ona se mogu provoditi i s pripravcima koji pored bakra sadrže i mineralna ulja, u kom slučaju se pored spomenutih bolesti suzbijaju i neki štetnici kao što su lisne i štitaste uši, te grinje.
Zimsko tretiranje voćaka izvodi se i u cilju sprečavanja ili smanjenja pojave štetnika, prije svih štitastih ušiju i grinja. Međutim, za razliku od veoma uspješnog djelovanja bakarnih fungicida na razne uzročnike gljivičnih bolesti koje se tijekom zime nalaze na voćkama, za suzbijanje štetnika tijekom zime na našem tržištu nema tako djelotvornih insekticida.
Kupanje voćaka
Da bi zimska tretiranja bila učinkovita, ona se trebaju kvalitetno obaviti. Ne treba štedjeti na pesticidnoj tekućini. Pored dobro natopljenih pupova, trebaju biti dobro oprskane sve rodne grančice, tanje i deblje grane, kao i debla jer se na svim tim dijelovima stabla nalazi mnoštvo spora od kuda ih vjetar ili kapljice kiše odnose na pupove. Stoga stabla treba doslovce okupati, što većina voćara uglavnom i radi, zbog čega se zimsko tretiranje obično naziva zimsko kupanje voćaka.
Što se tiče kemijskih pripravaka koji se koriste tijekom zimskog periodu za zaštitu voćaka i vinove loze , na tržištu postoji veliki izbor. Svakako radi se o pripravcima na bazi bakra. Neki od tih pripravaka koji imaju dozvolu i mogu se koristiti su: Nordox 75 WG, Champion 50 WG, Cuprablau Z, Bordoška juha i dr.
Zimsko tretiranje voćaka i vinove loze izvodi se u vrijeme mirovanja vegetacije, odnosno od opadanja lišća u jesen pa do početka vegetacije u proljeće. Međutim, najbolji rezultati u suzbijanju štetnih organizama se postižu kada se zimsko tretiranje izvodi u drugoj polovini veljače ili početkom ožujka, upravo pred samo kretanje vegetacije. Međutim, koštičavo voće, malinu i kupinu treba tretirati nešto ranije, jer ove voćne vrste kreću ranije sa vegetacijom.
Zaštita protiv štetnika i bolesti
Zaštita voćaka tijekom zime najčešće se provodi protiv gljivičnih bolesti na koštičavim voćnim vrstama primjenom fungicida na osnovi bakra. Izvođenjem zimskog plavog tretiranja na breskvi i nektarini onemogućava se pojava kovrčavosti lista, a u velikoj mjeri i šupljikavost lista. Pravovremenom provedbom zimskog plavog tretiranja i na nekim drugim voćnim vrstama u velikoj mjeri će pridonijeti smanjenju mogućeg napada raznih gljivičnih oboljenja tijekom vegetacije. Primjerice, primjenom bordoške juhe ili nekog drugog pripravaka na osnovi bakra u tijeku zime na jabuci, kruški i mušmuli u velikoj mjeri će se smanjiti pojava fuzikladija na listu i plodu tih voćnih vrsta.
Zimskom zaštitom protiv većine bolesti
Na trešnji se zimsko tretiranje sredstvima na osnovi bakra pridonijeti manjoj pojavi šupljikavosti ili rešetavosti lista, a time spriječiti i njegovo prijevremeno opadanje. Isto tako to tretiranje će spriječiti sušenje listova i pojavu gorke truleži plodova. Na višnji će zimsko plavo tretiranje smanjiti pojavu kozičavosti lista i šupljikavosti lista. Primijenjeno na šljivi, zimsko plavo tretiranje će također pridonijeti manjoj pojavi šupljikavosti lista i rogača ploda šljive, te smanjiti pojavu monilije i bakterioza. Isto tako, ako se zimsko plavo tretiranje obavi na šipku, tada će tijekom vegetacije na stablima manje biti šupljikavosti lista, te neće doći do prijevremenog opadanja lišća. Osim zimskog tretiranja pripravcima na osnovi bakra, ona se mogu provoditi i s pripravcima koji pored bakra sadrže i mineralna ulja, u kom slučaju se pored spomenutih bolesti suzbijaju i neki štetnici kao što su lisne i štitaste uši, te grinje.
Zimsko tretiranje voćaka izvodi se i u cilju sprečavanja ili smanjenja pojave štetnika, prije svih štitastih ušiju i grinja. Međutim, za razliku od veoma uspješnog djelovanja bakarnih fungicida na razne uzročnike gljivičnih bolesti koje se tijekom zime nalaze na voćkama, za suzbijanje štetnika tijekom zime na našem tržištu nema tako djelotvornih insekticida.
Kupanje voćaka
Da bi zimska tretiranja bila učinkovita, ona se trebaju kvalitetno obaviti. Ne treba štedjeti na pesticidnoj tekućini. Pored dobro natopljenih pupova, trebaju biti dobro oprskane sve rodne grančice, tanje i deblje grane, kao i debla jer se na svim tim dijelovima stabla nalazi mnoštvo spora od kuda ih vjetar ili kapljice kiše odnose na pupove. Stoga stabla treba doslovce okupati, što većina voćara uglavnom i radi, zbog čega se zimsko tretiranje obično naziva zimsko kupanje voćaka.
Što se tiče kemijskih pripravaka koji se koriste tijekom zimskog periodu za zaštitu voćaka i vinove loze , na tržištu postoji veliki izbor. Svakako radi se o pripravcima na bazi bakra. Neki od tih pripravaka koji imaju dozvolu i mogu se koristiti su: Nordox 75 WG, Champion 50 WG, Cuprablau Z, Bordoška juha i dr.
subota, 10. studenoga 2018.
Gnojidba voćaka
U redovitoj gnojidbi voćnjaka razlikujemo gnojidbu mladih nasada i gnojidbu nasada u rodu. Za osiguranje dobre ishrane u tlo treba unijeti sva nedostatna esencijalna hranjiva posebice dušik, fosfor, kalij, kalcij, magnezij, sumpor, željezo, bor, cink, mangan, bakar, molibden i još neke korisne elemente iz tla.
Usvajanje i potreba za biljnim hranjivima ovisi o više čimbenika poput voćne vrste, starosti, rodnosti, vrsti tla, opskrbljenosti tla biljnim hranivima, klimatskim uvjetima, količini i kvaliteti planiranog prinosa, te o intenzivnosti uzgoja. Utvrđivanje pojedinih količina biljnih hranjiva u redovitoj gnojidbi obavlja se pomoću kemijske analize tla.
Usvajanje i potreba za biljnim hranjivima ovisi o više čimbenika poput voćne vrste, starosti, rodnosti, vrsti tla, opskrbljenosti tla biljnim hranivima, klimatskim uvjetima, količini i kvaliteti planiranog prinosa, te o intenzivnosti uzgoja. Utvrđivanje pojedinih količina biljnih hranjiva u redovitoj gnojidbi obavlja se pomoću kemijske analize tla.
Redovita gnojidba mineralnim gnojivima dugogodišnjih nasada obavlja se dva ili tri puta godišnje. Sastoji se od osnovne gnojidbe i prihrane. U osnovnoj gnojidbi primjenjuje se gnojivo s manje dušika, a više fosfora i kalija, dok prihrana stavlja naglasak na dušik. Za osnovnu i meliorativnu (prije podizanja nasada) gnojidbu koriste se NPK mineralna gnojiva poput:
- NPK 8-26-26
- NPK 10-30-20
- NPK (SO3) 5-20-30 S (26) (Florin 1)
- NPK 7-20-30
- NPK 6-18-36
- NPK (MgO) 8-16-24
Izbor formulacije ovisi o omjeru i koncentraciji hranjiva u tlu. Na tlima s više od 40 mg K2O /100 g tla može se primijeniti MAP (NPK 12-52-0 ili NPK 13 -53 -0).
Osim dušika tijekom vegetacije dodaju se i sva ostala hranjiva, a naročito mikroelementi neophodni u pojedinim razdobljima vegetacijskog ciklusa. Osnovna gnojidba vezana je uz jesensku obradu tla i služi prvenstveno unošenju fosfora i kalija u dublje slojeve tla. Gdje nije moguće duboko unošenje u tlo (Dalmacija, Primorje) mineralna gnojiva razbacuju se pred kišu.
Uz to se dodaje i dio dušika, koji služi za ishranu korijena tijekom zime i njegovo nakupljanje u tkivu drveta. U osnovnu gnojidbu spada i gnojidba organskim gnojivima, a ona se obavlja u jesen, svake treće ili četvrte godine, zajedno sa mineralnom gnojidbom.
Proljetna gnojidba ili prvo prihranjivanje dušikom, obično je to UREA (Florin 7), obavlja se prije kretanja vegetacije i prije plitke obrade tla. Na zatravljenim ili skeletnim (kamenim) tlima razbacuje se po površini najbolje prije kiše. Drugo je prihranjivanje (KAN, Florin 6) najčešće iza zametanja plodova.
U posebnim uvjetima pojedinih vrsta voćaka gnojidba se obavlja prema potrebama pojedine vrste.
Tijekom sušnih uvjeta ili uslijed znakova pomanjkanja hranjiva neophodno je prihranjivanje putem lista.
Prihranjivanje putom lista obavlja se s Fertinama, ili ako samo dajemo dušik, s UREOM. (Florin 7) Navedenu prihranu lista možemo kombinirati sa zaštitom pa tako obavljamo dva agrotehnička zahvata istovremeno.
Koncentracija otopine UREE (Florin 7) za voćnjake iznosi 0,5-2%, osim masline koja može podnijeti i 10%-tnu otopinu UREE (Florin 7). Međutim, maslina se prihranjuje s 3 – 5 % koncentracijom UREE (Florin 7) što znači otopiti 3 – 5 kg UREE na 100 litara vode.
GNOJIDBA MLADIH VOĆAKA
Mladi voćnjaci su nasadi u razdoblju intenzivnog rasta i razvoja voćaka. To razdoblje je od sadnje voćnih sadnica pa sve dok one ne razviju osnovne skeletne grane, s obilježjem predviđenog uzgojnog oblika. Navedeno razdoblje kraće je kod intenzivnih nego ekstenzivnih nasada. Mlade voćke treba redovito gnojiti kako bi se pospješio brži rast i razvoj. O pravilnoj gnojidbi najviše ovisi brzina porasta i razvoja voćaka. U prvoj i drugoj godini voćke se gnoje pojedinačno. Zona gnojidbe oko voćaka treba biti nešto šira od krošnje.
Prve godine, početkom vegetacije obavlja se prihranjivanje s 0,1 kg uree ili 0,2 kg KAN-a (Florin 6) ili 0,3 kg NPK 15-15-15 (Florin 2) po stablu. Krajem svibnja ili početkom lipnja obavlja se još jedno prihranjivanje s istim vrstama i istom količinom gnojiva kao kod prvog prihranjivanja.
Prve godine uzgoja, u osnovnoj gnojidbi voćaka s gustim sklopom, gnoji se po jednoj voćki s 0,15-0,20 kg s jednim od kompleksnih gnojiva NPK 7-20-30, NPK 6-18-36, NPK (SO3) 7-14-21 (24) (Florin 4) ili 0,1 kg NPK 8-26-26 , NPK 10-30-20, NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18) ili Florin 5.
U drugoj godini uzgoja gnojidba se obavlja u isto vrijeme i s istim vrstama gnojiva, s tim da se količina poveća za 30 -50%.
U trećoj godini uzgoja pa nadalje, gnojidba se obavlja po cijeloj površini voćnjaka osim kod zasebnih stabala, kada se dodaje 0,2 (NPK 10-30-20) – 0,45 (NPK (SO3) 5-20-30 (26), Florin 1) kg/stablo, dok se četvrte godine zasebna stabla gnoje od 0,3 (NPK 10-30-20) – 0,6 (NPK (SO3) 5-20-30 (26), Florin 1) kg/stablo.
Vrijeme gnojidbe i vrste gnojiva iste su kao i kod gnojidbe voćaka u rodu. Kod prihranjivanja mladih voćaka dušikom treba nastojati da se doda veća količina gnojiva voćkama koje se slabije razvijaju kako bi se voćke ujednačeno razvijale.
GNOJIDBA VOĆAKA U RODU
Redovita godišnja gnojidba voćnjaka u rodu predstavlja jednu od osnovnih agrotehničkih mjera u suvremenoj voćarskoj proizvodnji. Gnojidbom voćaka osigurava se redoviti i visoki prinos, dobra kvaliteta plodova, te ravnoteža razvoja vegetativnih i generativnih organa.
U redovitoj godišnjoj gnojidbi kod većine vrsta voćaka razlikuje se osnovna gnojidba, rana proljetna gnojidba i prihrana.
Osnovna gnojidba koja se obavlja u jesen iza berbe predstavlja unošenja kompleksnih NPK gnojiva s malo dušika u odnosu na fosfora i kalij. U osnovnu gnojidbu spada i gnojidba stajskim gnojem.
U ranoj proljetnoj gnojidbi unosi se dušik, najčešće 1/3 do 1/2 ukupne potrebe godišnje količine s jednim od dušičnih gnojiva (UREA, Florin 7, KAN, Florin 6) ili kompleksnim NPK s naglašenim sadržajem dušika (NPK 20-10-10, NPK 15-15-15, Florin 2). Gnojidba se obavlja prilikom prve proljetne obrade tla. Tamo gdje to nije moguće razbacuje po travi ili pred kišu (skeletna tla u Dalmaciji, Primorju i Istri).
Prihrana se obavlja nakon zametanja plodova krajem travnja dušičnim ili NPK gnojivima s naglašenim dušikom. U slučaju da se iz bilo kojeg razloga osnovna gnojidba ne obavi u jesen, tada se količina biljnih hranjiva predviđena za osnovnu gnojidbu u jesen i ona za prvu proljetnu gnojidbu unese u tlo zajedno, prilikom prve proljetne obrade tla (ili razbaca po površini na skeletnim tlima Dalmacije, Istre, Primorja).
Gnojiva se primjenjuju po cijeloj površini nasada. Iznimno, u nasadima rijetkog sklopa ili gdje se radi o pojedinačnim stablima, dodaju se u zonu oko stabala, nešto širu od krošnje.
Za visok prinos jezgričavog i koštičavog voća potrebno je dodati 90-200 kg/ha dušika (N), 70-120 kg/ha fosfora (P2O5), 130-250 kg/ha kalija (K2O). To znači da se u osnovnoj gnojidbi iza berbe pognoji s 300 - 500 kg/ha (30 – 50 g/m2) NPK 6-18-36 ili 400 - 600 kg/ha (40 - 60 g/m2) NPK 8-26-26 ili NPK (SO3) 5-20-30 (26) (Florin 1) ili NPK 7-20-30. Najveće količina dušika dodaje se u proljeće Ureom (Florin 7) 150 -200 kg/ha (15 - 20 g/m2). Druga prihrana dušikom obavlja se u travnju KAN- om (Florin 6) u količini 150 kg/ha (15 g/m2).
Prihrana putem lista od važnosti je u određenim fenofazama voćke. Tako prije cvatnje prska se Fertinom B kao 0,5 - otopina (1/2 litre na 100 litara vode), po potrebi (nedostatak bora) i kasnije kao 1 % otopina. Dodavanje većine mikro i makro hranjiva ostvarujemo putem Fertine V koju primjenjujemo kao 2 % otopinu, a primjenjujemo je u razmacima 10 – 15 dana, tijekom ekstremnih suša i u kraćim vremenskim periodima. Na karbonatnim tlima potrebno je tijekom cijele godine tretirati sa otopinom željeza Fertinom Fe u koncentraciji 0,3 % (0,3 litre Fertine Fe na 100 litara vode). Voće koje je osjetljivo na nedostatak kalcija, potrebno je bar 4 – 6 puta prskati s otopinama kalcija putem Fertine Ca u koncentraciji 2 % otopine.
MELIORATIVNA GNOJIDBA VOĆNJAKA
Pod meliorativnom gnojidbom podrazumijevamo unošenje osnovnih hranjiva u tlo zbog podizanja razine hranjiva na optimum. Time se voćnjacima omogućuje dostatna opskrba hranjivima dugi niz godina. Od osnovnih hranjiva to su fosfor, kalij, kalcij, magnezij sumpor. Uz makrohraniva unose se i mikrohranjiva . Potrebna hranjiva i njihove količine utvrđuju se kemijskom analizom uzoraka tla. Osim kemijskog poboljšanja tla u vidu hranjiva ( mineralnih gnojiva) potrebno je voditi računa o biološkim svojstvima i mehaničkoj građi tla (mehanički sastav, struktura, specifična težina, poroznost, konzistencija tla).
U svrhu poboljšanja strukture, vodo zračnog režima, povećane propusnosti za vodu, zrak i toplinu u tlo se unosi organska tvar. Kao organsku tvar možemo koristiti stajski gnoj (20 - 40 t ha) ili treset 30 - 60 m3/ha. Supstrati na bazi treseta imaju brojne prednosti nad stajskim gnojem jer lakše se doziraju obzirom na poznati sadržaj hranjiva, nema štetnog ispiranja amonijaka, manja je opasnost od bolesti i štetočina.
Ukoliko je tlo kiselo potrebno je izvesti kalcizaciju (unošenje kalcija) Fertdolomitom u količini 4 – 6 t/ha, koju je poželjno obaviti godinu dana prije meliorativne gnojidbe zajedno sa sjetvom leguminoznih biljaka ( zelena gnojidba).Organska i mineralna gnojiva u jesen rasipaju se po površini, a zatim rigolanjem zaoravaju na dubinu rasta korijena (do 60 cm).
Za meliorativnu i osnovnu gnojidbu možemo koristiti visoko koncentrirane formulacije kompleksnih gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija:
Osim dušika tijekom vegetacije dodaju se i sva ostala hranjiva, a naročito mikroelementi neophodni u pojedinim razdobljima vegetacijskog ciklusa. Osnovna gnojidba vezana je uz jesensku obradu tla i služi prvenstveno unošenju fosfora i kalija u dublje slojeve tla. Gdje nije moguće duboko unošenje u tlo (Dalmacija, Primorje) mineralna gnojiva razbacuju se pred kišu.
Uz to se dodaje i dio dušika, koji služi za ishranu korijena tijekom zime i njegovo nakupljanje u tkivu drveta. U osnovnu gnojidbu spada i gnojidba organskim gnojivima, a ona se obavlja u jesen, svake treće ili četvrte godine, zajedno sa mineralnom gnojidbom.
Proljetna gnojidba ili prvo prihranjivanje dušikom, obično je to UREA (Florin 7), obavlja se prije kretanja vegetacije i prije plitke obrade tla. Na zatravljenim ili skeletnim (kamenim) tlima razbacuje se po površini najbolje prije kiše. Drugo je prihranjivanje (KAN, Florin 6) najčešće iza zametanja plodova.
U posebnim uvjetima pojedinih vrsta voćaka gnojidba se obavlja prema potrebama pojedine vrste.
Tijekom sušnih uvjeta ili uslijed znakova pomanjkanja hranjiva neophodno je prihranjivanje putem lista.
Prihranjivanje putom lista obavlja se s Fertinama, ili ako samo dajemo dušik, s UREOM. (Florin 7) Navedenu prihranu lista možemo kombinirati sa zaštitom pa tako obavljamo dva agrotehnička zahvata istovremeno.
Koncentracija otopine UREE (Florin 7) za voćnjake iznosi 0,5-2%, osim masline koja može podnijeti i 10%-tnu otopinu UREE (Florin 7). Međutim, maslina se prihranjuje s 3 – 5 % koncentracijom UREE (Florin 7) što znači otopiti 3 – 5 kg UREE na 100 litara vode.
GNOJIDBA MLADIH VOĆAKA
Mladi voćnjaci su nasadi u razdoblju intenzivnog rasta i razvoja voćaka. To razdoblje je od sadnje voćnih sadnica pa sve dok one ne razviju osnovne skeletne grane, s obilježjem predviđenog uzgojnog oblika. Navedeno razdoblje kraće je kod intenzivnih nego ekstenzivnih nasada. Mlade voćke treba redovito gnojiti kako bi se pospješio brži rast i razvoj. O pravilnoj gnojidbi najviše ovisi brzina porasta i razvoja voćaka. U prvoj i drugoj godini voćke se gnoje pojedinačno. Zona gnojidbe oko voćaka treba biti nešto šira od krošnje.
Prve godine, početkom vegetacije obavlja se prihranjivanje s 0,1 kg uree ili 0,2 kg KAN-a (Florin 6) ili 0,3 kg NPK 15-15-15 (Florin 2) po stablu. Krajem svibnja ili početkom lipnja obavlja se još jedno prihranjivanje s istim vrstama i istom količinom gnojiva kao kod prvog prihranjivanja.
Prve godine uzgoja, u osnovnoj gnojidbi voćaka s gustim sklopom, gnoji se po jednoj voćki s 0,15-0,20 kg s jednim od kompleksnih gnojiva NPK 7-20-30, NPK 6-18-36, NPK (SO3) 7-14-21 (24) (Florin 4) ili 0,1 kg NPK 8-26-26 , NPK 10-30-20, NPK (MgO,SO3) 7-14-21 (2,18) ili Florin 5.
U drugoj godini uzgoja gnojidba se obavlja u isto vrijeme i s istim vrstama gnojiva, s tim da se količina poveća za 30 -50%.
U trećoj godini uzgoja pa nadalje, gnojidba se obavlja po cijeloj površini voćnjaka osim kod zasebnih stabala, kada se dodaje 0,2 (NPK 10-30-20) – 0,45 (NPK (SO3) 5-20-30 (26), Florin 1) kg/stablo, dok se četvrte godine zasebna stabla gnoje od 0,3 (NPK 10-30-20) – 0,6 (NPK (SO3) 5-20-30 (26), Florin 1) kg/stablo.
Vrijeme gnojidbe i vrste gnojiva iste su kao i kod gnojidbe voćaka u rodu. Kod prihranjivanja mladih voćaka dušikom treba nastojati da se doda veća količina gnojiva voćkama koje se slabije razvijaju kako bi se voćke ujednačeno razvijale.
GNOJIDBA VOĆAKA U RODU
Redovita godišnja gnojidba voćnjaka u rodu predstavlja jednu od osnovnih agrotehničkih mjera u suvremenoj voćarskoj proizvodnji. Gnojidbom voćaka osigurava se redoviti i visoki prinos, dobra kvaliteta plodova, te ravnoteža razvoja vegetativnih i generativnih organa.
U redovitoj godišnjoj gnojidbi kod većine vrsta voćaka razlikuje se osnovna gnojidba, rana proljetna gnojidba i prihrana.
Osnovna gnojidba koja se obavlja u jesen iza berbe predstavlja unošenja kompleksnih NPK gnojiva s malo dušika u odnosu na fosfora i kalij. U osnovnu gnojidbu spada i gnojidba stajskim gnojem.
U ranoj proljetnoj gnojidbi unosi se dušik, najčešće 1/3 do 1/2 ukupne potrebe godišnje količine s jednim od dušičnih gnojiva (UREA, Florin 7, KAN, Florin 6) ili kompleksnim NPK s naglašenim sadržajem dušika (NPK 20-10-10, NPK 15-15-15, Florin 2). Gnojidba se obavlja prilikom prve proljetne obrade tla. Tamo gdje to nije moguće razbacuje po travi ili pred kišu (skeletna tla u Dalmaciji, Primorju i Istri).
Prihrana se obavlja nakon zametanja plodova krajem travnja dušičnim ili NPK gnojivima s naglašenim dušikom. U slučaju da se iz bilo kojeg razloga osnovna gnojidba ne obavi u jesen, tada se količina biljnih hranjiva predviđena za osnovnu gnojidbu u jesen i ona za prvu proljetnu gnojidbu unese u tlo zajedno, prilikom prve proljetne obrade tla (ili razbaca po površini na skeletnim tlima Dalmacije, Istre, Primorja).
Gnojiva se primjenjuju po cijeloj površini nasada. Iznimno, u nasadima rijetkog sklopa ili gdje se radi o pojedinačnim stablima, dodaju se u zonu oko stabala, nešto širu od krošnje.
Za visok prinos jezgričavog i koštičavog voća potrebno je dodati 90-200 kg/ha dušika (N), 70-120 kg/ha fosfora (P2O5), 130-250 kg/ha kalija (K2O). To znači da se u osnovnoj gnojidbi iza berbe pognoji s 300 - 500 kg/ha (30 – 50 g/m2) NPK 6-18-36 ili 400 - 600 kg/ha (40 - 60 g/m2) NPK 8-26-26 ili NPK (SO3) 5-20-30 (26) (Florin 1) ili NPK 7-20-30. Najveće količina dušika dodaje se u proljeće Ureom (Florin 7) 150 -200 kg/ha (15 - 20 g/m2). Druga prihrana dušikom obavlja se u travnju KAN- om (Florin 6) u količini 150 kg/ha (15 g/m2).
Prihrana putem lista od važnosti je u određenim fenofazama voćke. Tako prije cvatnje prska se Fertinom B kao 0,5 - otopina (1/2 litre na 100 litara vode), po potrebi (nedostatak bora) i kasnije kao 1 % otopina. Dodavanje većine mikro i makro hranjiva ostvarujemo putem Fertine V koju primjenjujemo kao 2 % otopinu, a primjenjujemo je u razmacima 10 – 15 dana, tijekom ekstremnih suša i u kraćim vremenskim periodima. Na karbonatnim tlima potrebno je tijekom cijele godine tretirati sa otopinom željeza Fertinom Fe u koncentraciji 0,3 % (0,3 litre Fertine Fe na 100 litara vode). Voće koje je osjetljivo na nedostatak kalcija, potrebno je bar 4 – 6 puta prskati s otopinama kalcija putem Fertine Ca u koncentraciji 2 % otopine.
MELIORATIVNA GNOJIDBA VOĆNJAKA
Pod meliorativnom gnojidbom podrazumijevamo unošenje osnovnih hranjiva u tlo zbog podizanja razine hranjiva na optimum. Time se voćnjacima omogućuje dostatna opskrba hranjivima dugi niz godina. Od osnovnih hranjiva to su fosfor, kalij, kalcij, magnezij sumpor. Uz makrohraniva unose se i mikrohranjiva . Potrebna hranjiva i njihove količine utvrđuju se kemijskom analizom uzoraka tla. Osim kemijskog poboljšanja tla u vidu hranjiva ( mineralnih gnojiva) potrebno je voditi računa o biološkim svojstvima i mehaničkoj građi tla (mehanički sastav, struktura, specifična težina, poroznost, konzistencija tla).
U svrhu poboljšanja strukture, vodo zračnog režima, povećane propusnosti za vodu, zrak i toplinu u tlo se unosi organska tvar. Kao organsku tvar možemo koristiti stajski gnoj (20 - 40 t ha) ili treset 30 - 60 m3/ha. Supstrati na bazi treseta imaju brojne prednosti nad stajskim gnojem jer lakše se doziraju obzirom na poznati sadržaj hranjiva, nema štetnog ispiranja amonijaka, manja je opasnost od bolesti i štetočina.
Ukoliko je tlo kiselo potrebno je izvesti kalcizaciju (unošenje kalcija) Fertdolomitom u količini 4 – 6 t/ha, koju je poželjno obaviti godinu dana prije meliorativne gnojidbe zajedno sa sjetvom leguminoznih biljaka ( zelena gnojidba).Organska i mineralna gnojiva u jesen rasipaju se po površini, a zatim rigolanjem zaoravaju na dubinu rasta korijena (do 60 cm).
Za meliorativnu i osnovnu gnojidbu možemo koristiti visoko koncentrirane formulacije kompleksnih gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija:
- NPK (SO3) 5-20-30 (26)
- NPK 6-18-36
- NPK (MgO) 8-16-24 (2)
- NPK 8-26-26
- NPK 7-20-30
- NPK 10-30-20
- NPK 12-52-0 (MAP)
- prikladno za tla bogata kalijem, a siromašna fosforom
(crvenice, karbonatna tla na vapnencu)
- prikladno za tla bogata kalijem, a siromašna fosforom
- NPK (MgO) 8-24-24 (2)
Sadržaj potrebnih hraniva određujemo na temelju kemijske analize tla pa se količine NPK gnojiva mogu kretati u vrijednosti od 1000 – 2500 kg po hektaru.
Izvor:www.petrokemija.hr
petak, 2. studenoga 2018.
subota, 1. rujna 2018.
srijeda, 22. kolovoza 2018.
petak, 17. kolovoza 2018.
utorak, 14. kolovoza 2018.
srijeda, 11. srpnja 2018.
petak, 29. lipnja 2018.
ponedjeljak, 11. lipnja 2018.
četvrtak, 24. svibnja 2018.
srijeda, 16. svibnja 2018.
utorak, 15. svibnja 2018.
nedjelja, 29. travnja 2018.
subota, 28. travnja 2018.
petak, 27. travnja 2018.
petak, 20. travnja 2018.
četvrtak, 19. travnja 2018.
Siva plijesan jagode-Botrytis cinerea
Siva plijesan je najčešća i najopasnija bolest plodova jagode u
Hrvatskoj. Dovoljno je da u razdoblju berbe padnu jake kiše pa da berba
bude umanjena za 50% i više.
Uzročnik bolesti
Gljiva Botrytis cinerea.
Simptomi bolesti
Zaraženi cvjetovi se suše i izgledaju kao spaljeni. Na zelenim plodovima javlja se svijetlosmeđa pjega, a plod je na tom mjestu mekan. Na tom istom mjestu se kasnije formira prljavo bijela paučinasta prevlaka koja kasnije dobije karakterističnu maslinastosivu boju. Plodovi su tamnosmeđe boje na dijelu na kojem nema micelija. Zaraza je češća kod plodova koji dodiruju tlo, foliju ili se međusobno dodiruju.
Biologija bolesti
Infekcija može nastupiti u razdoblju cvatnje. Nakon zaraze latica i
naseljavanja gljive na prašnike dolazi do sporulacije. Konidiji gljive
počinju klijati u infekcijsku hifu koja raste prema cvjetištu
(receptaculumu) odakle pomoću penetracijske hife prelazi u plod. Proces
prodora infekcijske hife od tučka do ploda traje u povoljnim uvjetima
oko tjedan dana. Budući da u okolišu uvijek ima konidija gljive B. cinerea,
infekcija ploda može nastupiti i izravno. Izravna zaraza ploda najčešće
se događa pred berbu. Spore ove bolesti klijaju u širokom rasponu
temperatura, s optimumom od 20 do 23 °C.
Zaštita od sive plijesni jagode
Unatoč tome što postoje razlike u osjetljivosti sorata, zaštita se mora provoditi primjenom fungicida. Preporučuju se 4 prskanja: prvo prskanje u početku cvatnje, drugo u punoj cvatnji (50% otvorenih cvjetova), treće prskanje u završetku cvatnje i početku zametanja plodova i zadnje prskanje u vrijeme početka zriobe, a pritom poštujući propisanu karencu. Kod nas su registrirani fungicidi na osnovi sljedećih djelatnih tvari: tolilfluanidu, iprodionu, procimidonu, fenheksamidu i dr. Pripravke treba koristiti naizmjenično kako ne bi došlo do pojave rezistentnosti. Početkom vegetacije preporučljivo je koristiti pripravke s duljom karencom, a kasnije pripravke s kraćom karencom.
Uzročnik bolesti
Gljiva Botrytis cinerea.
Simptomi bolesti
Zaraženi cvjetovi se suše i izgledaju kao spaljeni. Na zelenim plodovima javlja se svijetlosmeđa pjega, a plod je na tom mjestu mekan. Na tom istom mjestu se kasnije formira prljavo bijela paučinasta prevlaka koja kasnije dobije karakterističnu maslinastosivu boju. Plodovi su tamnosmeđe boje na dijelu na kojem nema micelija. Zaraza je češća kod plodova koji dodiruju tlo, foliju ili se međusobno dodiruju.
Infekcija može nastupiti u razdoblju cvatnje. Nakon zaraze latica i
naseljavanja gljive na prašnike dolazi do sporulacije. Konidiji gljive
počinju klijati u infekcijsku hifu koja raste prema cvjetištu
(receptaculumu) odakle pomoću penetracijske hife prelazi u plod. Proces
prodora infekcijske hife od tučka do ploda traje u povoljnim uvjetima
oko tjedan dana. Budući da u okolišu uvijek ima konidija gljive B. cinerea,
infekcija ploda može nastupiti i izravno. Izravna zaraza ploda najčešće
se događa pred berbu. Spore ove bolesti klijaju u širokom rasponu
temperatura, s optimumom od 20 do 23 °C.Zaštita od sive plijesni jagode
Unatoč tome što postoje razlike u osjetljivosti sorata, zaštita se mora provoditi primjenom fungicida. Preporučuju se 4 prskanja: prvo prskanje u početku cvatnje, drugo u punoj cvatnji (50% otvorenih cvjetova), treće prskanje u završetku cvatnje i početku zametanja plodova i zadnje prskanje u vrijeme početka zriobe, a pritom poštujući propisanu karencu. Kod nas su registrirani fungicidi na osnovi sljedećih djelatnih tvari: tolilfluanidu, iprodionu, procimidonu, fenheksamidu i dr. Pripravke treba koristiti naizmjenično kako ne bi došlo do pojave rezistentnosti. Početkom vegetacije preporučljivo je koristiti pripravke s duljom karencom, a kasnije pripravke s kraćom karencom.
Jabučni savijač-Cydia pomonella L.
Jabučni savijač najvažniji je štetnik u intenzivnim nasadima jabuke.
Protiv ovog štetnika provode se 1 do 2 pa čak do 7 tretiranja godišnje
stoga se najveći dio mjera suzbijanja štetnika u nasadima upravo odnosi
na ovu vrstu. Smatra se da može izazvati štetu u visini od 50%
potencijalnog prinosa, s time da mu je u novije vrijeme štetnost jako
porasla što se pripisuje klimatskom zatopljenju zbog čega je pojava ove
vrste sve ranija i jača.
Štetnik napada
Plodove.
Opis štetnika
Odrasli oblik jabučnog savijača jest leptir koji ima raspon krila 16 do 19 mm. Sive je boje. Pri vrhovima prednjih krila nalaze se vrlo očita i karakteristična smeđa polja obrubljena dvjema sjajnim tamnocrvenozlatnim linijama. Stražnja krila su crvenkasto smeđa.
Jaja su promjera 1 mm, okruglasta, spljoštena te u sredini lagano
natečena. Na početku mliječnobijele boje, dok se nakon par dana na
periferiji pojavljuje crvenkasti prsten.
Čim izađu iz jaja, gusjenice imaju 2 do 3 mm, a glava im je dvostruko šira od tijela. Narastu od 16 do 20 mm. Glava im je tamnosmeđe boje, a tijelo im je isprva bjelkasto, a kasnije postaje svijetloružičasto do crvenkasto.
Kukuljica je duga 10 do 12 mm i široka 3 mm. Žutosmeđe do tamnosmeđe boje. Nalazi se u svilenkastom kokonu.
Biologija i životni ciklus štetnik
Prezimi odrasla gusjenica u kokonu ispod kore te u raznim pukotinama na deblu i debljim granama. U travnju se kukulji na mjestima prezimljavanja. Krajem travnja započinje izlijetanje leptira, u svibnju je ono mnogo intenzivnije i traje sve do kraja lipnja. Odrasli leptiri žive prosječno 15 do 18 dana. Mužjaci se javljaju prije ženki. Leptiri kopuliraju prosječno 30 do 50 jaja kad je temperature viša od 15 °C te ih uskoro počinju odlagati na lice listova, grančice i plodove. Inkubacija traje 7 do 14 dana. Čim izađu iz jaja, gusjenice se ubušuju u plodove gdje se razvijaju. Razvoj traje 20 do 30 dana. Tada odrasla gusjenica napušta plod i odlazi u razne pukotine na deblu i granama gdje se zapreda i kukulji. Nakon desetak dana izlazi leptir koji leti od polovice srpnja do polovice kolovoza, odlaže jaja na plodove u koje se zatim ubušuju gusjenice. U vrijeme zriobe plodova, gusjenice izlaze i odlaze na mjesto prezimljavanja (pukotine na stablu, tlo).
U Hrvatskoj jabučni savijač ima redovito dvije generacije.
Štete koje izaziva štetnik
Gusjenice nanose štetu ubušavajući se u plodove, obično kod čaške ili peteljke ploda. Najprije plod oštećuju samo površinski, a kasnije buše hodnik sve do jezgre gdje izgrizaju sjemenke jabuke. Hodnici su puni izmeta kojeg izbacuju kroz otvor. Napadnuti nezreli plodovi otpadaju, dok je preostalima kvaliteta značajno smanjena zbog crvljivosti. Zaražene plodove često zahvaća monilija.
Zaštita od jabučnog savijača
Lovni pojasevi jedan su od metoda zaštite voćnjaka od jabučnog savijača. U vrijeme kad gusjenice prve ili druge generacije odlaze na kukuljenje tj. prezimljavanje, na debla se stavljaju lovni pojasevi koji se svakih 10 dana ljeti, tj. krajem jeseni, skidaju, a u njima ulovljene gusjenice se unište najčešće spaljivanjem.
Nezrele plodove koji su otpali te oni u kojima se nalaze gusjenice treba sakupiti i uništiti.
Nakon berbe plodova, gusjenice savijača je moguće donijeti u skladišta gdje se one tijekom zime zapredu i prezime. U tom slučaju potrebno je uništiti gusjenice prije nego počnu izlijetati leptiri ili spriječiti izletavanje leptira iz skladišta stavljanjem mreža na prozore i tretiranjem zidova diklorvosom.
Jabučni savijač ima puno prirodnih neprijatelja kao što su zlatooke, stjenice, neke vrste kornjaša stoga je moguće i biološko suzbijanje savijača.
Moguće je primjenjivati i bioinsekticid na bazi B. thuringiensis.
Zadovoljavajuću učinkovitost pokazali su pripravci koji sadrže uzročnike viroze savijača.
Kod biotehničkih metoda u suzbijanju jabučnog savijača treba spomenuti primjenu feromona jednom od dvije metode, “privuci i ubij” i zbunjivanje – konfuzija mužjaka.
Od biotehničkih insekticida djelotvorni su toksikološki i ekološki prihvatljivi regulatori razvoja kukaca temeljeni na inhibiranju tvorbe hitina. Isti se primjenjuju početkom izlaska gusjenica iz jaja.
Analoge juvenilnim hormonima treba primijeniti u stadiju jaja ili u zadnjem stadiju razvoja gusjenice, dok primjena antijuvenilnih hormona manje ovisi o roku primjene.
Od kemijskih insekticida za prva tretiranja preporučljivije je uzimati insecticide duljeg rezidualnog djelovanja, a za zadnje ovisno o datumu berbe, insecticide odgovarajuće kraće karence.
Kako bi poštedjeli faunu prirodnih neprijatelja potrebno je umjesto univerzalnih primjenjivati selektivne insecticide.
Kurativno suzbijanje obavlja se u proljeće, nakon izlijetanja, tj. odmah na početku izlaska gusjenica, a prije njihovog ubušivanja.
Plodove.
Opis štetnika
Odrasli oblik jabučnog savijača jest leptir koji ima raspon krila 16 do 19 mm. Sive je boje. Pri vrhovima prednjih krila nalaze se vrlo očita i karakteristična smeđa polja obrubljena dvjema sjajnim tamnocrvenozlatnim linijama. Stražnja krila su crvenkasto smeđa.
Jaja su promjera 1 mm, okruglasta, spljoštena te u sredini lagano
natečena. Na početku mliječnobijele boje, dok se nakon par dana na
periferiji pojavljuje crvenkasti prsten.Čim izađu iz jaja, gusjenice imaju 2 do 3 mm, a glava im je dvostruko šira od tijela. Narastu od 16 do 20 mm. Glava im je tamnosmeđe boje, a tijelo im je isprva bjelkasto, a kasnije postaje svijetloružičasto do crvenkasto.
Kukuljica je duga 10 do 12 mm i široka 3 mm. Žutosmeđe do tamnosmeđe boje. Nalazi se u svilenkastom kokonu.
Biologija i životni ciklus štetnik
Prezimi odrasla gusjenica u kokonu ispod kore te u raznim pukotinama na deblu i debljim granama. U travnju se kukulji na mjestima prezimljavanja. Krajem travnja započinje izlijetanje leptira, u svibnju je ono mnogo intenzivnije i traje sve do kraja lipnja. Odrasli leptiri žive prosječno 15 do 18 dana. Mužjaci se javljaju prije ženki. Leptiri kopuliraju prosječno 30 do 50 jaja kad je temperature viša od 15 °C te ih uskoro počinju odlagati na lice listova, grančice i plodove. Inkubacija traje 7 do 14 dana. Čim izađu iz jaja, gusjenice se ubušuju u plodove gdje se razvijaju. Razvoj traje 20 do 30 dana. Tada odrasla gusjenica napušta plod i odlazi u razne pukotine na deblu i granama gdje se zapreda i kukulji. Nakon desetak dana izlazi leptir koji leti od polovice srpnja do polovice kolovoza, odlaže jaja na plodove u koje se zatim ubušuju gusjenice. U vrijeme zriobe plodova, gusjenice izlaze i odlaze na mjesto prezimljavanja (pukotine na stablu, tlo).
U Hrvatskoj jabučni savijač ima redovito dvije generacije.Štete koje izaziva štetnik
Gusjenice nanose štetu ubušavajući se u plodove, obično kod čaške ili peteljke ploda. Najprije plod oštećuju samo površinski, a kasnije buše hodnik sve do jezgre gdje izgrizaju sjemenke jabuke. Hodnici su puni izmeta kojeg izbacuju kroz otvor. Napadnuti nezreli plodovi otpadaju, dok je preostalima kvaliteta značajno smanjena zbog crvljivosti. Zaražene plodove često zahvaća monilija.
Zaštita od jabučnog savijača
Lovni pojasevi jedan su od metoda zaštite voćnjaka od jabučnog savijača. U vrijeme kad gusjenice prve ili druge generacije odlaze na kukuljenje tj. prezimljavanje, na debla se stavljaju lovni pojasevi koji se svakih 10 dana ljeti, tj. krajem jeseni, skidaju, a u njima ulovljene gusjenice se unište najčešće spaljivanjem.
Nezrele plodove koji su otpali te oni u kojima se nalaze gusjenice treba sakupiti i uništiti.
Nakon berbe plodova, gusjenice savijača je moguće donijeti u skladišta gdje se one tijekom zime zapredu i prezime. U tom slučaju potrebno je uništiti gusjenice prije nego počnu izlijetati leptiri ili spriječiti izletavanje leptira iz skladišta stavljanjem mreža na prozore i tretiranjem zidova diklorvosom.
Jabučni savijač ima puno prirodnih neprijatelja kao što su zlatooke, stjenice, neke vrste kornjaša stoga je moguće i biološko suzbijanje savijača.
Moguće je primjenjivati i bioinsekticid na bazi B. thuringiensis.
Zadovoljavajuću učinkovitost pokazali su pripravci koji sadrže uzročnike viroze savijača.
Kod biotehničkih metoda u suzbijanju jabučnog savijača treba spomenuti primjenu feromona jednom od dvije metode, “privuci i ubij” i zbunjivanje – konfuzija mužjaka.
Od biotehničkih insekticida djelotvorni su toksikološki i ekološki prihvatljivi regulatori razvoja kukaca temeljeni na inhibiranju tvorbe hitina. Isti se primjenjuju početkom izlaska gusjenica iz jaja.
Analoge juvenilnim hormonima treba primijeniti u stadiju jaja ili u zadnjem stadiju razvoja gusjenice, dok primjena antijuvenilnih hormona manje ovisi o roku primjene.
Od kemijskih insekticida za prva tretiranja preporučljivije je uzimati insecticide duljeg rezidualnog djelovanja, a za zadnje ovisno o datumu berbe, insecticide odgovarajuće kraće karence.
Kako bi poštedjeli faunu prirodnih neprijatelja potrebno je umjesto univerzalnih primjenjivati selektivne insecticide.
Kurativno suzbijanje obavlja se u proljeće, nakon izlijetanja, tj. odmah na početku izlaska gusjenica, a prije njihovog ubušivanja.
srijeda, 18. travnja 2018.
četvrtak, 12. travnja 2018.
srijeda, 11. travnja 2018.
nedjelja, 8. travnja 2018.
Zaštita koštičavih i jezgričavih voćaka do cvatnje
Nakon obavljenog plavog prskanja u mirovanju
vegetacije i stadiju mišjih ušiju, dolaskom viših temperatura voćke
počinju naglo kretati, te ih je potrebno adekvatno zaštititi od
najvažnijih bolesti.
Krastavost ploda jabuke
Prema tome već u najranijim fazama je potrebno zaštititi listiće, da ne bi došlo do gubitka lisne mase, tj. smanjenja lisne površine, što se kasnije očituje u kakvoći plodova i smanjenju prinosa. Osim krastavosti, na jabukama se pojavljuje i pepelnica.
Na lišću se pojavljuje kao bjelkasto pepeljasta prevlaka, listovi su
uži i uvijeni, ponekad su i cijeli pupovi zaraženi ovom bolešću.
Preporučujemo za zaštitu jabuke od krastavosti do pojave cvjetova primjenu fungicida:
Najvažnije je napomenuti da se kovrčavost lišća breskve i rogač šljive moraju spriječiti ili plavim prskanjem ili u fazi mišjih ušiju.
U fazi mišjih ušiju za prskanje koštićavih voćaka upotrijebite:
Kovrčavost lista breskve
Pojavom
simptoma u travnju ili svibnju nema više mogućnosti suzbijanja, breskve
gube lišće, te ako ima dovoljno vlage dolazi do retrovegetacije koja
iscrpljuje voćke.
Štetnici koji se javljaju u periodu kratanja vegetaciju su jabučni cvjetojed, gusjenice savijača pupova, lisne uši.
Za njihovo suzbijanje koristimo insekticide Fastac 10 SC u koncentraciji 0,015-0,025% ili Rotor 1,25 EC u koncentraciji 0,04-0,06% ili Reldan 40 EC u koncentraciji 0,1-0,125%.
U zaštiti breskve i nektarine prije cvatnje treba voditi računa o lisnim ušima i breskvinom tripsu koji suzbijamo insekticidima Boxer 200 SL u koncentraciji 0,04-0,05% ili Reldan 40 EC u koncentraciji 0,1-0,125% ili Fastac 10 SC u koncentraciji 0,015-0,025%.
Jezgričave voćke (jabuka, kruška)
Jezgričavo voće je potrebno vrlo rano zaštititi od krastavosti plodova i mrljavosti lista. To je najvažnija bolest jabuka i krušaka koja se redovito javlja svake godine, a intenzitet napada ovisi o količini i rasporedu oborina te temperaturi. Prvi simptomi se prepoznaju po svjetlo smeđim pjegama na mladim listićima. Pjege kod jakih zaraza potamne, osuše se i tkivo izumire.Krastavost ploda jabuke
Preporučujemo za zaštitu jabuke od krastavosti do pojave cvjetova primjenu fungicida:
- Chromodin S-65 u koncentraciji 0,06-0,1 %,
- Delan 700 WDG u koncentraciji 0,05-0,075 % ili
- Polyram DF u koncentraciji od 0,25 %.
- Chromosulom 80 u koncentraciji od 0,4 %.
- Chromodin S-65 u koncentraciji 0,06-0,1 %.
Koštičave voćke (breskva, marelica, nektarina, šljiva, višnja)
Koštičave voćke napadaju bolesti poput kovrčavosti lista breskve, šupljikavosti lišća koštičavih voćaka, kozičavosti lista koštičavih voćaka, rogača šjive.Najvažnije je napomenuti da se kovrčavost lišća breskve i rogač šljive moraju spriječiti ili plavim prskanjem ili u fazi mišjih ušiju.
U fazi mišjih ušiju za prskanje koštićavih voćaka upotrijebite:
- Chromodin S-65 u koncentraciji 0,1-0,12% ili
- Delan 700 WDG u koncentraciji 0,075-0,1%.
Kovrčavost lista breskve
Štetnici koji se javljaju u periodu kratanja vegetaciju su jabučni cvjetojed, gusjenice savijača pupova, lisne uši.
Za njihovo suzbijanje koristimo insekticide Fastac 10 SC u koncentraciji 0,015-0,025% ili Rotor 1,25 EC u koncentraciji 0,04-0,06% ili Reldan 40 EC u koncentraciji 0,1-0,125%.
U zaštiti breskve i nektarine prije cvatnje treba voditi računa o lisnim ušima i breskvinom tripsu koji suzbijamo insekticidima Boxer 200 SL u koncentraciji 0,04-0,05% ili Reldan 40 EC u koncentraciji 0,1-0,125% ili Fastac 10 SC u koncentraciji 0,015-0,025%.
Kako pomoći voćkama nakon mraza
S obzirom na pojavu niskih zimskih
temperatura i kasnih proljetnih mrazeva većina voćnih vrsta je
pretrpjela značajna oštećenja. U različitim dijelovima naše
zemlje došlo je do smrzavanja cvjetnih pupova, cvjetova u različitim
fenofazama ili tek zametnutih plodova.
Kod nekih voćnih vrsta npr. breskve i marelice, cvjetni pupovi su
stradali nakon vala niskih zimskih temperatura u veljači, a nakon
proljetnih mrazeva je oštećen i ostatak cvjetova. Isto tako ranije
sorte nekih voćnih vrsta (npr. trešnje, višnje, jabuke, kruške,
oraha), odnosno one koje su u vrijeme pojave mraza bile u punoj
cvatnji stradale su od mraza. Ova oštećenja nisu toliko uočljiva
dok je cvatnja u tijeku i vidljivi su cvjetovi s normalno razvijenim
i obojanim laticama, ali ako se malo bolje promotri cvijet vidljivo
je da su generativni organi – prašnici i plodnice tučka smeđi,
što znači da su stradali od niskih temperatura, te u većini
slučajeva neće doći do oplodnje i zametanja plodova.Iako to na
prvu pomisao predstavlja značajnu materijalnu štetu, jer će prirod
ove godine negdje gotovo potpuno izostati, ako se pravilno ne postupi
s voćkama tijekom nadolazeće vegetacije, posljedice bi mogle biti
još veće. Potrebno je poduzeti određene agrotehničke i
pomotehničke mjere u cilju smanjenja bujnosti voćaka, povećanja
postotka diferencijacije pupova i sl. Ne smiju se zanemariti npr.
obrada tla i zaštita od bolesti i štetnika. Ako napadi štetnika i
zaraze bolesti budu velike javit će se prerano opadanje lišća,
voćke će biti u slaboj kondiciji, što bi moglo utjecati na
smanjenje uroda sljedeće godine.Bujnost
Povećana bujnost voćaka javit će se zato što će zametanje plodova biti vrlo slabo ili ga gotovo uopće neće biti, pa će se sva hranjiva usmjeravati na vegetativni rast odnosno na prirast drvne mase. Javit će se vrlo intenzivan rast mladice koji se treba regulirati i usporiti, jer bi u protivnom moglo doći do slabije diferencijacije pupova, a time će prirod sljedeće godine biti smanjen ili bi mogao izostati. Ako je moguće, mogu se primijeniti regulatori rasta – tzv. retardanti kojima se može barem djelomično smanjiti rast mladica.
Diferencijacija generativnih pupova
Za većinu voćnih vrsta počinje obično nakon završetka intenzivnog vegetativnog rasta (od svibnja do kolovoza ovisno o vrsti), a predstavlja u početku nevidljivu promjenu unutar pupa koji iz vegetativne faze prelazi u generativnu fazu. Upravo iz tih generativnih pupova koji će započeti diferencijaciju ovog ljeta, sljedeće proljeće će se razviti cvjetovi. Važno je prije početka diferencijacije poduzeti neke postupke kojima se može povećati postotak diferencijacije. Tako je poželjno povijanje grana u vodoravan položaj, ne pretjerana gnojidba dušikom i prihrana voćke budući da se tim postupkom pojačava vegetativni rast i produžuje intenzivni vegetativni rast na štetu diferencijacije pupova. Isto tako nije poželjno pretjerano natapanje, kako bi se faza intenzivnog rasta na vrijeme usporila.
Zelena rezidba
S obzirom na to da se zimskom rezidbom obično ostavlja povoljan omjer generativnih i vegetativnih pupova kako bi se osigurala ravnoteža između rasta i rodnosti, a većina generativnih pupova i cvjetova je smrzla, važno je intervenirati u zeleno odnosno provesti zelenu rezidbu tijekom svibnja, najkasnije lipnja u vidu odstranjivanja – prorjeđivanja dijela mladica ili prikraćivanja kako bi došlo do bolje diferencijacije generativnih pupova, a ujedno će se izbjeći prejaka bujnost voćaka. Isto tako zelenom rezidbom treba obavezno odstraniti mladice koje rastu u unutrašnjost krošnje, a posebno šibe vodopije koje će zbog većeg pritjecanja hranjiva još više rasti a time i dodatno crpiti voćku.
Zametanje plodova
Neki su voćari neposredno nakon niskih temperatura poprskali voćke preparatima na bazi giberelinske kiseline, stoga je veća mogućnost pojave partenokarpnih plodova koji se obično i prirodno razvijaju kada je oplodnja slaba, jer im uz plodove s razvijenim sjemenkama ne pritječe dovoljno hranjiva. U ovom slučaju se sintetskim preparatima moglo pospješiti partenokarpno zametanje plodova (jabuka i kruška) – tzv. stimulativna partenokarpija, što je posebno značajno u godinama kao što je bila ova kad je u cvatnji bilo pozeba. Ukoliko dođe do zametanja partenokarpnih plodova oni se razlikuju po vanjskom izgledu i organoleptičkim svojstvima ploda. Obično zaostaju po veličini, a oblik im je više ili manje deformiran i ne odgovara karakteristikama sorte. Isto tako vidljive bi mogle biti promjene na plodovima koji su već bili zametnuti u vrijeme pojave niskih temperatura. Takvi plodovi mogu biti deformirani i obično imaju prevlaku odnosno svijetlo smeđi prsten koji je jedan od znakova oštećenja cvijeta od niskih temperatura.
Izvor:Gospodarski list
petak, 23. ožujka 2018.
Pepelnica jabuke-Podosphaera leucotricha
Nakon krastavosti, ovo je najčešća bolest jabuka. Osim jabuke, štete
nanosi i kruški, dunji i mušmuli. Pojavu bolesti pospješuju blage zime,
suho i toplo vrijeme u proljeće, jača gnojidba, osjetljive sorte,
moderan način uzgoja. Teže ju je suzbiti od krastavosti od koje ju
razlikuje što se više javlja za toplijih, manje kišnih godina, te na
više sunčanim, manje vlažnim i toplijim položajima što je uvjetovano
drugačijim zahtjevima gljive u pogledu vlage zraka i padalina.
Bolest napada
Zeleni dijelovi voćke (pupovi, cvjetovi, lišće, mladice), rjeđe plodovi.
Uzročnik bolesti Gljiva Podosphaera leucotricha.
Simptomi bolesti
Višegodišnja prisutnost pepelnice u voćnjaku vidi se po stablima tzv.
„rijetke krošnje“ s mladim izbojima prekrivenim karakterističnom
brašnastom, bijelopepeljastom prevlakom. Prevlaka se razvija na svim
zelenim organima pa gljivica prekriva zelene dijelove biljke te oni
slabije asimiliraju. Gljivica dodatno pogoršava razvoj listova i
oduzimanjem hranivih tvari iz epidermalnih stanica biljke sa svojim
sisaljkama (haustorije). Na listu se bolest pokaže odmah nakon listanja.
Zaraženi listovi su uži, tvrdi, deformirani, uspravni i kao lijevak
uvijeni. Postepeno se suše i otpadaju, osim vršnog lišća koje poprimi
metalnu boju i sasuši se, ali o
stane na vrhu izboja. Stoga stablo ima karakterističan, velik broj golih ili polugolih izboja s nekoliko suhih ili polusuhih listova na vrhu dok je krošnja stabla rijetka. Mladi se izboji slabije razvijaju i kraćih su internodija. Cvjetovi koji su se razvili iz zaraženog cvjetnog pupa zelenkaste su boje, a lapovi su im pepeljasti. Latice cvjetova zaostanu u rastu, ostaju vrlo malene, nemaju normalnu ružičastu boju već zelenkasto-vodenastu, uske su i malene pa se u takvim cvjetovima prašnici i tučak jače ističu. Ti cvjetovi su sterilni pa više ne mogu razviti plod. Redovito su zaraženi svi cvjetovi jednog cvata koji su se razvili iz cvjetnog pupa. I zeleni ovogodišnji izboji mogu biti zaraženi pepelnicom. Oni se također na kraju najčešće osuše.
Sekundarne infekcije su infekcije plodova, a ostvaruju se kod zametanja
plodova ili dok su još plodovi sitni. Primjer je sorta Jonathan koja je
osjetljivija na napad pepelnice. Na plodovima te sorte dolazi do
mrežaste nekroze (poznatija kao “mrežavost plodova”) koja umanjuje
kvalitetu plodova.
Biologija bolesti Moguća su dva načina prezimljavanja gljive.
Prvi način je da prezimi micelij u spavajućem lisnom ili cvjetnom pupu, posebno vršnom. U slučaju da se temperature spuste ispod -20 °C, micelij može prezimiti, ali ne i pup pa se gljivica kao obligatni parazit neće moći dalje razvijati. Stoga je redovita pojava da je napad pepelnice jak nakon blagih zima. Pupovi prije nego što se zatvore, inficirani su gljivicom na način da gljiva raste preko lisne peteljke do pupa pa hife ulaze u pup dok isti još nije zatvoren. Hife ulaze između zametaka budućih listova i tu prezimljuju. U proljeće kada pup potjera, započinje i razvoj gljivice te zaraza. Ovaj način prezimljavanja je objasnio zašto se gljiva u jačoj mjeri javlja iza listanja jabuke te zašto su zahvaćeni svi listovi ili cvjetovi jednog izboja.
Drugi način je da prezimi kleistotecij (peritecij). U jesen se na kori zaraženih izboja ili na zaraženim listovima, razvijaju smeđecrna, kuglasta tijela tzv. kleistoteciji. Oni prezime na kori izboja i na otpalom lišću te u proljeće pucaju. U njima se nalaze askusi s 8 askospora koje se oslobađaju i vjetar ih prenosi na mlado lišće, te tu kliju i vrše zarazu. Zaraza je u početku lokalna za razliku od zaraze u pupu, gdje su zahvaćeni svi listovi. Ona se postepeno širi. Bijelopepeljastu prevlaku čine micelij, konidiofore i konidije pepelnice. Na konidioforima se razvija obilje konidija i to osobito za sunčanih i toplih dana s dovoljno vlage u zraku. Te konidije dovode do sekundarnih infekcija, a šire se vjetrom. Za klijanje konidija nije potrebna voda na organu biljke već samo određena vlažnost zraka (80-90%). Stoga, pepelnica se razvija i za manje vlažnog vremena, po čemu se razlikuje od krastavosti koja traži kišovito vrijeme. Zaraza se konidijama širi tijekom čitave vegetacije s tim da zahvaćeni mogu biti samo mladi listovi koji se neprestano razvijaju na vrhu izboja. Krajem vegetacije prestaje širenje gljiva konidijama i dolazi do stvaranja kleistotecija i ulaženja u pup.
Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
Optimalne temperature za infekciju su od 10 do 20 °C. Vrijeme
inkubacije je 6 do 7 dana pri 22 °C, a pri 12 °C 9 do 10 dana. Jak
vjetar i jaka insolacija zaustavljaju zarazu kao i temperature iznad 33
°C. Konidije sadrže dovoljne rezerve vlastite vode stoga za infekciju i
klijanje ne traži prisutnost vode za razliku od ostalih bolesti.
Zaštita od pepelnice Kako bi se zaraza pepelnicom smanjila, potrebno je zaražene mladice ukloniti.
Potrebno je spomenuti da sorte Idared, Jonathan, Granny Smith spadaju u osjetljivije sorte na pepelnicu.
Vrijeme zaraze je teško utvrditi jer za infekciju nije potrebna voda zbog čega je otežano prognoziranje pojave bolesti.
Od fungicida koji se koriste u suzbijanju pepelnice preventivno, kurativno i putem pare, spomenimo: sumporne pripravke (Kumulus, Kossan, Chromosul, Sumpor SC 80, Sulfolac) koji djeluju kontaktno i putem para, triazole (Baycor, Score, Punch, Clarinet, Anvil, Meteor, Sabithane, Systhane, Topas, Folicur, Bayleton, Cros, Rotondo) koji često dolaze u kombinaciji s drugim preparatima, pirimidine (Rubigan, Nimrod), strobilurine (Stroby, Zato) koji suzbijaju pepelnicu preventivno posebnim mehanizmom djelovanja, anilinopiridine (Chorus, Clarinet) koji sistemično djeluju na pepelnicu i krastavost s potpuno novim mehanizmom djelovanja, a primjenjuju se preventivno i kurativno te dinokap (Karathane) kao kontaktni fungicid i triforin (Saprol N) kao sistemik za suzbijanje pepelnice i krastavosti.
Zeleni dijelovi voćke (pupovi, cvjetovi, lišće, mladice), rjeđe plodovi.
Uzročnik bolesti Gljiva Podosphaera leucotricha.
Višegodišnja prisutnost pepelnice u voćnjaku vidi se po stablima tzv.
„rijetke krošnje“ s mladim izbojima prekrivenim karakterističnom
brašnastom, bijelopepeljastom prevlakom. Prevlaka se razvija na svim
zelenim organima pa gljivica prekriva zelene dijelove biljke te oni
slabije asimiliraju. Gljivica dodatno pogoršava razvoj listova i
oduzimanjem hranivih tvari iz epidermalnih stanica biljke sa svojim
sisaljkama (haustorije). Na listu se bolest pokaže odmah nakon listanja.
Zaraženi listovi su uži, tvrdi, deformirani, uspravni i kao lijevak
uvijeni. Postepeno se suše i otpadaju, osim vršnog lišća koje poprimi
metalnu boju i sasuši se, ali ostane na vrhu izboja. Stoga stablo ima karakterističan, velik broj golih ili polugolih izboja s nekoliko suhih ili polusuhih listova na vrhu dok je krošnja stabla rijetka. Mladi se izboji slabije razvijaju i kraćih su internodija. Cvjetovi koji su se razvili iz zaraženog cvjetnog pupa zelenkaste su boje, a lapovi su im pepeljasti. Latice cvjetova zaostanu u rastu, ostaju vrlo malene, nemaju normalnu ružičastu boju već zelenkasto-vodenastu, uske su i malene pa se u takvim cvjetovima prašnici i tučak jače ističu. Ti cvjetovi su sterilni pa više ne mogu razviti plod. Redovito su zaraženi svi cvjetovi jednog cvata koji su se razvili iz cvjetnog pupa. I zeleni ovogodišnji izboji mogu biti zaraženi pepelnicom. Oni se također na kraju najčešće osuše.
Biologija bolesti Moguća su dva načina prezimljavanja gljive.
Prvi način je da prezimi micelij u spavajućem lisnom ili cvjetnom pupu, posebno vršnom. U slučaju da se temperature spuste ispod -20 °C, micelij može prezimiti, ali ne i pup pa se gljivica kao obligatni parazit neće moći dalje razvijati. Stoga je redovita pojava da je napad pepelnice jak nakon blagih zima. Pupovi prije nego što se zatvore, inficirani su gljivicom na način da gljiva raste preko lisne peteljke do pupa pa hife ulaze u pup dok isti još nije zatvoren. Hife ulaze između zametaka budućih listova i tu prezimljuju. U proljeće kada pup potjera, započinje i razvoj gljivice te zaraza. Ovaj način prezimljavanja je objasnio zašto se gljiva u jačoj mjeri javlja iza listanja jabuke te zašto su zahvaćeni svi listovi ili cvjetovi jednog izboja.
Drugi način je da prezimi kleistotecij (peritecij). U jesen se na kori zaraženih izboja ili na zaraženim listovima, razvijaju smeđecrna, kuglasta tijela tzv. kleistoteciji. Oni prezime na kori izboja i na otpalom lišću te u proljeće pucaju. U njima se nalaze askusi s 8 askospora koje se oslobađaju i vjetar ih prenosi na mlado lišće, te tu kliju i vrše zarazu. Zaraza je u početku lokalna za razliku od zaraze u pupu, gdje su zahvaćeni svi listovi. Ona se postepeno širi. Bijelopepeljastu prevlaku čine micelij, konidiofore i konidije pepelnice. Na konidioforima se razvija obilje konidija i to osobito za sunčanih i toplih dana s dovoljno vlage u zraku. Te konidije dovode do sekundarnih infekcija, a šire se vjetrom. Za klijanje konidija nije potrebna voda na organu biljke već samo određena vlažnost zraka (80-90%). Stoga, pepelnica se razvija i za manje vlažnog vremena, po čemu se razlikuje od krastavosti koja traži kišovito vrijeme. Zaraza se konidijama širi tijekom čitave vegetacije s tim da zahvaćeni mogu biti samo mladi listovi koji se neprestano razvijaju na vrhu izboja. Krajem vegetacije prestaje širenje gljiva konidijama i dolazi do stvaranja kleistotecija i ulaženja u pup.
Zaštita od pepelnice Kako bi se zaraza pepelnicom smanjila, potrebno je zaražene mladice ukloniti.
Potrebno je spomenuti da sorte Idared, Jonathan, Granny Smith spadaju u osjetljivije sorte na pepelnicu.
Vrijeme zaraze je teško utvrditi jer za infekciju nije potrebna voda zbog čega je otežano prognoziranje pojave bolesti.
Od fungicida koji se koriste u suzbijanju pepelnice preventivno, kurativno i putem pare, spomenimo: sumporne pripravke (Kumulus, Kossan, Chromosul, Sumpor SC 80, Sulfolac) koji djeluju kontaktno i putem para, triazole (Baycor, Score, Punch, Clarinet, Anvil, Meteor, Sabithane, Systhane, Topas, Folicur, Bayleton, Cros, Rotondo) koji često dolaze u kombinaciji s drugim preparatima, pirimidine (Rubigan, Nimrod), strobilurine (Stroby, Zato) koji suzbijaju pepelnicu preventivno posebnim mehanizmom djelovanja, anilinopiridine (Chorus, Clarinet) koji sistemično djeluju na pepelnicu i krastavost s potpuno novim mehanizmom djelovanja, a primjenjuju se preventivno i kurativno te dinokap (Karathane) kao kontaktni fungicid i triforin (Saprol N) kao sistemik za suzbijanje pepelnice i krastavosti.
četvrtak, 22. ožujka 2018.
ponedjeljak, 12. ožujka 2018.
četvrtak, 8. ožujka 2018.
četvrtak, 15. veljače 2018.
petak, 2. veljače 2018.
srijeda, 10. siječnja 2018.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)