Najvažnije bolesti koštićavih voćaka

Sušenje rodnih grančica (Monilia spp.) - najznačajnija je bolest višnje, trešnje i ostalih koštičavih voćaka. Uzrokuje sušenje rodnih grančica i trulež plodova. Simptomi zaraze najuočljiviji su u razdoblju cvatnje. Dakle, u cvatnji, nakon kiše, spore dospiju na njušku cvijeta i inficiraju ga. Cvijet posmeđi i suši se, a gljivica prodire u mladu grančicu u koju izlučuje toksine pa uzrokuje i njezino sušenje. Osušene grančice s cvjetovima ostaju u krošnji i izgledaju kao spaljene vatrom.

Suzbijanje je najbolje provoditi preventivno i to rezidbom zaraženih grančica i grana te skidanjem zaraženih plodova koje je potrebno uništiti (spaliti ili dublje zakopati).

Također je važno provoditi redovitu zaštitu od štetnika koji mogu oštetiti tkivo ploda i uzrokovati prodor gljivice.

Za kvalitetno suzbijanje potrebna su dva prskanja i to pred cvatnju ili u samom početku cvatnje te pred kraj cvatnje (kad otpadne većina cvjetnih latica).

Preporučamo primjenu fungicida SIGNUM na osnovi piraklostrobina i boskalida.

Budući se radi o kombinaciji dviju aktivnih tvari koje se nadopunjuju sredstvo nije potrebno kombinirati.

Obje aktivne tvari blokiraju stvaranje energije patogene gljive (svaka na drugom mijestu), blokiraju klijanje spora, rast micelija i sporulaciju.

Prednost ovog pripravka je i u kratkoj karenci od 7 dana.

Sredstvo se primjenjuje u koncentraciji od 0,056 - 0,075 % tj. 56 - 75 g na 100 L vode.

Šupljikavost lista koštičavih voćaka (Stigmina carpophila) - Napada list, plod i mladice. Simptomi se prvo prepoznaju na listu na kojem nastaju crvenkaste pjege tamnijih rubova koje nakon nekog vremena otpadaju pa list ostaje šupljikav. Plodovi zaraženi šupljikavošću poprimaju tamnije pjege, deformirani su i zaostaju u rastu.

Za suzbijanje je izuzetno važno prvo zimsko tretiranje sredstvima na osnovi bakra.

Pripravak CUPRABLAU Z primjenjuje se u koncentraciji od 1 % (1 kg na 100 l vode) neposredno pred kretanje vegetacije.
Kozičavost lista koštičavih voćaka (Blumeria japii) - napada mnoge koštičave voćke, osim breskve. Uzrokuje pojavu sitnih crvenkastih pjega na listu koje ne ispadaju. Kod jakog intenziteta zaraze povećava se broj pjega na listu, list postaje crvenkast i ranije otpada. Na peteljkama lista i ploda nastaju izdužene potamnjele pjege. Zaraza ometa dozrijevanje plodova. Za suzbijanje kozičavosti lista koristite pripravke CHROMODIN S-65 u koncetraciji od 0,09 % (90 g na 100 l vode) ili STAR 80 WP u koncentraciji 0,25 % (250 g na 100 l vode) primjenom prije i poslije cvatnje.

Kovrčavost lista breskve (Taphrina deformans) - najvažnija je bolest breskve.
Simptomi se javljaju u travnju i svibnju. Bolest se najprije opaža na mladim listovima na kojima se mogu uočiti deformacije plojke i mjehurava površina.

Boja lista se mijenja u žutu, zatim rozu i na kraju nekrotizira u tamno smeđu. Napadnuti listovi se osuše i otpadaju. Ako ima dovoljno vode i hranjiva dolazi do retrovegetacije koja iscrpljuje voćke.
Kako breskva rađa na jednogodišnjim grančicama, svako proljeće mora se rezati radi obnavljanja grančica i formiranja etaža. Plavo prskanja pred bubrenje pupova obavezna je mjera koja se provodi pripravcima na bazi bakra kao što je CUPRABLAU Z u koncentraciji 0,8-1%.

Prskanje treba temeljito provesti, tj. breskvu treba okupati sa svih strana od vrha do dna. Sljedeće prskanje treba provesti u fazi «mišjih ušiju» i to s pripravcima CHROMODIN S-65 u koncentraciji 0,12% (120 g u 100 l vode) ili DELAN 700 WDG u koncentraciji 0,1% (100 g u 100 l vode).

Napominjemo još jednom da je pravo vrijeme za "plavo prskanje" tj. zimsko prskanje, najvažniju mjeru u zaštiti voćaka i vinove loze.

Za prva tretiranja višegodišnjih nasada preporučamo primjenu pripravka CUPRABLAU Z u koncentraciji od 1 % tj. 1 kg na 100 L vode. Također, preporučamo dodavanje mineralnog ulja kako bi se proširio spektar djelovanja i na štetne kukce.

Savremeni uzgojni oblici

Savremeni uzgojni oblici from Draga Jovanović

Rodne i nerodne grane jabuke i kruške

Rezidba maline i kupine

Malina i kupina su višegodišnje biljke koje nemaju skeletno drvo te se prema tome za svaki rod potpuno obnavljaju rodni izdanci. Podzemni dio kod navedenih vrsta je višegodišnji, dok je nadzemni dio dvogodišnji, te se mora obnavljati kao što je već rečeno. Značajna razlika između maline i kupine je u tome što podzemni dio maline (korijen) nosi pupove svom svojom dužinom, dok se kod kupine svi izdanci formiraju iz jednog mjesta, korjenovog vrata, te nema pojave mladih izdanaka duž korijena. Kod malina i kupina rodni su jednogodišnji izdanci koji nose mješovite pupove, međutim, kako se oni razvijaju u proljeće jedne vegetacijske godine, a cvjetove donose u proljeće druge vegetacijske godine, nazivamo ih i dvogodišnjim (Iako postoje sorte koje plod donose na vršnim dijelovima izdanaka koji su se razvili u toj vegetacijskoj godini). Mješoviti pupovi su smješteni postrance na šibama iz kojih se razvijaju mladice koje u pazušcima listova nose cvjetove. Jednogodišnji izdanci nakon razvoja u prvoj vegetaciji prolaze kroz razdoblje mirovanja u jesen, prezime niske zimske temperature i rađaju sljedeće godine. Poslije plodonošenja ovi izdanci umiru i odstranjuju se. S obzirom na građu kupine i maline, sama rezidba vrlo je jednostavna.


Uzgoj maline i kupine u osnovi može ići u dva sustava uzgoja:

• sustav grmova s kvadratnim i pravokutnim rasporedom
• sustav žive ograde - vertikalni i V-sustav uz obavezan naslon.

Uzgoj malina i kupina u sustavu grmova, bez obzira na njihov raspored, više je odlika amaterskog voćnjaka. Tako da se u intenzivnoj proizvodnji većinom koriste sustavi žive ograde uz naslon.


Rezidba maline

Nakon sadnje maline, stari dio sadnice (oko 20 cm iznad površine tla) treba ukloniti kada novoformirani izdanci dostignu oko 25- 30 cm dužine. Tijekom vegetacije novi izdanci se razvijaju, te s obzirom na to da su mladi i osjetljivi, potrebno ih je pomoću naslona održavati u uspravnom položaju. Na kraju prve godine uzgoja, svako sadno mjesto trebalo bi osigurati 2-3 nova izdanka. U sljedeće proljeće na početku vegetacije obavlja se prorijeda izdanaka. Odstranjuju se svi oštećeni, polomljeni i slabi, te se ostavljaju najbolji. Broj izdanaka koji će se ostaviti ovisi o sorti i kondiciji nasada, a u prosjeku iznosi 5-7 izdanaka po dužnom metru. Zatim se svaki ostavljeni izdanak prikrati kratkim rezom, tako da iznad gornje žice ostane 2-4 pupa, odnosno da na cijelom izdanku ostane oko 25 pupova. Tijekom vegetacije stalno rastu novi izdanci te je njih u početku potrebno otklanjati, prije nego što odrvene. Oni se otklanjaju negdje do sredine svibnja. Nakon toga izdanci koji će se razviti poslije polovice svibnja potencijalni su za plodonošenje sljedeće godine te ih više ne uklanjamo nego ih ostavljamo da se razviju.


Rezidba nakon berbe

Svi izdanci koji su nam dali rod u ovoj vegetacijskoj godini režu se do zemlje. Režu se ošteceni i slabo razvijeni izdanci koji su se razvili ove vegetacijske godine. Sve što smo orezali treba iznijeti van iz vocnjaka i spaliti kako ne bi predstavljalo izvor zaraze. Ostaju mladi izdanci koji ce se razvijati i donijeti nam plod sljedece godine.

Rezidba kupine
Nakon sadnje nasada kupine, bez obzira da li je sađen u jesen ili proljeće, obavlja se samo proljetna rezidba. Sadnice treba pokratiti na 3 razvijena pupa što po prilici odgovara dužini od 20-30 cm iznad površine tla. Prve godine puštamo da se slobodno razvijaju svi izdanci koji su potjerali iz pupova. Rezidba kupine u rodu podrazumijeva rezidbu u samoj vegetaciji i pred kraj vegetacije. Svi izdanci koji su nam dali rod u ovoj vegetacijskoj godini režu se do zemlje. Zatim se režu svi oštećeni, polomljeni i slabiji izdanci koji su izrasli ove vegetacijske godine. Nakon rezidbe iznose se van iz nasada i spaljuju. Prorjeđuju se ovogodišnji izdanci, odstranjuju se suvišni, a ostali ostavljaju da sazrijevaju. Time se osigurava bolja osvijetljenost izdanaka, više hranjiva i vlage, kako bi što bolje obrasli rodnim pupovima i sazreli iduće proljeće te nam osigurali dobar urod. Izdanke koji ostaju nakon prorjeđivanja može se skratiti oko 15 cm od vrha kako bi se spriječila pozeba tijekom zime. U sljedeće proljeće opet odstraniti oštećene i slabe izdanke. Ostavlja se 4-6 jednogodišnjih izdanaka po sadnom mjestu, koji se prikraćuju na 2 postrana izboja iznad gornje žice i vežu se. Postrani izboji također se prikraćuju na 7-10 pupova i vežu se. Nakon berbe postupak se ponavlja.

Kod uzgoja malina i kupina, bilo da se radi o amaterskom uzgoju ili intenzivnoj proizvodnji rezidba je osnovna pomotehnička mjera. Kao što je već rečeno na početku, navedene kulture vole rasti „brzo“ i širiti se pa kada rezidbu ne bismo redovito obavljali, doveli bismo se u velike probleme. Stoga rezidbu treba obavljati pravovremeno i redovito, kako bismo imali kvalitetne plodove i uredne nasade.

IZBOR UZGOJNOG OBLIKA

JABUKA

Izabrati najpovoljniji uzgojni oblik nije lako obzirom da odabir ovisi o više čimbenika kao npr. o bujnosti podloge i sorte, plodnosti tla, primjeni mehanizacije, površini parcele, utrošku ljudske radne snage i sl.

Od kad se započelo s intenzivnom proizvodnjom, nasadi jabuke postali su gušći, stabla niža i brže ulaze u rod te su visokog priroda i kvalitetnijih plodova. Zahtjev za gušćom sadnjom uvjetovao je upotrebu slabo bujnih vegetativnih podloga, a time i upotrebu novih uzgojnih oblika. Tako danas u intenzivnim voćnjacima jabuke prevladavaju dva uzgojna oblika, a to je vitko vreteno i vretenasti grm.

Vitko vreteno

Predstavlja standardni uzgojni oblik za jabuku. Ovaj oblik se sastoji od provodnice i primarnih grana koje su ujedno i rodno drvo ili pak te kratke primarne grane na sebi nose rodno drvo. Stoga, ovaj uzgojni oblik kao skelet ima samo stožac, a poluskeletne grane su nosači rodnog drva i obrastajućih grančica koje se nalaze direktno na provodnici. Vitko vreteno osigurava velike prednosti u proizvodnji jabuke na način da se u svim pomotehničkim zahvatima smanjuje ručni rad. Jabuke se u obliku vitkog vretena uzgajaju maksimalno do visine od 2,2 do 2,5 m. Ta visina omogućuje jednostavniju njegu (minimalno orezivanje, direktna berba sa zemlje, jednostavnija i efikasnija zaštita) i berbu.

Osim jednostavnije njege, prednost ovog uzgojnog oblika je što omogućuje dobre prirode, visoku kvalitetu plodova zahvaljujući idealnim svjetlosnim uvjetima što znači da su plodovi izrazitije obojeni, ujednačeniji i zreliji, a i odnos tvari je vrlo dobar. Vitko vreteno osigurava brzi ulazak u rod, visoku efektivnost i brz povrat financijskih sredstava.

U prvoj godini formiranja vitkog vretena provodnica se skrati na 80 cm visine kako bi se izazvao rast postranih izboja. Od njih se ostavlja 5 do 7 dobro razvijenih izboja koji su pravilno raspoređeni na provodnici odn. međusobno razmaknuti oko 20 cm i spiralno raspoređeni. Nakon toga odstranjuju se cvjetni pupovi. Kad izboji narastu do duljine od 40 cm i više potrebno ih je savijati pod kutom od 45°. To se može obavljati sve do lipnja.

U drugoj godini voćku je potrebno privezati uz armaturu. U slučaju da provodnica nije dovoljno ojačala potrebno ju je skratiti do prvog jačeg izboja koji će dalje preuzeti ulogu provodnice. Savinute jednogodišnje grane se ne diraju odn. ne prikraćuju. U vegetaciji oni izboji koji postaju konkurentni provodnici ili se pinciraju ili se uklanjaju.

U trećoj godini se uklanjaju izboji koji su u drugoj godini donijeli rod, a jednogodišnje izboje je potrebno prorijediti. Kao produljnice osnovnih grana potrebno je ostaviti jednogodišnje izboje. Dvogodišnje rodno drvo na osnovnim granama potrebno je prikratiti na optimalan broj pupova ovisno o položaju grane na voćki, debljini rodne grane i kondiciji same voćke. Na slabije razvijenim rodnim granama dovoljno je ostaviti 1 do 2 pupa, dok na dobro razvijenim granama u donjem dijelu voćke je moguće ostaviti i 5 do 6 pupova.

U četvrtoj godini najprije je potrebno provodnicu skratiti na željenu visinu uzgoja. Nakon toga sve izboje uspravnog rasta potrebno je ukloniti, dok se bočni položeniji izboji ostavljaju kako bi održali voćku na željenoj visini. Daljnjom pravilnom rezidbom održava se uzgojni oblik vitkog vretena kojim se postiže dobar raspored grana i krošnje. Osnovnu rezidbu poželjno je nadopuniti zelenom rezidbom u vegetaciji kojom se postiže veća prozračnost krošnje i bolja obojenost plodova.

Vretenasti grm

Ovaj uzgojni oblik je također čest kod jabuke kad se uzgaja na slabo do srednje bujnim podlogama i posađena u gustom sklopu. Osnovni oblik vretenastog grma se sastoji od provodnice i spiralno raspoređenih grana koje se dalje razgranavaju, ovisno o vrsti voćke, na grane drugog, trećeg i četvrtog reda. Od osnove prema vrhu krošnje duljina osnovnih grana se postepeno smanjuje tako da dobro oblikovan vretenasti grm ima oblik stošca.

U prvoj godini nerazgranate jednogodišnje sadnice u proljeće prije kretanja vegetacije skraćuju se na visinu od 80 cm, dok u slučaju razgranatih sadnica provodnica se skraćuje na 50 do 70 cm iznad najvišeg prijevremenog izboja. U slučaju da je provodnica kraća od spomenute visine, ne skraćuje se. Prijevremeni izboji se također ne skraćuju. U fenofazi bubrenja pupova tj. kad izboji narastu 10 do 15 cm, potrebno je izolirati vrh provodnice i svaki od prijevremenih izboja. Na prijevremenim izbojima ostavljaju se samo one mladice koje rastu bočno, slabije bujne mladice koje imaju smjer rasta prema dolje i jedna mladica na vrhu koja će služiti kao produljnica. Na taj način osnovna grana dobi oblik „riblje kosti“. Ako se pojavi jedna ili više oštrih mladica, potrebno ih je odstraniti ili oštro pincirati. Provodnicu treba privezati za oslonac, a ostale izboje poviti ako je potrebno. No povijanje se može odgoditi dok mladice ne dosegnu duljinu od 30-ak cm.

U drugoj godini potrebno je ponovo napraviti izolaciju vrhova provodnice i svih postranih izboja. Ako je provodnica narasla više od 80 do 90 cm, potrebno ju je skratiti na 70 do 80 cm. U fenofazi bubrenja pupova  na vrhu izboja ostavi se 1 do 2 pupa, dok se ostali u duljini od 20 cm odstrane rukom. Sve izboje na provodnici pod kutom od 45 do 65° treba poviti pod kutom od 90° u odnosu na provodnicu. Razmak među tim izbojima ne smije biti manji od 25 cm. Na osnovnim granama dolazi do razgranjenja drugog reda, a ona moraju biti raspoređena po načelu „riblje kosti“. Neke voćke već u drugoj godini mogu proroditi pa u slučaju da se zametne previše plodova treba ih što prije prorijediti.

U trećoj godini je uglavnom je završeno formiranje vretenastog grma. U razdoblju mirovanja rezidba se provodi samo kako bi se popravili propusti napravljeni u drugoj godini i prorijedili suvišni rodni izboji. Duljina grana od osnove prema vrhu postepeno se skraćuje kako bi se smanjilo zasjenjivanje, a konačna visina voćke ne bi smjela prelaziti 2,5 m. Vrh voćke održava se povijanjem provodnice ili se svodi na niži umjereno bujni izbojak ili granu.

KRUŠKA

Kruška se kao i jabuka može uzgajati i lako prilagođavati različitim uzgojnim oblicima i sustavima uzgoja. Najčešći uzgojni oblici jesu piramida, vretenasti grm, pravilna i nepravilna palmeta kosih grana te razni kordonci.

U slučaju da se kruška želi što lakše uzgajati, tada je najbolji uzgojni oblik etažna piramida koju je kruška sklona prirodno formirati.

Vitko vreteno, vrlo vitko vreteno, poboljšani vertikalni kordonac – uzgajaju se na dunji MC i ADAMS, a rjeđe na dunji MA.

Poboljšani vertikalni kordonac

To je uzgojni oblik u pravcu koji ima centralnu os ili provodnicu na kojoj se nalaze samo kratki nosioci rodnog drva. Promjer krošnje je 0,3 do 0,5 m, oblik krošnje je valjak, a visina stabla 2,2 do 2,5 m. Nosioci rodnog drva tijekom uzgoja se zamjenjuju kad postanu prejako razvijeni. Ako se kruška uzgaja kao ovaj oblik tada se sadi na međuredni razmak od 2,8 do 3,2 m, a unutar reda na 0,3 do 0,5 m razmaka što iznosi od 6.250 do 11.900 stabala/ha.

Obična piramida

Danas sve više napušta jer ima manju ukupnu rodnu površinu.

Vretenasti grm

Oblik koji se koristi u intenzivnim nasadima ako je kruška cijepljena na dunju. Na provodnici se kosturne grane spiralno razvode na sve strane na razmaku od 15 do 20 cm jedna od druge. Grane s provodnicom zatvaraju kut od 90°. Kod ovog uzgojnog oblika karakteristično je nisko deblo koje doseže visinu 40 do 50 cm od tla, dok je cijelo stablo visine 2,5 do najviše 3 metra.

Vitko vreteno

Noviji uzgojni oblik i on se najčešće primjenjuje za intenzivne komercijalne voćnjake. Kruška se tada uzgaja u srednje gustom ili gustom sklopu. Ovaj uzgojni oblik sadrži provodnicu na kojoj se u donjem dijelu razvijaju kosturne grane prvog reda razgranavanja, a na njima oblici rodnih i nerodnih izboja. U gornjem dijelu umjesto skeletnih grana se razvijaju rodni i nerodni izboji izravno iz provodnice. Kosturne grane otklonjene su pod kutom od 60°, a deblo je visine 50 cm. Za ovaj uzgojni oblik kruška mora biti cijepljena na dunju.

Od plošnih uzgojnih oblika spomenimo slobodnu ili nepravilnu palmetu koja se može koristiti za krušku u gustom sklopu ako je cijepljena na dunju MA. Ovaj uzgojni oblik sastoji se od provodnice na kojoj je slobodno raspoređeno 8 do 10 skeletnih grana prvog reda. Skeletne grane se mogu usmjeriti vodoravno, no najčešće se usmjeravaju koso. Prve skeletne grane razvode se na visini od 50 cm, a zatim na svakih 35 do 50 cm slobodno desno i lijevo u pravcu reda razvode se nove grane. Prve skeletne grane zatvaraju s provodnicom kut od 45°, a kako se penju prema vrhu grane se otklanjaju pod kutom od 60°. Sadnice kruške se sade na razmak u redu od 1,5 do 2,5 m i međuredni razmak od 3 do 4 m.

Od kordonaca se mogu koristiti sve vrste – vertikalni, horizontalni, kosi i kombinirani. Kombinirani kordonci mogu biti jednostruki ili dvostruki „U“ oblik, oblik svijećnjaka i „Y“ kordonci tzv. belgijska ograda.

Vertikalni kordonac je stari klasični uzgojni oblik s uspravnom provodnicom na kojoj se u spiralnom poretku uzgajaju kratke rodne grančice, potreban je stalni rez prikraćivanja i prorjeđivanja, najčešće nalazi primjenu u uzgoju u vrlo gustom sklopu.

Kosi kordonac sadrži provodnicu u kosom položaju pod kutom od 45°.

Vodoravni kordonac ima uspravno deblo s jednim ili dva vodoravna kordonca bez provodnice.

 ŠLJIVA

Kao i ostale voćne vrste i šljiva se može uzgajati u različitim uzgojnim oblicima.

Uzgojni oblik koji najviše odgovara i koji se najlakše može ostvariti u praksi je piramidalna krošnja. Taj uzgojni oblik je najlakše formirati jer šljiva prirodno sama formira piramidu. Ovaj uzgojni oblik se sastoji od provodnice na kojoj su na razmaku 20 do 40 cm spiralno razvedene skeletne grane. Primarnih skeletnih grana ima 7 do 9. Gustoća sklopa za ovaj uzgojni oblik iznosi 300 do 400 stabala/ha.

Najčešći uzgojni oblici u intenzivnim šljivicima jesu vaza i vretenaste forme. Za gusti sklop po Zahn-u otkine se 60% pupova na sadnici na način da su ostali spiralno raspoređeni. Gustoća sklopa za ovakve uzgojne oblike iznosi 800 do 1.800 stabala/ha.

BRESKVA

Uzgojni oblici koji se najčešće koriste za breskvu jesu vaza i vretenaste forme.

Tablica 1. Uzgojni oblici breskve

Uzgojni oblik	Podloga	Razmak između redova (m)	Razmak u redu (m)
Slobodna palmeta	Vinogradarska breskva	4,5	3
	GF 677	4,5 do 5,0	3,0 do 3,5
Vretenasti grm	Vinogradarska breskva	4,5	2,0
	Saint Julien No 1 i No 2	4,5	2,0
	INRA Saint Julien GF 655/2  i INRA DAMASC GF 1869	4,0	1,5 do 2,0

 MARELICA

Kako marelica traži puno svjetla odabir uzgojnog oblika uvjetovan je klimatskim prilikama, a ponajviše osvjetljenjem. U kontinentalnom području kao uzgojni oblici najčešće se koriste vaza i vretenasti grm.

Vaza je uzgojni oblik čija krošnja nema provodnicu i izgrađena je od 3 osnovne grane koje međusobno zatvaraju kut od 120°. Na udaljenosti od 40 do 60 cm od mjesta izbijanja prvih skeletnih grana razvode se skeletne grane drugog reda, a drugi i treći niz grana razvodi se na udaljenosti od 60 do 120 cm od grana prvog reda. Specifičnost ovog uzgojnog oblika jest da ima dobro osvjetljenje s vanjske i unutarnje strane što je za marelicu izrazito važno.

Pravovremenim povijanjem mladica izbjegavaju se oštri kutovi grananja kako se u račvama grana ne bi zadržavala voda i stvarala trulež. Širi kutovi grananja daju bolju osvijetljenost krošnje i pridonose dobroj obojenosti i kvaliteti plodova. Rezidbu treba obaviti što kasnije u proljeće da se odgodi kretanje vegetacije i smanji opasnost od pojave apopleksije (padavice). U prvim godinama rasta prednost treba dati pinciranju mladica radi izolacije vrhova i zaustavljanja rasta nepoželjnih mladica u odnosu na rezidbu koja tada ima samo dopunsku ulogu. Česta pojava u početku rasta su vodopije koje se obavezno trebaju odstraniti rezidbom ili se mogu ponekad iskoristiti za popunjavanje praznih dijelova krošnje ako se na vrijeme poviju.

VIŠNJA

Višnja se može uzgajati u obliku popravljene piramide i vaze. Na slabo bujnim podlogama može se uzgajati i u obliku vretenastog pa čak i vitkog vretenastog grma.

Osnovna je karakteristika višnje da iz cvjetnih pupova razvija samo cvijet odn. plod tako da na njihovom mjestu nakon berbe ne ostaje nikakav novi izboj. Ovisno o uvjetima uzgoja i sortnim svojstvima višnja rađa na dugim i kraćim jednogodišnjim izbojima i svibanjskim kiticama.

Višnji najviše odgovara prostorni uzgojni oblik popravljena piramida s deblom od 80 cm. Taj se uzgojni oblik sastoji od srednje provodnice sa 7 do 9 primarnih grana koje su spiralno raspoređene u razmacima od 20 do 40 cm.

Vaza

Oblikuje se tako da u prvoj godini uzgoja nakon sadnje sadnica se prikrati na 70 cm. Ako se u nasadu planira provoditi mehanizirana berba plodova višnje, u tom se slučaju prilikom formiranja osnovnih triju do četiriju skeletnih grana sadnica krati na većoj visini od 90 do 100 cm. Ostavljaju se tri najbolje raspoređene grane koje se svijanjem i vezanjem prilagođavaju. U drugoj godini uzgoja se na svim primarnim granama sekundarne grane raspoređuju na način da svaka grana izbija u stranu. To se postiže da se sekundarne grane prve etaže pružaju u istom smjeru za sve tri primarne grane desno ili lijevo, sekundarne grane druge etaže u suprotnom smjeru, a sekundarne grane treće etaže u istom smjeru kao grane prve etaže sekundarnih grana. 

Karakteristika uzgojnog oblika vaze

Visina je debla od 50 do 70 cm.

Taj uzgojni oblik nema provodnicu. Karakteristično je da tri osnovne skeletne grane zatvaraju kut od 120⁰, a prema položaju provodnice zatvaraju kut od 45⁰ do 50⁰.

Razmak osnovnih skeletnih grana po visini je oko 10 cm.Vaza osigurava dovoljnu osvijetljenost krošnje i plodova.

TREŠNJA

Za suvremenu proizvodnju trešnje najprihvatljiviji je prostorni oblik popravljena piramida, koju trešnja sama prirodno oblikuje, i vreteno. Popravljena piramida je kombinacija vretenaste piramide i vaze. Karakteristike ovog uzgojnog oblika jesu da osigurava čvrst kostur i dobro osvjetljenje krošnje. Deblo se formira na visinu od 80 do 90 cm. Provodnica završava uspravnom produljnicom. Na provodnici uzgaja se 4 do 8 postranih kosturnih grana koje su spiralno raspoređene i međusobno razmaknute po visini od 20 do 40 cm. Kada se postigla željena visina uzgoja provodnica se odstranjuje tako da voćka završava zadnjom postranom granom.

U prvoj godini formiranje popravljene piramide započinje skraćivanjem sadnice za 30 cm više od predviđene visine debla. Nakon toga odabiru se 2 do 3 primarne grane duljine 60 do 70 cm koje se razdvajaju pod kutem od 45°, dok se ostale grane ne diraju. Kad započne rast sve mladice ispod prve etaže se pinciraju na 10 do 15 cm dužine kako ne bi konkurirale provodnici. Suviše bujne mladice pri vrhu krošnje koje bi mogle postati konkurentne osnovnim granama svijaju se od polovice srpnja u luk.

U veljači druge godine uzgoja, prije početka kretanja vegetacije, obavlja se osnovna rezidba i oblikovanje etaža. Zatim se provodnica oreže na 40 cm od gornje osnovne grane. Konkurentne grane koje u prethodnoj godini nisu bile savijene ove sezone ih je potrebno odrezati do osnove. U vegetaciji do kraja lipnja potrebno je pincirati mladice u blizini vrha kako bi produljnice osnovnih grana što bolje rasle. Od izraslih mladica na etažama izabiremo najpovoljnije postrane grane dok se ostale odstranjuju do osnove.

U trećoj godini nastavlja se odabir osnovnih etažnih grana dok se na njima odabiru i formiraju sekundarne grane koje su bliže provodnici. Na kraju se provodnica skraćuje na visinu zadnje etaže i  uzgojni oblik popravljene piramide je oblikovan.

Nasad trešnje ne zahtjeva armaturu.

Etažna piramida i ostali piramidalni oblici

• podloge: bujne (standardi) – divlja trešnja, rašeljka, F 12/1
• razmaci: 7 do 5 m × 6 do 5 m
• sklop: 238 do 400 stabala/ha

Vitko vreteno i solax

• podloge: slabo bujne – Gisela, Edabriz, W 13, Ma × Ma
• razmaci: 4 × 2,5 m
• sklop: 1.000 stabala/ha

Slabo bujne podloge za trešnju su omogućile drugačiji uzgoj trešanja nego li dosad.

Kod  trešanja se u intenzivnim nasadima koriste uzgojni oblici vitko vreteno i solax.

Kod ovih uzgojnih oblika se, više nego rezom koristi savijanje mladica koje smanjuje njihovu bujnost, a istovremeno utječe na bolju i bržu diferencijaciju cvjetnih pupova.

Uzgojni oblici u voćarstvu.....

Uzgojni oblik lijeske s krošnjom koja ima oblik uspravnog vretena na potpornju

Lijeska je zanimljiva voćna vrsta za uzgoj jer njeni plodovi imaju veliku privrednu vrijednost.
Lješnjak predstavlja koncentrirano i visoko kalorično voće, vrlo bogato mastima, bjelančevinama, mineralnim solima i vitaminima.
Sukladno navedenom uz nezaobilaznu upotrebu u isharni i prehrambenoj (posebno konditorskoj) industriji, plod i korisne tvari ploda lješnjaka koriste se u medicnskoj i farmaceutskoj industriji, za lječenje anemije, krvnog tlaka, kašlja, bolesti crijeva i bubrega.
Zbog ovakve višestruke mogućnosti korištenja, potražnja za lijeskom i njenim plodovima na tržištu stalno raste. Povećana potražnja uzrokuje povećanu sadnju plantaža lijeske te intenziviranje tehnologije u svijetu.
U cjelokupnoj svjetskoj tehnologiji uzgoja lijeske koriste se klasični načini uzgoja u obliku grma ili stabla. Ovakvim načinima uzgoja ovisno o intenzitetu tehnologije postižu se od 9.-12. godine prinosi od 1200 kg lješnjaka u ljusci po ha (Turska) do 3000 kg u ljusci po ha (SAD).
Budućnost uzgoja lijeske ipak traži značajnije povećanje prinosa lješnjaka a ono se može jedino postići uvođenjem novih tehnologija uzgoja koja će postojeću proizvodnju po jedinici površine značajno povećati.
Uzgojni oblik lijeske na potpornju omogućava ulazak pune rodnosti u 5. godini starosti.
Zbog velikog broja provodnica (vretena) urod po provodnici iznosi 0.5-1 kg što u konačnici daje kvalitetne plodove i visoke prinose, 5000kg i više po ha. Značajno povećanje proizvodnje lješnjaka po jedinici površine uvođenjem nove tehnologije tj novih uzgojnih oblika je ideja vodilja patenta (P20090642A, PCT/HR2010/000037, WO 2011/067614 A 1) koji predstavljamo.

Izvor:http://www.moulis.hr/moulis_hr

 I

Uzgojni oblici u voćarstvu

Uzgojni oblik voćke predstavlja način na koji se oblikuje krošnja. Uzgojni oblik je, uz sortu, podlogu, i razmak sadnje ključni element o kojem ovisi rentabilnost proizvodnje.

Bez usklađivanja navedenih čimbenika nema uspješne proizvodnje. Greške načinjene prilikom njegovog odabira ne mogu se uopće ispraviti i ostavljaju trajne negativne posljedice.
Izbor uzgojnog oblika je među mnogim uzgojnim oblicima u praksi nemilosrdno nametnuo one koji su u modernoj proizvodnji najprihvatljiviji: niskog rasta zbog olakšane rezidbe bez primjene ljestava, kvalitetne zaštite od štetočinja te dohvatljive i učinkovite berbe.

Zahtjevi koje mora ispuniti uzgojni oblik:
• brzo i lako formiranje
• velika rodna površina
• mali zahtjevi prema održavanju
• omogućena maksimalna primjena mehanizacije
• učinkovita berba
• maksimalno iskorištenje indeksa lisne površine (ILP/ha)
Treba napomenuti da ne postoji uzgojni oblik koji bi posve zadovoljio postavljene uvjete. Stoga su se razvili mnogobrojni oblici koji odgovaraju pojedinim voćnim vrstama ili uvjetima uzgoja.

Postoje tri osnovne grupe uzgojnih oblika:

1.    Prostorni:

a) s provodnicom

• obična piramida
• popravljena piramida
• etažna piramida
• vretenasti grm

b) bez provodnice

• vaze

2.    Plošni:

• pravilna palmeta s kosim granama
• nepravilna palmeta s kosim granama
• palmeta s vodoravnim granama
• horizontalna palmeta
• drapo-marchand (zastava)
• bouche – tomas (danas se rjeđe koriste)

3.     Uzgojni oblici u pravcu:

• vitki vretenasti grm
• super vitko vreteno
• kordonci (vertikalni, kosi, horizontalni)
• sustav “v”
• solar (tatura trelis)
• mikado

1. Prostorni uzgojni oblici

Obična piramida

Provodnica i 3 glavne skeletne grane, koje izbijaju u razmaku od 15 do 20 cm.
Skeletne grane su otklonjene od provodnice pod kutom od 45°.
Iznad skeletnih grana na provodnici se razvodi više kraćih ogranaka.

Etažna piramida

Na provodnici ima 2 do 3 etaže skeletnih grana.
Razmak između etaža je 60 do 120 cm (ovisno o bujnosti).
Svaka etaža ima 3 do 5 grana koje izbijaju u pršljenu jedna nasuprot drugoj.
Krošnja ovog oblika ima veliku rodnu površinu, ali je u sredini jače zasjenjena.

Vretenasti grm

Na provodnici se skeletne grane spiralno razvode na sve strane u razmaku od 15 do 20 cm (u početku formiranja, a kasnije je veći razmak među granama).
Te grane s provodnicom zatvaraju kut od 90° (osigurati maksimalno osvjetljenje krošnje).
Ima nisko deblo (40 do 50 cm), a čitavo stablo je visine do maksimalno 2,5 m (za intenzivni uzgoj).
Formira se u intenzivnim nasadima.

Vaza – prostorni uzgojni oblik bez provodnice

Krošnju čine najčešće 3 osnovne grane raspoređene međusobno tako da zatvaraju kut od 120°, a sa zamišljenom provodnicom zatvaraju kut od 45°.
Razmak skeletnih grana po visini je 10 cm.
Dobra osvijetljenost vanjske i unutrašnje strane krošnje (bolja obojenost plodova, manji napad bolesti i štetnika).

 2. Plošni uzgoji oblici

Pravilna palmeta s kosim granama

Formiraju se 3 etaže skeletnih grana koje izbijaju na približno istoj visini, tj. jedna nasuprot drugoj.
Razmaci od 60 do 120 cm.
Skeletne grane prvog reda zatvaraju s provodnicom kut od 45° (najveće su), grane drugog reda kut od 50°, a grane trećeg reda kut od 60°.
Otežano formiranje.

Horizontalna palmeta

Na provodnici se na razmaku od 60 do 80 cm razvodi 3 do 4 para (kata) skeletnih grana koje se iz osnove usmjeravaju u vodoravni položaj.
Na gornjoj strani skeletnih grana razvijaju se bujniji izboji koji se ljeti moraju odstranjivati (nedostatak).
Teško održavanje ovog uzgojnog oblika.

Nepravilna palmeta s kosim granama

Ima veći broj primarnih skeletnih grana od pravilne palmete.
Te grane su na razmaku od 20 do 40 cm naizmjenično u pravcu reda.
Za srednje bujne voćke.

4. Uzgojni oblici u pravcu

Vitki vretenasti grm

Modifikacija vretenastog gram.
Skelet čini provodnica koja je obrasla duljim ili kraćim izbojima na kojima donosi rod.
Razmak između izboja je 10 do 20 cm.
Zbog plitkog korijena potrebna je stalna armatura.
Važno održavanje krošnje (oblik stošca).
Visina oko 2 m.

Vertikalni kordonac

Uspravna provodnica na kojoj su spiralno poredane kratke rodne grančice.
Potreban je stalni rez i održavanje uzgojnog oblika.
Primjenjuju se u gustom sklopu.

Kosi kordonac

Sličan je vertikalnom kordoncu  samo što se provodnica formira u kosom položaju pod kutom od 45°.

“V” sustav uzgoja

Sličan kosom kordoncu.
Sadnice se sade 25 cm jedna od druge cik-cak i otklanjaju se pod kutom od 50°.
Armatura se postavlja u obliku slova “V”.
Osigurava veći broj stabala po hektaru pa svjetlo prolazi unutar i sa strane krošnje.

Solar

Formira se deblo na visini od 1 m i onda se na vrhu formiraju 2 kraka.
Nedostaci:

• gubi se vrijeme dok se podigne deblo
• u klimatima gdje je jaka insolacija plodovi su direktno izloženi suncu i javljaju se ožegotine.

“Mikado”

Provodnica se prikraćuje na 40 cm i formiraju se dvije krošnje na jednom stablu, na kojima su izboji vitkog rodnog drva (nema više skeletnih grana).

• 
  

  Obična piramida
• 
  

  Etažna piramida
• 
  

  Vretenasti grm
• 
  

  Vaza
• 
  

  Pravilna palmeta kosih grana
• 
  

  Nepravilna palmeta kosih grana
• 
  

  Horizontalna palmeta
• 
  

  Vitki vretenasti grm
• 
  

  Vertikalni kordonac
• 
  

  Kosi kordonac
• 
  

  V sustav uzgoja
• 
  

  Solar
• 
  

  Mikado

IZBOR PODLOGA POJEDINIH VOĆNIH VRSTA

JABUKA

Pri podizanju suvremenih nasada jabuke teži se smanjenju bujnosti što se postiže dobrim odabirom podloga. Dobar odabir voćne podloge prvi je preduvjet za uspješnu voćarsku proizvodnju.

O vrsti podloge ovisi porast i razvoj jabuke, njezina bujnost, dugovječnost, rodnost stabla i kvaliteta plodova. Postoje i podloge otporne na nepovoljne ekološke uvjete te one otporne na bolesti i štetnike. Pravilnim odabirom podloge mogu se najbolje iskoristiti i edafski uvjeti za uzgoj jabuke.

Od generativnih podloga za jabuku ističu se sjemenjaci divlje, šumske jabuke (lat. Malus sylvestris). Jabuka uzgojena na sjemenjaku u rodnost ulazi negdje u 5. godini, a cijelo stablo može živjeti i do 100 godina što je nemoguće postići u intenzivnim voćnjacima sa slabo bujnim podlogama. Jabuka cijepljena na sjemenjak divlje jabuke vrlo je bujna i dugovječna te se preporučuje za uzgoj jedino na tlima vrlo loše kvalitete i za uzgoj soliternih stabala.

Kod vegetativnih podloga postoji velik broj klonova i tipova pojedinih vrsta. Uzgojene su vegetativno. Prema bujnosti podijeljene su na vrlo bujne, bujne, srednje bujne i slabo bujne podloge.

Vrlo bujne vegetativne podloge za jabuku su M 16 i M 25. Obje se koriste za podizanje poluintenzivnih ili ekstenzivnih nasada i kod nas nemaju važnost.

Bujne vegetativne podloge za jabuku su A 2, M 1, M 11 i MM 109. Od nabrojenih, kod nas je važna jedino podloga A 2 (Alnarp 2). Uzgojena je u Švedskoj 1920. godine, a u komercijalnoj proizvodnji je od 1944. godine. Jedna je od najkvalitetnijih bujnih podloga koje ne trebaju armaturu. Odlično se ukorjenjuje i uspijeva na teškom, laganom i pjeskovitom tlu. Usprkos bujnosti rano ulazi u rodnost. Pogodna je za sadnju na vjetrovitim područjima gdje su zime oštre te na većim nadmorskim visinama. Uzgaja se 450 do 850 stabala/ha.

Srednje bujne vegetativne podloge su M 2, M 4, M 7, MM 104, MM 106 i MM 111. Najbitnija od svih navedenih jest MM 106. Podloga MM 106 (Malling – Merton 106) uzgojena je u Engleskoj križanjem i suradnjom dvaju instituta: East Malling, Maidstone (Kent) i John Innes Horticultural Institution (Merton). U komercijalnoj proizvodnji je od 1952. godine. Ova podloga se dobro ukorjenjuje i nije joj potrebna armatura. Naraste do 4 m u visinu. Koristi se za gustu sadnju. Pogodna je za lošija tla, a za plodnija tla se proporučuju sorte slabe ili srednje bujnosti kada se može uzgajati 800 do 1.300 stabala/ha. Otporna je na krvavu uš (Eriosoma lanigerum), ali je osjetljiva na pepelnicu jabuke (Podosphaera leucotricha)  i na nedostatak magnezija u tlu.

U slabo bujne vegetativne podloge spadaju M 26,  M 9, M 9 EMLA, M 9 T 337 (NAKB) i M 27. Od njih definitivno najznačajnija jest podloga M 9 (Malling 9). To je vegetativna podloga koja se najčešće koristi za jabuku, posebno u intenzivnim ili plantažnim nasadima u gustom sklopu. U proizvodnji je od 1917. godine. Bujnija je od podloge M 27, a slabije bujna od M 26. Naraste do 3 m visine. Zbog plitkog, lomljivog i nerazvijenog korijena potrebna joj je armatura. Traži plodna i propusna tla. Jabuka na M 9 rano prorodi, obilno rađa te daje krupne i dobro obojene plodove. U sušnim godinama zahtijeva navodnjavanje. Pogodna je za cijepljenje srednje bujnih ili bujnih sorata jabuke (Gloster, Jonagold, Elstar, Mutsu i dr.). Osjetljiva je na mraz i bakterijsku palež (Erwinia amylovora). Podložna je stvaranju korijenovih izdanaka. Životni vijek nasada jabuke na ovoj podlozi je 20 do 25 godina. U suvremenim gustim nasadima uzgojenim na M 9 uzgaja se 2.500 do 5.000 sadnica/ha, a može i više (supervitko vreteno).

Spomenimo i podlogu M 26 (Malling 26) koja također spada u slabo bujne vegetativne podloge. Ova podloga uzgojena je u Engleskoj 1929. godine križanjem podloga M 16 x M 9. U komercijalnoj proizvodnji je od 1959. Po bujnosti nalazi se između podloga M 9 i M 7 (više prema M 7). Naraste do 3 m visine. Ukorjenjivanje joj je bolje od podloge M 9 pa se neke sorte mogu uzgajati i bez armature, osim na vjetrovitim položajima gdje se armatura preporučuje. Bolje podnosi teža tla od M 9. Rano ulazi u rod i daje plodove dobre krupnoće i boje. Otporna je na mraz, ali je osjetljiva na bakterijsku palež (Erwinia amylovora). Prikladna je za cijepljenje slabo bujnih sorata jabuke pa se u posljednje vrijeme sve češće koristi. U suvremenim gustim nasadima uzgaja se 1.000 do 1.800 stabala/ha (pogotovo ako se cijepi 30 do 40 cm od tla).

KRUŠKA

Nekada su nasadi kruške bili podizani na sjemenjaku divlje, šumske  kruške (lat. P. communis) dok se današnji suvremeni nasadi podižu na vegetativnim podlogama dunja.

Sjemenjak kruške vrlo je bujna i dugovječna generativna podloga koja se koristi za uzgoj kruške na tlima lošije kvalitete, s većom količinom aktivnog vapna u tlu te za uzgoj soliternih stabala. Kao generativne mogu se koristiti i druge podloge, ali se koriste rijetko. Katkada se koriste sjemenjaci nekih sorata plemenite kruške (lat. P. domestica) posebno u onim zemljama gdje nema dovoljno sjemena divlje, šumske kruške.

U Europi su istraženi križanci Old Home × Farmingdale, poznati i pod imenom OH×F križanci dobiveni križanjem spomenutih dviju sorata kruške podrijetlom  iz SAD-a, a koje su otporne na bakterijsku palež (E. amylovora). Od tih križanaca najvažniji su OHF 51 i OHF 333. Karakterizira ih slabija bujnost, dobra podnošljivost spram mraza, nije im potrebna armatura, podnose alkalnija tla nešto bolje od europskog sjemenjaka divlje kruške. Bujnije su od podloge BA 29.

Oregon 260, 261 i 264

Selekcionirane su podloge iz divlje, šumske kruške. Podrijetlom su iz SAD-a. Otporne su na bakterijsku palež (E. amylovora). U Hrvatskoj nisu registrirane.

Pyrodwarf®

Slabo bujna podloga nastala križanjem Old Home × Bonne Luise. Prorodi već u drugoj godini i daje stabla 50% slabije bujnosti od OHF klonova. Ne postoji znatnija razlika u veličini ploda, a njezina stabla u petoj godini dostižu punu rodnost. Ne tjera izdanke, otporna je na bakterijsku palež i niske temperature.

Cydomalus

Podloga za krušku nastala križanjem divlje jabuke i dunje (Malus communis × Cydonia oblonga). Dobro se ožiljava.

Vegetativne podloge kruške čine različiti tipovi dunje (C. oblonga Mill.). Prednost dunje je u tome što daje slabo bujne do srednje bujne podloge za krušku. Takva stabla prije prorode i imaju krupne plodove. Nedostatak dunje kao podloge jest što nema jednaku podudarnost sa svim sortama kruške. Stoga, za proizvodnju je najpovoljnije da je kompatibilnost između sorte i klona dunje u tolikoj mjeri zadovoljavajuća da je moguć uzgoj bez upotrebe međupodloga. Kao međupodloge najčešće se koriste sorte Gelertova maslovka (sin. Hardijeva maslovka), Pastorčica, Santa Maria, Trevuška, Amanliška i Hardenpontova. Na vapnenim tlima često se javlja ferokloroza, a pokazuje osjetljivost i na niske temperature. Prema podrijetlu razlikuju se dunje selekcionirane u Engleskoj (dunja MA i dunja MC), Belgiji (dunja ADAMS) i Francuskoj (dunja iz Angersa, dunja SYDO, dunja BA 29). Sve one se koriste u suvremenom voćarstvu.

Dunja MA (sin. EMA)

Podrijetlom je iz Francuske, ali je selekcionirana u Engleskoj. Najčešće je korištena podloga za krušku. U proizvodnji je od 1928. godine i pripada skupini slabo do srednje bujnih vegetativnih podloga. Rano ulazi u rod i daje velike prinose, posebno ako se u sušnim godinama navodnjava. Srednje je otpornosti na bakterijsku palež, trulež korijena i feroklorozu (podnosi najviše 2% aktivnog vapna). Uspješno se ožiljava nagrtanjem i zrelim reznicama, a dobro se i ukorjenjuje. Nije podudarna s nekim sortama kruške (Tabela 1.). U slučaju da se te sorte ipak žele cijepiti na dunju tada se najprije na dunju cijepi međupodloga, a potom željena sorta na međupodlogu. Kao međupodloge koriste se Pastorčica, Gelertova, Santa Maria, Trevuška, Hardenpontova. Nedovoljno učvršćuje voćku u tlu stoga joj je potrebna armatura. Na ovoj podlozi moguć je sklop od 3.000 do 5.000 stabala/ha.

Dunja MC (sin. EMC, C)

Vegetativna podloga selekcionirana u Engleskoj. Slabo bujna podloga. Za 30% ima slabiju bujnost od dunje MA. U toplim i suhim podnebljima često stresno reagira slabim porastom, manjim plodovima i alternativnom rodnošću. Jako je osjetljiva na mraz. Na ovoj podlozi mogući je sklop od 5.000 do 8.000 stabala/ha.

Dunja ADAMS

Vegetativna je podloga iz Belgije. Prema bujnosti nalazi se između dunja MA i MC. Prinosi i kvaliteta plodova često su veći nego u ostalih podloga dunje.

Dunja SYDO

Vegetativna podloga za 5 do 10% slabije bujnosti od dunje MA. Rodi relativno rano i daje krupne plodove. Reagira na povećanu količinu vapna u tlu. Dobro se razmnožava grebenicama i reznicama. Manje je osjetljiva na viruse nego dunja MA. Stabla kruške cijepljena na toj podlozi bolje rađaju nego ako su cijepljena na dunji MA.

Dunja BA 29 (provansalska dunja)

Srednje je bujna vegetativna podloga. Od dunje MA bujnija je za 10 do 20%.  Kompatibilna je s plemenitim sortama kruške (Rana Moretinijeva, Abate Fetel, Krasanka i Lipanjska ljepotica) te da se one mogu izravno cijepiti na dunju BA 29, dok su Williams i Packham's Triumph nepodudarne s dunjom Ba 29 pa ih treba cijepiti s međupodlogom, najčešće Pastorčicom. U usporedbi s dunjom MA, MC i ADAMS, dunja BA 29 bolje podnosi veći sadržaj vapna u tlu i teža tla. Dobro se razmnožava nagrtanjem, grebenicama i reznicama. Nedostatak ove podloge jest osjetljivost na bakterijsku palež i što plitko ukorjenjuje voćku u tlu pa joj je potrebna armatura.

Tabela 1. Sorte kruške koje treba cijepiti na dunju s međupodlogom

NEPODUDARNE	DJELOMIČNO PODUDARNE
Abbe Fetel	Angulemka
Žifarova bočica (Beurré Giffard)	Highland
Boskova bočica (Beurré Bosc)	Klapovka
Konferans (Conferance)	Košia
Crvena Viljamovka (Red Bartlet)	Lukasova
Kleržo (Beurré Clairgeau)	Packham's Triumph
Krasanka (Passe Crassane)	Trevuška (Précoce de Trevoux)
Starkrimson (Starcrimson)	Rana Morettinijeva
Viljamovka (Williams)
Košia rana (Coscia précoce)
Klapov ljubimac(Clapp's Favourite)

ŠLJIVA

Za uzgoj šljive mogu poslužiti generativne i vegetativne podloge. Najčešća podloga koja se kod nas koristi, a pokazala se kao vrlo dobra, je Prunus myrobalana/cerasifera (džanarika).

Ona je jako bujna, generativna podloga koja se razlikuje velikom genetskom raznolikošću. Podudarna je s većinom plemenitih sorata šljive, ali nešto slabije sa sortama Ruth Gerstetter, Californian Blue, Stanley. Slabo podnosi teška i vlažna tla. Najviše joj odgovaraju vinogradarska područja. Myrobalana je domaćin virusa šarke šljive, ali se ne prenosi sjemenom. Ima mnogo tipova približnih svojstava.

Bjelošljiva se također koristi kao generativna podloga za cijepljenje plemenitih sorata šljive. Trnovita je što otežava rad pri cijepljenju. Slabije je bujnosti od myrobalane. U suvremenoj proizvodnji se manje koristi.

Kao vegetativne podloge koriste se različiti tipovi trnošljive (P. insititia), šljive (P. domestica), Marijanke (P. mariana), Damascenke (P. damascena) i različiti tipovi križanaca.

Od Myrobalane su izdvojeni poboljšani tipovi koji se dalje vegetativno razmnožavaju, i to Myrobalana A, B, C i D, GF 31 i dr.

Myrobalana B

Spada u grupu bujnih podloga. Šljive na toj podlozi nešto kasnije ulaze u rod, ali redovito i obilno rađaju. Prikladna je za lakša, sušna i ocjedita tla. Koristi se za cijepljenje europskih, ali i japanskih šljiva.

Myrobalana 29 C

Vegetativna podloga koja se preporučuje za cijepljenje šljive. Slabije je bujnosti od Myrobalane B za 25 do 30% i adaptabilnija je na uvjete tla. Šljiva na ovoj podlozi obilno rađa, a plodovi su odlične kvalitete i veće krupnoće.

GF 31

Bujna je podloga dobre podudarnosti s većinom komercijalnih sorata šljive.

Od trnošljive (P. insititia) koriste se različiti tipovi za proizvodnju sadnica kao vegetativne podloge. Poznati su pod imenom Julijanka (Saint Julien, St. Julien), a razlikuju se tipovi Julijanka A, Julijanka GF 655-2 i Pixy.

Julijanka A (St. Julien)

Srednje bujna podloga pogodna za plodna tla i otporna na mraz. Dobro podnosi i teža tla. Dobre je podudarnosti s većinom komercijalnih sorata šljive. Osjetljiva je na veći sadržaj vapna u tlu, a nedostatak joj je što razvija korjenove izdanke.

Julijanka GF 655-2 (sin. St. Julien INRA 655-2)

Vegetativna je podloga srednje bujnosti. Dobre je podudarnosti s većinom sorata šljive. Šljiva na ovoj podlozi daje visoke prirode i rano plodonosi. Dobro podnosi teža, vlažna tla i mraz.

Pixy

Slabo bujna podloga osjetljiva na mraz. Posebno je pogodna za cijepljenje stolnih sorata šljive jer omogućuje gusti sklop sadnje.

Od bjelošljive i domaće šljive izdvojene su kao dobre podloge GF 43 te zaštićeni kultivari PENTA i TETRA.

GF 43

Vrlo bujna podloga. Ne stvara korjenove izdanke. Pogodna je za vlažnija tla. Nije zaražena virusima šljive. Neke sorte šljive bolje rađaju na ovoj podlozi nego na sjemenjaku Myrobalane.

PENTA

Podloga koja obećava. Osim sa šljivom, podudarna je i s breskvom, nektarinom, marelicom i bademom. Otporna je na nedostatak kalcija u tlu. Dobro se prilagođava različitim tipovima tla. Idealna je za nasade koji se ne mogu navodnjavati. Otporna je na trulež korijena (Phytophthora cinnamoni).

TETRA

Podloga koja skraćuje vrijeme dozrijevanja za 3 do 5 dana. Otporna je na trulež korijena i nematode korjenova vrata.

Od marijanke koriste se vegetativne podloge Marijanka GF 8-1.

Marijanka (P. mariana)

Lako se razmnožava zrelim reznicama, nagrtanjem i grebenicama. Odlična je za pjeskovita tla, a osjetljiva na sušu i mraz. Nema dobru podudarnost sa svim plemenitim sortama šljive pa se u praksi slabo koristi.

Marijanka GF 8-1 (sin. Marianna GF 8-1, INRA marianna 8.1)

Poznata je kao jako bujna podloga. Stabla cijepljena na ovu podlogu daju veće prinose od onih koje su cijepljene na Myrobalanu. Pogodna je za teška, pjeskovita i vapnenasta tla. Ne razvija korjenove izdanke. Otporna je na nematode.

Od Damascenke (P. damascena) nastala je podloga Damascenka 1869.

Damascenka 1869

Srednje je bujna podloga na kojoj voćke rano prorode. Otporna je na feroklorozu, asfiksiju korijena i mraz. Nije zaražena virusima. Pogodna je za vlažnija tla.

Križanjem P. salicina × P. spinosa nastale su podloge Jaspi®-Fereley i Julior®-Ferdor.

Jaspi®-Fereley

Slabo do srednje bujna vegetativna podloga novijeg datuma. U Hrvatskoj nije na sortnoj listi. Ima dobru sposobnost prilagodbe na alkalnim tlima. Jaspi® je zaštićeno ime ove podloge, a pod imenom Ferley ista je vrsta slobodna na tržištu.

Križanjem badem × breskva (A. communis × P. persica) nastala je vegetativna podloga GF 677.

GF 677

Idealna podloga za umorna tla. Razmnožava se vegetativno reznicama. Bujnog je rasta i nije osjetljiva na feroklorozu. Pogodna je za alkalna i suha tla. Koriste se klonovi koji nisu zaraženi virusima.

MARELICA

Zadovoljavajuće podloge za marelicu još uvijek nema što dovodi do teškoća u uzgoju i širenju ove atraktivne voćne vrste. Kao podloge u Hrvatskoj više se koriste generativne od vegetativnih podloga. 

Kod nas se marelica još uvijek najviše cijepi na sjemenjak džanarike (P. myrobalana). Ta podloga nije dovoljno podudarna s marelicom i odlikuje se velikom genetskom raznovrsnošću zbog čega marelica na džanarici često strada od apopleksije. Džanarika je jako bujna podloga, osjetljiva na niske temperature te zbog produljene vegetacije marelica na njoj često smrzne. Iz tog razloga se preporučuje cijepiti marelicu na bjelošljivu (P. domestica L.) na većoj visini od tla (80 do 100 cm). Ova podloga je trnovita što otežava rad pri cijepljenju. Od bjelošljive, kao dobre podloge izdvojene su BB 1, GF 43, GF 1380, PENTA i TETRA.

BB 1

Iznimno dobra generativna podloga za marelicu, posebno za pjeskovita tla. Cijepljena na tu podlogu marelica manje strada od apopleksije, obilnije rađa, a plodovi su kvalitetniji i krupniji spram ostalih podloga. Preporučuje se marelicu cijepiti na 80 do 120 cm od tla na tu podlogu.

GF 43

Umjereno je bujna podloga koja ne stvara korjenove izdanke i pogodnija je za vlažnija tla. Nije zaražena virusima šljive.

GF 1380

Selekcija je bjelošljive pogodna za gušću sadnju. U Hrvatskoj nije registrirana.

PENTA

Obećavajuća podloga. Otporna je na nedostatak kalcija u tlu, a idealna je za nasade koji se ne mogu navodnjavati. Otporna je na trulež korijena (P. cinnamoni).

TETRA

Najbolja od svih podloga za marelicu. Skraćuje vrijeme dozrijevanja za 3 do 5 dana. Otporna je na trulež korijena, ali i na nematode korjenova vrata (Meloidogyne spp.).

Marelica se može cijepiti i na razne sjemenjake vrsta i sorata marelice.

Sjemenjak badema

ima ograničavajuću upotrebu zbog inkompatibilnosti s marelicom pa se  obavezno treba koristiti međupodloga Luizet ili Royal. Sjemenjak badema se koristi kao podloga za marelicu za sušna tla bogata fiziološki aktivnim vapnom.

U SAD-u se marelica dosta cijepi na vinogradarsku breskvu na kojoj rano prorodi i daje plodove dobre kvalitete, no nažalost, sorte na toj podlozi žive kratko, osjetljive su na smrzavanje i nisu sve sorte marelice podudarne s vinogradarskom breskvom.

Zbog slabijeg ukorjenjivanja, brzog rasta i opasnosti od prenošenja virusa, vegetativne podloge za marelicu se rijetko upotrebljavaju. Mogu se koristiti različiti tipovi trnošljive (P. insititia), domaće šljive (P. domestica), Marijanke (P. mariana), Damascenke (P. damascena) i različiti tipovi križanaca.

Bilo bi najbolje da se podloge za marelicu proizvode postupkom mikrorazmnožavanja.

BRESKVA

Izbor podloge za breskvu ovisi o zahtjevima prema tlu što znači da kada se zna kakvo tlo imamo, lakše je napravidi odabir podloge kako slijedi:

• alkalna tla (višak vapna) – križanci badema i breskve
• kisela tla – selekcije vinogradarske breskve
• umorna tla – selekcije šljiva

Vinogradarska breskva

Odlikuje se ranim stupanjem u rod i dugim razdobljem rodnosti. Nije prikladna za vlažna tla. Podnosi do 5% fiziološki aktivnog vapna.

GF 677 (hibrid badem × breskva)

Podloga koja podnosi do 12% fiziološki aktivnog vapna u tlu. Ima dobru podudarnost sa sortama breskve. Pogodna je za suha i alkalna tla.

Šljiva damascenka (Prunus damascena) - INRA DAMASC GF 1869

Srednje bujna podloga. Dobro podnosi teža i vlažnija tla te tla s nešto više aktivnog vapna. Ima dobar afinitet samo prema nekim sortama breskve.

Prunus Saint Julien INRA GF 655/2

Klon je šljive. Slabe je do srednje je bujnosti. Podnosi višak vapna i umorna tla. Smanjuje bujnost sorata. Ima dobar afinitet  prema breskvama.

TREŠNJA

Korjenite promjene u proizvodnji trešanja obećavaju nove podloge za trešnje. Tradicionalno su trešnjina stabla velika, ali za suvremene, tržišno usmjerene nasade nisu primjerena.

Generativno se trešnja razmnožava sjemenjacima divlje trešnje vrapčare, mahaleba (rašeljka) i obične višnje.

Divlja trešnja vrapčara (Prunus avium L.)

Ovo je podloga koja se koristi na plodnim tlima u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Jako je bujna podloga i dobro podudarna s plemenitim sortama trešnje. Stabla cijepljena na ovu podlogu redovito rađaju i dugovječna su. U područjima gdje postoji opasnost od mrazova preporučuje se cijepljenje u visini krune.

Mahaleb ili rašeljka (Prunus mahaleb L.)

Kao podloga koristi se na laganim, propusnim, kamenitim, suhim i vapnenim tlima. Ne podnosi teška tla, visoku razinu podzemnih voda, zadržavanje vode u tlu ni obilne kiše. Otpornija je na smrzavanje od divlje trešnje. Osjetljiva je na virus šarke. Nije podudarna s nekim sortama trešnje. Kraćeg je životnog vijeka. Prvih 5 godina potiče jaču bujnost od divlje trešnje (što je dobro), a nakon toga se izjednačava. Stabla cijepljena na ovu podlogu bolje podnose sušu, ranije prorode, ali su kraćeg životnog vijeka od stabala na divljoj trešnji.

Santa Lucia 64

Selekcija je rašeljke koja se vegetativno razmnožava. Dobro uspijeva na laganim i propusnim tlima. Ima dobru podudarnost s trešnjom i daje stabla 20% manje bujnosti od sjemenjaka, ubrzava početnu rodnost i zriobu plodova.

Santa Lucia 405 (Pontaleb® Ferci)

Generativna je podloga. Spada u novu selekciju Santa Lucie. Umjerene je bujnosti, a u usporedbi s podlogom Santa Lucia 64 pokazuje nešto slabiju bujnost (5 do 10 %), ranije stupa u rod, daje krupnije plodove bolje kvalitete i bolje podnosi vlažna tla. Pogodna je za dobro drenirana, siromašna i vapnenasta tla.

Obična višnja (Prunus cerasus)

Kao podloga koristi se u područjima s oštrijom klimom i na većim nadmorskim visinama. Jake je do srednje jake bujnosti. Trešnja cijepljena na podlozi višnje ima slabiju podudarnost.

Vegetativno se trešnja razmnožava podlogama: F 12/1, SL 64 i Colt.

F 12/1 (Mazzard)

Ova podloga je selekcionirana iz divlje višnje (Prunus avium L.). Slabo se koristi je razvija bujna stabla. Dobre je podudarnosti s plemenitim sortama trešnje. Srednje je otporna na niske temperature. Osjetljiva je na rak korijena (A. tumefaciens), viruse, asfiksiju korijena, karbonate i umornost tla.

Tabel® Edabriz

Ova podloga je klon obične višnje (P. cerasus). Zahtijeva plodna i duboka tla te mogućnost navodnjavanja. Stabla trešnje cijepljene na Edabriz su slabije bujnosti za 45% od stabala cijepljenih na podlozi F 12/1. Osjetljiva je na klorozu (podnosi 8% CaO), posebno kada je pH > 8. Koristi se za podizanje gustih nasada (do 4.500 stabala/ha) u zemljama koje nemaju povoljne uvjete za uzgoj voćaka, npr. Nizozemska. Podudarna je sa svim sortama trešnje, ako je bezvirusna, inače je jako osjetljiva na napad virusa.

Victor

Srednje je bujna podloga za trešnju. Daje krupnije plodove i veći prinos, a otporna je na sušu. Plodovi ranije dozrijevaju. Podudarna je s mnogim plemenitim sortama trešnje i lako prilagodljiva različitim tipovima tla i klime.

Colt

Vegetativna je podloga selekcionirana u Engleskoj. Nastala je križanjem Prunus avium × Prunus pseudocerasus. Vrlo je rasprostranjena podloga u svijetu. Srednje je bujnosti (15 do 20% slabije od sjemenjaka). Osjetljiva je na sušu, ali i na mraz. Ranije prorodi i zori, daje krupnije plodove nego sjemenjak. Podudarna je sa svim plemenitim sortama trešnje.

Weihrot serija: W 10, W 11, W 13 i W 158

Ovo je selekcija P. cerasus napravljena na Sveučilištu Monaco Freising Weihestephan u Njemačkoj sa željom da se smanji bujnost i postigne bolja podudarnost sa sortama. Dobro se učvršćuju u tlu i daju malo korijenovih izdanaka. Osjetljivije su na kozičavost lišća (B. jaapii). Postižu srednje rani početak rodnosti, dobru rodnost i plodove srednje krupnoće. Podloga W 158 je dobre podudarnosti sa sortama dok kod drugih podloga je podudarnost problematična.

GM serija: Damil, Inmil, Camil

To su križanci vrsta i podvrsta roda Prunus. Nastali su u Voćarskoj stanici Gembloux u Belgiji.

Damil (Klon 61/1) nastao je slobodnom oplodnjom, selekcijom iz sjemenjaka vrste Prunus dawyckensis. Podnosi teška i vlažna tla. Smanjuje bujnost sorata za 50 do 60% u odnosu na podlogu F 12/1. Postiže rani početak rodnosti i dobro rodi. Plodovi dozrijevaju ranije od plodova na sjemenjaku trešnje vrapčare. Podudaran je sa sortama trešnje.

Inmil (Klon GM 9) nastao je križanjem Prunus incisia × Prunus serulata. Srednje je bujna podloga. Ne podnosi teška tla. Smanjuje bujnost sorata za 30% u odnosu na podlogu F 12/1. Plodovi dozrijevaju ranije od plodova na sjemenjaku trešnje vrapčare. Dobro je podudarna sa sortama trešnje. U nasadu zahtijeva armaturu.

Camil (Klon 79) nastao je slobodnom oplodnjom, selekcijom sjemenjaka Prunus canescens. Daje nešto više korijenovih izdanaka od Damila i Inmila. Smanjuje bujnost sorata za 50 do 60% u odnosu na podlogu F 12/1. Postiže rani početak rodnosti i dobro rodi. Plodovi dozrijevaju ranije od plodova cijepljenih na sjemenjaku trešnje. Podudaran je sa sortama trešnje.

Giesen serija

Nastala je križanjem nekoliko vrsta trešnje i višnje na Sveučilištu Justus Libig u Giesen-u u Njemačkoj. Od 6.000 križanaca odabrani su najbolji i to: Gisela 1, Gisela 5 i Gisela 10. Sve su slabo bujne podloge patuljastog ili polupatuljastog rasta. Postižu brzi početak rodnosti te velike i redovite prirode, prihvatljivu krupnoću plodova i otpornost na asfiksiju korijena.

Gisela 1 nastala je križanjem Prunus fruticosa × P. cerasus. Slabo je bujna podloga koja se dobro učvršćuje u tlu. Daje više korijenovih izdanaka. Osjetljiva je na kozičavost lišća, moniliju i bakterioze. Ima otežanu podudarnost sa sortama trešnje.

Gisela 5 nastala je križanjem vrsta P. cerasus × P. canescens. Slabo bujna je podloga koja se slabo učvršćuje u tlu. Daje malo korijenovih izdanaka. Osjetljiva je na kozičavost lišća, monilija i bakterioze. Podudarnost sa sortama trešnje je otežana.

Gisela 10 nastala je križanjem vrsta P. fruticosa × P. avium. Slabe je bujnosti. Daje više korijenovih izdanaka. Osjetljiva je na kozičavost lista, moniliju, a tolerantna je na bakterioze. Dobro je podudarna sa sortama trešnje.

MA × MA 14

Ova podloga nastala je križanjem rašeljke i divlje trešnje (P. mahaleb × P. avium). Selekcionirana je u SAD-u , ali ju je otkupio poznati francuski rasadnik Delbard i proširio po Europi. Dobre je podudarnosti sa sortama te postiže rani početak rodnosti. Na toj podlozi trešnje rastu kao polupatuljaste voćke. Daju bolji urod i krupnije plodove u usporedbi s drugima. Pogodna je za laka i suha tla.

Postoji mnogo novih podloga koje različito utječu na trešnje i imaju različite zahtjeve za tlo, klimu i opskrbu.

Standardne podloge:

1.      sjemenjak trešnje (Prunus avium)

2.      sjemenjak rašeljke (Prunus mahaleb)

3.      F 12/1 (selekcija divlje trešnje u East Malling-u)

4.      MA×MA (Mazzard × Mahaleb – divlja trešnja × rašeljka)

5.      COLT (Prunus avium × Prunus cerasus – divlja trešnja × divlja višnja)

6.      CAB 6P, CAB 11E (selekcije Prunus cerasus – divlje višnje)

Podloge koje se najviše upotrebljavaju u intenzivnim nasadima:

1.      GISELA 5 (P. cerasus × P. canescens - divlja višnja × ukrasna višnja)

2.      EDABRIZ (P. cerasus)

3.      W 13 (WEIROOT (P. cerasus) - EM selekcija)

4.      MA × MA 14

Primjeri grupiranja podloga:

Dobra kompatibilnost za cijepljenje i smanjenje rasta – Gisela 5, Edabriz, Weiroot 53, 72 i 158.

Dobra kompatibilnost za cijepljenje i relativno smanjenje rasta – Colt, Gisela 6, MA × MA 14.

Dobra podnošljivost visokih pH vrijednosti: Alpruma, Mahaleb 900 series, St. Lucie 64 i 405, MA × MA 14.

COLT, F 12/1, Gisela 5 (148/2), Gisela 6 (148/1), EDABRIZ, WEIROT 10 13 i 14.

VIŠNJA

Kao podloge za višnju zastupljene su i generativne i vegetativne podloge.

Kod izbora podloge za višnju u intenzivnim nasadima potrebno je pridržavati se sljedećih pravila:

• podloga mora imati dobar afinitet s dotičnom sortom,
• da podloga ne tjera izdanke,
• da podloga osigurava ujednačenost nasada,
• da se dobro učvršćuje u tlu,
• da osigurava ranu i redovitu rodnost.

Na težim tlima višnja se uzgaja na generativnim podlogama i to na sjemenjaku divlje trešnje (P. avium).

Divlja trešnja (Prunus avium)

Divlja trešnja je bujna podloga koja se koristi na plodnim tlima u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Dobro je podudarna s plemenitim sortama višnje. Stabla cijepljena na ovu podlogu redovito rađaju i dugovječna su. U područjima gdje postoji opasnost od mrazova preporučuje se cijepljenje u visini krune.

Rašeljka ili mahaleb (Prunus mahaleb)

Ova podloga se koristi na laganim, propusnim, kamenitim, suhim i vapnenim tlima kakva su pretežno u Dalmaciji. S višnjom je relativno dobro podudarna. Osjetljiva je na virus šarke. Ne podnosi teška tla, visoku razinu podzemne vode, zadržavanje vode u tlu, a ni obilne kiše. Otpornija je na smrzavanje od divlje trešnje. Stabla višnje cijepljena na rašeljku su bujna, bolje podnose sušu, ranije prorode, ali su kraćeg životnog vijeka od stabala cijepljenih na divljoj trešnji.

Razlika između prve dvije podloge je velika. Rašeljka je vrlo osjetljiva na teža i hladna tla, suvišnu vlagu u tlu i posebno na stagnirajuću vodu. Divlja trešnja kao podloga je zastupljenija od rašeljke jer se može lakše adaptirati lošijim uvjetima tla i klime.

Stepska višnja (Prunus fruticosa)

Postoji velik broj varijeteta ove vrste. Otporna je na mraz i sušu. Rano rodi i dobro rađa. Slabo bujna je podloga pa su stabla višnje cijepljena na nju patuljasta. Nije podudarna sa svim sortama plemenite višnje.

Vegetativne podloge za višnju se u Hrvatskoj manje koriste. Poznata je podloga Colt, a u budućnosti će biti važne i podloge CAB-a nastale odabirom stabala obične višnje (Prunus cerasus).

Colt

Podloga je nastala križanjem P. avium × P. pseudocerasus. Spada u vegetativne podloge srednje bujnosti. Osjetljiva je na sušu i mraz. Ranije dolazi u rod. Podudarna je sa svim plemenitim sortama višnje.

CAB 6P i CAB 11E

Ove podloge nastale su istraživanjem u Italiji. Stabla višnje na tim podlogama bolje su rodnosti. Nepovoljno im je svojstvo to što u nasadu daju veliki broj korijenovih izdanaka. U Hrvatskoj nisu registrirane kao podloge za višnju nego samo za trešnju.

VINOVA LOZA

Izbor podloge potrebno je prilagoditi klimatskim i pedološkim uvjetima (količina oborina, tip tla) položaja na kojem će se vinograd podignuti. Pri izboru podloge osobito je potrebno voditi računa o sadržaju fiziološki aktivnog vapna utvrđenog kemijskom analizom tla.

Vinovu lozu zabranjeno je saditi na vlastitom korijenu zbog neotpornosti europskih sorata na filokseru (trsova uš). Nakon dolaska filoksere u Europu, počinje cijepljenje plemenite loze (kojoj filoksera napada korijen) na američke vrste roda Vitis, čiji je korijen otporan na ovog štetnika. U početku su to bile ishodišne vrste, no kasnije su ih zamijenili selekcionirani tipovi boljih svojstava. Najbolji su rezultati dobiveni križanjem američkih vrsta, a stvoreni su i križanci američkih vrsta i nekih sorata plemenite loze. U posljednje se vrijeme nastoje dobiti podloge još boljih svojstava, pa nastaju kompleksni križanci, temeljem višestrukih križanja već poznatih podloga.
Američke vrste roda Vitis, koje se najčešće koriste kao podloge su Vitis riparia, Vitis rupestris i Vitis berlandieri.
Vitis riparia potječe iz Sjeverne Amerike, iz hladnijih i humidnih područja, pa su joj i svojstva prilagođena ambijentu: kratak vegetacijski ciklus, plitko razgranat korijen (kut geotropizma 80°), velika bujnost.
Vitis rupestris potječe iz umjereno toplih područja Sjeverne Amerike, a osnovno joj je svojstvo mali kut geotropizma (20°), odnosno duboko prodiranje korijena.
Vitis berlandieri dolazi iz suhih i vrućih područja Sjeverne Amerike gdje raste i na tlima s povećanim sadržajem vapna. Korijen joj također duboko prodire u tlo, ali se najmanje proširila kao podloga zbog vrlo lošeg ukorjenjivanja reznica.

Dobra podloga za vinovu lozu mora ispunjavati sljedeće uvjete:

• otpornost na filokseru (imunitet)
• da podnosi određene količine vapna u tlu
• prilagodljivost na okolinske uvjete (klima, tlo)
• dobar afinitet prema sortama
• dobra sposobnost ukorjenjivanja.

Od čistih vrsta mnogo su se više proširili njihovi križanci. Postoje tri podskupine:

• Vitis riparia × Vitis rupestris
• Vitis berlandieri × Vitis riparia
• Vitis berlandieri × Vitis rupestris

1) Vitis riparia × Vitis rupestris
Križanci ove podskupine podnose niže koncentracije vapna u tlu, prilično su otporne na filokseru, imaju dobar afinitet s većinom sorata plemenite loze, prikladne su za više tipova tala. Najznačajnije podloge ove podskupine su: Schwartzman, 101-14 MG, 3309 C
i 3306 C.

2) Vitis berlandieri × Vitis riparia
Ovo je najznačajnija podskupina za većinu tala kontinentalnih vinogorja.
Temeljne karakteristike su:

• dobar afinitet s većinom sorata (osim s nekim stolnim sortama)
• ukorjenjivanje je zadovoljavajuće do vrlo dobro
• bujnost je različita, što ovisi o sorti, no općenito je dobar prirod drva za razmnožavanje
• podnosi 16-25% fiziološki aktivnog vapna i 30-50% ukupnog vapna u tlu
• različitih je zahtjeva na tlo
• utječe na redovite prirode i na dobro dozrijevanje drva te su iz tog razloga posebno interesantne za kontinentalne uvjete

Najznačajnije podloge iz ove podskupine su: 420 A, Teleki 8B, Teleki 5C, Kober 5BB, Kober 125AA, SO4 i 225 Ruggeri.

3) Vitis berlandieri × Vitis rupestris
Temeljne značajke ove podskupine su:

• slabija bujnost od križanaca Vitis berlandieri × Vitis riparia
• duži vegetacijski ciklus, pa drvo dozrijeva kasno (nisu prikladne za sjeverne, humidnije krajeve)
• dobre su podloge za toplije krajeve, za suha, kamenita i pjeskovita tla sa srednjim ili većim sadržajem vapna (16-30% FAV)
• ukorjenjivanje je vrlo dobro
• dobar afinitet sa sortama

Najvažnije podloge iz ove podskupine su: 99 Richter, 110 Richter, 1103 Paulsen, 140 Rg (Ruggeri).

Rasadnici imaju već pažljivo odabran sortiment podloga za sve tipove naših vinogradarskih tala i samo na njima proizvode cijepove. Jedna od najzastupljenijih podloga je Kober 5 BB jer se odlično prilagođuje raznim tipovima tala.

Određivanje razmaka sadnje voćaka

Razmak sadnje između voćaka, kako između redova tako i u redu, je različit. On najčešće ovisi o biološkim osobinama voćne vrste, o bujnosti, sorti, podlozi, osobinama tla, klimatskim uvjetima, načinu obrade tla, mogućnosti primjene mehanizacije i dr.

Na plodnim i ravnim tlima, te pri sadnji bujnih podloga i sorata, razmak sadnje mora biti veći. Za mehaniziranu obradu također je neophodan veći razmak sadnje. Razmak sadnje često se podčinjava težnji da se na jedinici površine posadi što više voćaka, računajući da se time osigura i veći prinos. Prinos jest proporcionalan broju stabala, ali postoji granica preko koje se razmak ne smije smanjivati jer će to izazvati smanjivanje prinosa i nepovoljne posljedice guste sadnje (manji volumen krošnje, slabiji razvoj krošnje, slabo formiranje cvjetnih pupova, loše oprašivanje, lošija kvaliteta plodova, jači razvoj parazitskih gljivica, veća osjetljivost na mrazove, otežana borba protiv štetočinja, otežana berba plodova i transport).
Iz napisanog se vidi da uvjeti o kojima ovisi razvijenost voćke jesu veoma različiti pa su stoga i preporuke o razmaku sadnje između voćaka samo orijentacijske. Općenito, teško je preporučiti razmak za pojedine voćne vrste, ali u Tabeli 1. su prikazana razmatranja ovisno o voćnoj vrsti, podlozi i uzgojnom obliku.

Tabela 1. Razmak sadnje za pojedine voćne vrste obzirom na podlogu i uzgojni oblik

VOĆNA VRSTA, PODLOGA I  SUSTAV UZGOJA	RAZMAK SADNJE (m)
JABUKA
Vretenasti grm na M9	3,0 – 4,0 × 2,0 – 3,0
Vitki vretenasti grm na M9	3,0 – 4,0 × 1,0 – 2,0
Vitki vretenasti grm za bujne sorte na M27	3,0 – 4,0 × 1,0 – 1,5
KRUŠKA
Vretenasti grm na dunji EMA i BA 29	3,5 – 4,0 × 2,0 – 3,0
Vitki vretenasti grm na dunji EMA i BA 29	3,0 – 4,0 × 1,0 – 2,0
BRESKVA
Vaza na vinogradarskoj breskvi	5,0 × 3,5 – 4,0
Vretenasti grm na vinogradarskoj breskvi	4,0 – 4,5 × 1,5 – 2,5
MARELICA
Vaza na sjemenjaku džanarike i bjelošljive	7,0 × 5,0 – 6,0
ŠLJIVA
Vaza i piramidalna krošnja na sjemenjaku džanarike	6,0 – 7,0 × 4,0 – 6,0
TREŠNJA
Etažna piramida i ostali piramidalni oblici na divljoj trešnji, rašeljci ili F 12/1	7,0 – 5,0 × 6,0 – 5,0
Vitko vreteno i solax na Giseli, Edabrizu, Wa × Wa i W 13	4,0 × 2,5
ORAH
Slobodna krošnja necijepljena	8,0 – 10,0 × 6,0 – 8,0
Slobodna krošnja cijepljena	8,0 × 6,0 – 7,0
LIJESKA (grm)	5,0 – 6,0 × 3,0 – 4,0
PITOMI KESTEN	9,0 – 10,0 × 8,0 – 9,0
JAGODA	0,7 – 1,2 × 0,2 – 0,3
KUPINA	2,0 – 3,0 × 1,0 – 1,5
MALINA	2,5 – 3,0 × 0,25 – 0,4
CRVENI I CRNI RIBIZ (grm)	2,0 – 3,0 × 1,0 – 1,5
OGROZD (grm)	2,0 × 1,5 – 2,0