Prorjeđivanje plodova

Često se može čuti: „Prošla godina je bila jako rodna, pa ove godine neće biti ploda!“ Iako je toj naizmjeničnoj rodnosti uzrok i izostanak prorjeđivanja, ona se rijetko povezuje s tim pomotehničkim zahvatom. To se može i donekle opravdati i time što naizmjenična rodnost nije tako izražena u voćnjacima koji se redovito orezuju, jer se samom rezidbom smanjuje opterećenje plodovima. U narodu se kaže da se voćka izmorila jedne godine, pa se sada jednu godinu mora odmoriti.

Naizmjenična rodnost

U plodovima se tijekom rasta razvijaju sjemenke u kojima nastaje hormon rasta giberelin koji tad odlazi u stablo. Previsoka koncentracija giberelina u stablu sprječava razvoj cvjetnih pupova, te tako iduće godine možemo očekivati uglavnom lisne pupove i vrlo mali broj cvjetnih pupova. Iduće godine kako je mali broj cvjetova na stablu, tako je i mali broj plodova, pa ni koncentracija giberelina nije visoka. Voćka zbog održanja vrste tako razvije mnogo cvjetnih pupova. I tako se rodna i nerodna godina izmjenjuju.

Kako prorjeđivati?

U suvremenim proizvodnim voćnjacima koriste se razni preparati biljnih hormona kojima se prskaju voćke kako bi dio plodova otpao i time smanjio opterećenje. Drugi pak koriste mehaničke uređaje koji poput rotirajućih četki prolaze kroz krošnju i otkidaju plodove. To su vrlo ekonomični načini prorjeđivanja u velikim voćnjacima jer ne iziskuju puno radne snage. S druge su pak strane za male voćnjake, poput onih na okućnicama preskupi. Zato se može prorjeđivati ručno. To je zapravo i najbolji način prorjeđivanja. Tako se mogu ukloniti svi oštećeni (od tuče, insekata i sl.) ili zakržljali plodovi, a ostavljaju se samo jedri i najveći plodovi. Takvo prorjeđivanje je najbolje napraviti u fazi kada su plodići promjera 8 do 10 mm. Kod jezgričavih voćaka kao što su jabuke, kruške, dunje i sl. na mjestu jednog pupa najčešće se razvije 5 do 6 cvjetova, pa tako i plodića. To je očito preveliki broj plodova na jednom mjestu. Najbolje je dio plodova skinuti i ostaviti samo jedan, a ponegdje može i dva ploda ako imaju dovoljno mjesta i ako je mjesto prihvata za stablo dovoljno čvrsto da podnese toliku težinu.

Prorjeđivanje koštičavih voćaka

Kod koštičavih voćaka kao što su breskve, šljive, trešnje i sl., također treba provoditi prorjeđivanje, posebice jer su njihovi plodovi i sami po sebi sitniji. Tako se npr. kod breskve 15 do 20 dana nakon završetka cvatnje prorjeđivanjem treba ostaviti 6 do 8 plodova po mješovitoj rodnoj šibi koja je najčešće rodno drvo kod breskve. Također njihov razmak treba biti 15-ak cm. Plod breskve je težak, a rodne grančice tanke te se pod težinom plodova jako povijaju prema tlu i lakše se ljuljaju uslijed vjetra, čime bi moglo doći do sudaranja i oštećivanja plodova. Kako šljiva ima manje i lakše plodove, taj razmak između plodova može biti upola manji (8 do 9 cm).

Prednosti prorjeđivanja plodova:

• povećanje kakvoće i veličine plodova
• neprorijeđeni plodovi su sitniji, kržljaviji i manje ukusni
• prorjeđivanjem se omogućava veći prodor sunčevih zraka i ujednačeno sazrijevanje plodova
• u slučaju prevelike rodnosti grana se
• može slomiti uslijed težine plodova
• prorjeđivanjem se smanjuje potreba voćke za hranjivim tvarima i uklanja pojava naizmjenične rodnosti
• prorjeđivanjem se smanjuje mogućnost zaraze bolesti i napada štetnika.

Vrlo izražena rodnost trešnje može također umanjiti kakvoću ploda, stoga predpredstavlja moguću teškoću koja se može riješiti prorjeđivanjem. Glavno rodno drvo kod trešnje su svibanjske kitice, koje mogu nositi 10-ak cvjetnih pupova. U plodu trešnje veliki dio ploda zauzima koštica, a prorjeđivanjem se taj odnos uvelike može smanjiti. Stoga je i kod nje potrebno provoditi prorjeđivanje kad je promjer ploda otprilike 10 mm.

Prorjeđivanje plodova bresaka

Profesionalni voćari itekako znaju koliki je značaj prorjeđivanje plodova u nasadima bresaka.
Naime, ukoliko se plodovi ne prorjeđuju zbog preobilna uroda ostaju sitni. Takva se stabla dosta iscrpljuju i sljedeće godine slabije rode. Uz to na prerodnim stablima dolazi do loma brojnih grana kao posljedica preobilnog uroda. Stoga se u godinama dobre rodnosti moraju prorjeđivati plodovi a što je u suvremenim nasadima bresaka postala redovita agrotehnička mjera.
Osim toga, breskva i sama prorijedi dio zametnutih plodova ali u pravilu nikada dovoljno. Prorjeđivanjem se dakle dobiju znatno krupniji i ljepši plodovi, s ukupno većim prinosom po stablu. Jače prorjeđivanje se obavlja na starijim i iscrpljenim stablima a slabije na mlađim i razvijenim stablima koja su u dobroj kondiciji.
Ako je godina sušna, prorjeđuje se jače. Samo prorjeđivanje se vrši mehanički tresenjem prerodnih stabala polovicom svibnja ili pak ručno, vršcima prstiju. Plodovi se na grančicama prorjeđuju lagano s razmakom 7-10 cm. Time se na dugim rodnim grančicama ostavlja 5-6 plodova, na srednjim 3-4 a na kratkim 1 -2 ploda.
 U razvijenim europskim zemljama se prorjeđivanje obavlja prskanjem kemijskim preparatima u cvatnji ili nakon cvatnje a što je jedino i moguće praktično rješenje u velikim nasadima bresaka.

Korisni kukci-Bubamare

Proljetna gnojidba voćnjaka

Prihranu voćaka i vinograda s dušičnim gnojivom obavljamo uglavnom Ureom ili KAN-om ili NPK gnojivom s naglašenim sadržajem dušika poput NPK 20-10-10. Urea predstavlja visoko koncentrirano dušično gnojivo koje sadrži 46 % dušika u amidnom obliku, a koje se pod povoljnim uvjetima u tlu lako razgrađuje u amonijski i nitratni oblik.
Stoga se Urea preporuča dodavati kada temperatura tla dostigne 10 °C. KAN predstavlja dušično gnojivo, amonijev nitrat kojemu je radi poboljšanja fizičkih osobina dodan mljeveni dolomit. Sadrži 27 % dušika od čega je polovica u amonijskom, a pola u nitratnom obliku. KAN se proizvodi kao granulirani i kao prilirani. Preporučljivo je ukupnu godišnju količinu dušičnih gnojiva podijeliti na više obroka kako bi se učinkovito iskoristio dušik od strane korijena voćke i spriječili veći gubici dušika.

Prva i druga prihrana dušičnim gnojivom

Za trajne nasade u rodu preporuča se 100-120 kg dušika na hektar (10-12 kg N/1000 m² ili 10-12 g/m²) s tim da prvi obrok ne prelazi 80 kg dušika po hektaru. Prvu prihranu voćaka i vinograda možemo obaviti sa 150-160 kg/ha (15-16 kg/1000 m² ili 15-16 g/m²) Uree ili 300-400 kg/ha (30-40 kg/1000 m² ili 30-40 g/m²) NPK 20-10-10. Ukoliko se gnoji zasebno, po trsu se dodaje 20-30 grama Uree ili 60-80 grama NPK 20-10-10.
Drugu prihranu dušičnim gnojivom obavljamo krajem travnja ili početkom svibnja putem KAN-a, sa 100-150 kg/ha (10-15 kg/1000 m² ili 10-15 g/m²). Po trsu se u drugoj prihrani gnoji sa 20-30 grama KAN-a. Prihrana putem tekućih mineralnih gnojiva neophodna je kada se dodaju neophodna hranjiva u osjetljivom razvojnom periodu. Stoga, za voćare prvo folijarno prskanje počinje s mikrohranjivom bor, koji prvi puta primjenjujemo prije cvatnje putem 1 % otopine Fertine B.
Na taj način opskrbljuje se cvijet borom i omogućuje bolja oplodnja i zametanje plodova. Vinogradi se mogu početi prihranjivati s 2 % Fertinom G kada izboji vinove loze dosegnu 35-40 cm.

Tekuća mineralna gnojiva

Tijekom aktivne vegetacije višegodišnjih nasada (voćnjaci, vinogradi, maslinici) hranjiva se dodaju tekućim mineralnim gnojivima Fertinom V, Fertinom G, Fertinom Ca, Fertinom Fe, Fertinom R. Fertina V u svom sastavu sadrži 4 % dušika, 7 % fosfora, 9 % kalija, 0,2 % bora te bakar, željezo, mangan i cink u helatnom obliku. Hranjiva iz Fertine V utječu na povećanje topive suhe tvari, kiselina (mandarinka), šećera (voće) te ulja u plodovima (maslina). Isto tako Fertina V doprinosi kakvoći i veličini ploda. Kako bi se očuvao plod te postigao pravovaljanu veličinu, neophodno je tijekom intenzivnog rasta prskati s 2 % Fertinom V, svakih 10-14 dana.
Prskanje kalcijem odnosno Fertinom Ca, omogućuje se čvrsta struktura mesa, što se odražava pozitivno na skladištenje i čuvanje, kao i usporavanje starenja te jačanje otpornosti na štetne oksidacijske procese fenolnih spojeva. Time se suzbijaju neparazitske fiziološke bolesti ploda na stablu i u skladištu poput gorkih i lenticelarnih pjega, staklavosti te propadanja mesa ploda.

Miješaju se s većinom zaštitnih sredstava, osim bakrenih!

Fertina G namijenjena je prihrani vinove loze tijekom vegetacije, a sadrži 8 % dušika, 7 % kalija, 2 % magnezija uz mikro hranjiva bor i željezo. Primjenjuje se svakih 10-14 dana. Na karbonatnim tlima često se javlja žućenje lišća (kloroza), kao rezultat čvrstog vezanja mikrohranjiva bora, željeza, cinka i mangana u tlu.
Njihovo dodavanje osim Fertinom V i Fertinom G obavlja se prskanjem otopinama željeza putem Fertine Fe, otopinama cinka putem Fertine R te otopinom bora kao što je već spomenuto - Fertinom B. Fertina Fe sadrži 6 % željeza, a Fertina R sadrži 3 % cinka. Fertina Fe primjenjuje se zasebno u 0,1-0,2 % koncentraciji (100-200 ml Fertine Fe/100 litara vode) dok se Fertina R primjenjuje u 2 % otopini.
Bitno je napomenuti da se Fertina V, Fertina B, i Fertina R vrlo uspješno miješaju s većinom zaštitnih sredstava, osim bakrenih. Redovitom gnojidbom i prihranjivanjem osigurava se nesmetan rast i razvoj voćaka i vinove loze uz jamstvo sigurnog i kvalitetnog prinosa.

Suzbijanje lisnih uši na jabukama

Lisne uš su vrlo česti i lako prepoznatljivi štetnici jabuke.Najveći problem predstavlja malim proizvođačima koji ne provode redovitu zaštitu.Naime, u velikim nasadima jabuke intenzivno se provodi mjere zaštite protiv savijača i minera koje ujedno smanjuju napad ili u potpunosti suzbijaju kolonije lisnih uši.
Jabuku napada nekoliko vrsta lisnih uši, a najznačajnije su:
Jabučna zelena uš (Aphis pomi) čije se kolonije najčešće uočavaju na vršnom lišću koje se zbog sisanja blago deformira, ali ne mjenja boju;
Jabučna pepeljasta uš (Dysaphis plantagineae) čije se kolonije javljaju uglavnom na lišću zbog čega se ono kovrča oko središnje žile, posvijetli i osuši se;
Jabučne uši šiškarice (Dysaphis spp.) uzrokuju deformaciju listova koje poprima purpurno crvenu boju, a na naličju su vidljive kolonije uši;
Jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum) koja se najčešće naseljava na mjestima rezidbe.
Napad se vrlo lako prepoznaje po bijeloj voštanoj prevlaci iz koje pritiskom izlazi crvena tekućina. Uglavnom se nalaze na  granama i mladim izbojima te uzrokuju sušenje grana, pucanje kore i nastanak tzv. rak-rana.

Lisne uši štete čine sisanjem biljnih sokova zbog čega dolazi do deformacije i sušenja listova, a pri jačem napadu na mladice uzrokuju uvijanje njihovih vrhova. Izlučuju mednu rosu na koju se naseljavaju gljive čađavice zbog čega list potamni, smanjuje se asimilacijska površina i porast biljke. Na kapljice medne rose naseljavaju se mravi, pa je njihova prisutnost jedan od glavnih simptoma napada lisnih uši.

Da bi se utvrdila prisutnost lisnih uši preporučamo koristiti žute ljepljive ploče koje je potrebno postaviti na vidljiva mjesta, tj. na rubnim dijelovima krošnje.
Žute ploče su vizualni atraktanti premazani nesušivim ljepilom na koje lisne uši privučene bojom dolijeću i ostaju zalijepljene. Na ovaj način, ne samo da se određuje njihova prisutnost, nego se ovakvim pristupom bitno može smanjiti napad na kulturne biljke.

Kod jačeg napada valja provodit mjere zaštite, tj. suzbijanje preporučenim sredstvima.
Za lisne uši koje se nalaze na površini biljnih organa mogu se upotrijebiti kontaktna sredstva kojima se ujedno suzbijaju i ostali značajniji štetnici jabuke.
To su: FASTAC 10 SC (0,013%), RELDAN 40 EC (0,12%), ROTOR 1,25 EC (0,05%).
Ukoliko se lisne uši nalaze unutar deformiranih zakovrčanih listova pa su na taj način zaštićene od kontaktnih sredstava, preporučamo koristiti sistemike kao što su: BOXER 200 SL (0,04%) ili pak CHROMGOR 40 (0,09%), CHROMOREL D (0,09%).

Za suzbijanje lisnih uši na malim površinama i u okućnicama preporučamo koristiti pripravke
AGRI BOXER 200 SL i AGRI ROTOR 1,25 SC koji su svojim pakiranjem od 6 ml prilagođena upravo malim proizvođačima.

Integrirana zaštita bilja

Zašto se voćke suše

Razlozi zbog kojih se suše voćke mogu biti veoma različiti i kompleksni. Nastala šteta u voćnjacima proteže se na više godina sve dok novozasađena stabla ne počnu donositi rod.

Bolesti koje utječu na lišće, grane, deblo i korijen voćaka uglavnom slabe voćke u duljem vremenskom periodu i ne uzrokuju odmah smrt stabala, ali postoje i bolesti, kao što je bakterijska palež i dr., koje uzrokuju sušenje i propadanje cijelih stabala veoma brzo. Naime, bolesti lišća stabala ili grana i grančica vremenom oslabe snagu voćke, zaustave normalan rast te smanje prinos i kakvoću plodova, premda stabla najčešće prežive.
Uzrok smrti za većinu voćaka je oštećenje debla, krune ili korijena. Suviše vlage u tlu, hladne zime, kasni proljetni ili rani jesenji mrazevi, oštećenja od glodavaca (miševi, zečevi i dr.), insekata, bolesti krune, debla i korijena mogu prouzročiti ozbiljne ozljede voćaka i konačno njihovu smrt sušenjem. Često se događa da je uzrok kombinacija dva ili više uzroka koji dovode do sušenja voćki.

Suvišna vlažnost tla

Suviše vlažno tlo je vrlo čest uzrok smanjenog prinosa voća. Višnje, breskve i nektarine posebno su osjetljive na štete izazvane vlažnim tlom, dok su kruške, jabuke, marelice i šljive nešto tolerantnije. Teška, hladna i slabo ocijedita (glinasta i nepropusna) tla dugo vremena zadržavaju visoku vlažnost, a u kombinaciji s visokom podzemnom vodom ili površinskim plavljenjem predstavljaju veoma loše uvjete za voćnjake.

Zadržavanje visoke vlažnosti u zoni korijena kroz dulji period vrlo često izaziva sušenje voćki. Štete od suviška vode u tlu javljaju se naknadno, nakon pola godine ili čak i više, a prvo se primijete na korijenju i donjem dijelu debla. Unutrašnjost kore na tim dijelovima je smeđa umjesto normalne svjetlo - žute boje. Otpornost voćaka na nedostatak kisika, uglavnom zbog zasićenosti tla vodom, zbijanja ili postojanja nepropusne barijere za vodu, ovisi o vrsti i sorti, starosti stabla, temperaturi, trajanju anaerobioze te o otpornosti organa koji je u anaerobnim uvjetima (anaerobioza - nedostatak kisika; anoksija - potpuni nedostatak kisika; hipoksija - podoptimalna dostupnost kisika).

Tla zasićena vodom nisu nužno mokra čitavu vegetaciju te se suvišak vode u voćnjacima uglavnom javlja tijekom određenih razdoblja, najčešće u razdoblju jesen - zima - proljeće. Treba istaknuti da gotovo sva hidromorfna tla imaju tipičnu morfologiju, koja je posljedica izmjeničnog vlaženja oborinskim ili stranim vodama (kapilarne, poplavne, visoke podzemne i cijedne vode) i sušenja tla, slabo su drenirana i najčešće su razvijena na nižim terenima nepogodnim za uzgoj voća.

Fiziološki poremećaji uslijed viška vode

Uslijed suviška vode u tlu javljaju se fiziološki poremećaji i oštećenja korijena, jer se nepotpuno oksidirani metabolitski proizvodi nakupljaju u voćkama do toksičnih razina, a korijen u tim uvjetima ne može biljku opskrbiti s dovoljno vode niti hranjivih tvari pa koncentracija biljnih hormona raste, što se manifestira pojavom epinastija (uvijanje lišća prema dolje), klorozom i konačno, gubitkom lišća.
Stres izazvan suviškom vode uzrokuje u poplavljenom korijenju povećanje koncentracije biljnih hormona apscizinske kiseline (ABA) i etilena uz nizak metabolizam, odnosno usporen ili zaustavljen rast. Također, dolazi do promjene pH citoplazme, poremećaja u metabolizmu kalcija, odnosno regulaciji signala stresa.
Suvremena istraživanja o ulozi vode u fazi mirovanja drvenastih vrsta pokazala su važnost vode zbog gubitka hidraulične vodljivosti ksilema (embolija) i zbog promjenu odnosa između slobodne i vezane vode u tkivima voćki. U stresnim uvjetima utjecaj suvišne vlažnosti tla jače je naglašen te je nakon blage i vlažne zime znatno viša stopa nerazvijenih cvjetova (abortiranja cvjetnih pupoljaka) uz lošu sinkronizaciju cvjetanja, najčešće uz niži prinos.

Suša i visoke temperature

Suša, odnosno samo nedostatak vode, veoma rijetko može izazvati sušenje zdravih stabala, osim ako nije dugotrajna i jaka. No, kako sušu obično prate visoke temeprature dva stresna faktora djeluju istovremeno na voćke pa razdoblja velikih vrućina praćenih žestokom sušom izazivaju jak stres koji slabi stabla, posebice bolesna ili ozljeđenja, što vrlo često može izazvati njihovo sušenje.
Učinak nedostatka vode obično se zapaža smanjenim rastom, što je povezano s padom intenziteta fotosinteze i poremećajem metabolizma dušika i ugljika. Reakcija biljaka na sušu je složena jer je taj stres najčešće povezan s problemima usvajanja biogenih elemenata i transportom, kako hraniva tako i asimilata, što se odražava na cjelokupan metabolizam. Jači nedostatak vode rezultira isušivanjem biljaka i pojavom točke uvenuća koja, ovisno o nedostatku vode i svojstvima biljne vrste ili sorte, nakon nekog vremena kulminira trajnim uvenućem, tj. biljka se neće oporaviti niti nakon kiše, odnosno navodnjavanja. Manji nedostatak vode u duljem periodu rezultira fiziološkom adaptacijom biljaka na sušu (kaljenje), ovisno o biljnoj vrsti, ali uvijek uz pad prinosa i kakvoće plodova.

Drenaža i rashlađivanje voćaka

Hlađenje voćki isparavanjem vode s njihove površine može umanjiti učinke toplinskog stresa spuštanjem temperature lišća i stabala. Učinkovitost sustava za hlađenje voćnjaka ovisi o relativnoj vlažnosti zraka, brzini vjetra i sustavu raspršivanja vode. Primjerice, kod jabuka, ovisno o sorti, temperature iznad 30°C mogu izazvati sunčeve ožegline, a izravna sunčeva svjetlost može podići temperaturu površine plodova iznad 50°C, premda je temperatura zraka znatno niža. Sustav za rashlađivanje treba uključiti kad temperatura plodova i/ili lišća dosegne 2°C ispod kritične temperature, što se najbolje regulira automatskim sustavima za rashlađivanje (manji troškovi i niži rizik zbog kasnog pokretanja). Uz sustave rashlađivanja vodom u voćnjaku se mora osigurati i dobra drenaža te površinsko otjecanje suvišne vode. Sustav za rashlađivanje voćnjaka treba primjenjivati tijekom cijelog razdoblja visokih temperatura, jer voćke pod režimom hlađenja nisu aklimatizirane na visoke temperature i adekvatno zaštićene od bolesti.

Osjetljivi razvoj polena i fotosinteza

Dva biljna procesa posebno su osjetljiva na toplinski stres, razvoj polena i fotosinteza, a ostali procesi, uključujući i disanje, znatno su otporniji na ekstremne temperature. Utjecaj toplinskog stresa na prinos ovisi o vremenskom rasporedu visokih temperatura. Npr. ako je pojava stresa kod voćaka bila tijekom cvjetanja, doći će do znatnih gubitaka i pada prinosa. S druge strane, toplinski stres nakon cvjetanja može imati veoma negativne posljedice na prinos.

Izbor sorata prikladnih za ekološko vinogradarstvo

Cijelogodišnja zaštita marelice

Uvriježeno je pravilo da je marelica zdrava voćka koju napada mali broj bolesti i štetnika. Kao i kod ostalih koštičavih voćaka u doba cvatnje dolazi do pojave sušenja mladica s cvjetovima čiji je uzročnik gljiva Monilia laxa. To je najopasnija bolest marelice, a za razliku od ostalih koštičavih voćaka marelica je slabije napadnuta.
Do sušenja mladica s cvjetovima, odnosno cvjetne monilije, dolazi u cvatnji i neposredno po cvatnji.Mladice mogu procvasti, a onda manji ili veći broj cvjetova počinje naglo smeđiti, oni se osuše i propadnu, da bi se na kraju osušile čitave mladice. Kada je broj tako osušenih mladica velik, voćka je prorijeđene krošnje, a prinos ploda skoro je uništen. Za vlažnog vremena na mrtvim cvjetovima i mladicama razviju se sivi jastučići. Ako u doba cvatnje budu niske temperature s dosta oborina uz visoku relativnu vlagu zraka, velika je mogućnost da će do zaraze doći. Čim cvatnja prođe i zametnu se plodovi, gljiva više ne može ući u mladicu. U slučaju da se iz godine u godinu u doba cvatnje ponavlja hladno i vlažno vrijeme, svake godine stradaju nove mlade grane, da bi na kraju voćka počela lučiti smolu, oslabila i uginula. Smoljenje se često javlja na marelici, no postoje razlike kod pojedinih kultivara.

Na razvijenim plodovima, naročito na mjestima oštećenja pokožice, postoji mogućnost i infekcije ploda sa srodnom gljivom M. fructigena. U tom se slučaju na plodu razvijaju žućkasti jastučići.Zaraženi plodovi trunu, pocrne i pretvaraju se u mumije. I M. laxa može izazvati trulež plodova i pojavu mumija na voćkama. U tom se slučaju na površini plodova razvijaju sivi jastučići, koji su ponekad raspoređeni u koncentričnim krugovima, a ponekad nepravilno. Na mjestu gdje se dva ploda dodiruju, truljenje prelazi s jednog ploda na drugi.Na marelici M. laxa prezimi u zaraženim mladim grančicama i mumificiranim plodovima dok M.fructigena samo u mumificiranim plodovima.U cilju smanjenja buduće zaraze najbolje je još ljeti porezati sve polusuhe i suhe zaražene grane i grančice oko 20-tak cm ispod posušenog dijela, a najkasnije prilikom proljetne rezidbe. Sa stabla se moraju ukloniti i svi mumificirani plodovi, a površina oko voćaka se treba očistiti. Sav sakupljen biljni materijal najbolje je odmah spaliti. Nakon toga se provodi plavo prskanje bilo kojim od fungicida na bazi bakra. Plavo prskanje provodi se u jesen kod opadanja lišća jednim od bakarnih fungicida kao što su Bakreno vapno, Champion tekući, Champion 50 WG, Nordox 75 WG, Nordox Super 75,Bordoška suspenzija 20, Kuprolin, Neoram WG i drugi. Za prskanje pred kretanje vegetacije bolje je upotrijebiti Plavo ili Crveno ulje u 3 puta jačim koncentracijama od preporučenih za prskanje jer se njime istovremeno suzbijaju i jaja lisnih uši koje prezimljuju na kori voćaka. Sljedeće prskanje protiv ovih bolesti vrši se u punoj cvatnji jednim od fungicida botriticida Sumilex 50 FL, Mythos, Teldor SC 500, Kidan i Switch 62,5 WG.
Plavo prskanje marelica u jesen i u fazi pred kretanje vegetacije provodi se i protiv šupljikavosti lišća breskve ili sačmarice koja napada i ovu voćku. Uzročnik je gljivica Stigmina carpophila. Na listovima se razvijaju okruglaste tamno obrubljene, crveno smeđe pjege. Tkivo unutar pjege odumire i ispada, pa takav list postane šupljikav. List izgleda kao da je izrešetan sačmom, po čemu je bolest nazvana. Jače napadnuti listovi mogu otpasti, pa voćka tada ostaje gotovo bez lisne mase. Identične crvenkasto-smeđe pjege nastaju i na plodovima, gdje su malo udubljene. Kad se na plodu razvije veći broj pjega, on se deformira i počinje lučiti smolu. Na zaraženom plodu može doći i do ljuštenja pokožice, pa će takvi plodovi biti podložniji napadu monilije.
Najopasnija zaraza nastaje na jednogodišnjim još zelenim mladicama, na kojima se razviju duguljaste smeđe pjege s crvenim rubom iz kojih vrlo često izlaze kapljice smole. Kad pjega obuhvati grančicu, ona će se osušiti, a ako se i ne osuši, mnogi njeni pupovi u proljeće neće potjerati. Takva su stabla golih grana. Pjege na dvogodišnjim granama postaju šire i dublje pa djeluju poput rak-rana.Posljedice su gubitak berbe i zaraza pupova i izboja. Zaraženi pupovi ne tjeraju, a izboji ili uginu ili izlučuju smolu. Lučenje smole karakteristično za marelicu, znak je fiziološki oslabljenog stabla, koje vrlo brzo nakon toga ugiba. Gljiva prezimljuje na kori grana i u rak-ranicama kao micelij.
Zaštita se provodi plavim prskanjem u jesen i pred bubrenjem pupova istim fungicidima kao i kod cvjetne monilije M. laxa. U vegetaciji slijedi prskanje u fazi otpadanja latica i eventualno još jedno nakon 12 - 15 dana, u fazi formiranja plodova ovisno o intenzitetu bolesti i količini oborina. Od fungicida se mogu upotrijebiti Merpan 50 WP, Stoper,Polyram DF, Dithane M-45, Mankozeb idr.
Uzročnik hrđe šljive gljiva Tranzschelia pruni spinosae može napasti i marelicu, no potpuno će zadovoljiti zimsko kupanje pred kretanje vegetacije Crvenim ili Plavim uljem. Gljiva prezimi kao micelij na kori jednogodišnjih mladica ili u otpalom lišću. Njeni simptomi javljaju se na listovima početkom srpnja, na listovima se razvijaju sitni jastučići tamno crvene boje, koji krajem ljeta pocrne.
Na marelici su moguće zaraze i pepelnicom čiji je uzročnik gljiva Sphaerotheca pannosa, no šteta je koju uzrokuje zanemariva. Na listovima se pojavi bijelo pepeljasta prevlaka micelija gljive, koja će eventualno izazvati otpadanje zaraženih listova bez težih posljedica.
Od štetnika na marelici spomenuli bismo samo lisne uši čije direktne štete također nisu od većeg značaja. Opasnije su kao prenosioci viroze poznate pod imenom šarka šljive, koja podjednako kao šljivu napada i marelicu. Zbog prepoznavanja ove viroze na licu listova se razviju blijedo žućkasti prsteni ili požuti lisna nervatura. Takvo je stablo zaraženo virusom i izvor zaraze za šljive, marelice i ostale koštičave voćke. Suzbijaju se kurativno prilikom pojave zaraze, a od insekticida se može upotrijebiti jedan od sistemičnih neonikotinoida Actara 25 WG, Calypso SC 480, Mospilan 20,Confidor 200 Sl ili selektivni aficid sistemičnog djelovanja Pirimor 50 WG. Za utvrđivanje početne zaraze na voćke treba postaviti žute ljepljive ploče

Bolesti i štetnici masline

Definicija ekološke proizvodnje

Uz zakonski pojam "ekološka proizvodnja", za taj se sustav gospodarenja rabe i nazivi "organska" i "biološka" proizvodnja.
Opći društveni cilj ekološke proizvodnje je zaštita zdravlja i života ljudi te zaštita prirode i okoliša.
Pod ekološkom poljoprivredom uglavnom se misli na proizvodnju bez primjene mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl. Takav je koncept poljoprivredne proizvodnje mnogo složeniji i njegova bit nije samo u izostavljanju agrokemikalija, nego u sveukupnom gospodarenju kojim je to moguće postići. Teži uspostavi mješovitog gospodarstva koje se sastoji od više osnovnih dijelova: oranica, pašnjaka, voćnjaka, povrtnjaka, vinograda i uzgoja stoke. Na taj se način uspostavlja ravnoteža i sklad cjeline, a ujedno i stabilnost i otpornost na vanjske utjecaje (prirodne, ekonomske i dr.).
Ekološka proizvodnja poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima.

Uz zakonski izraz koji se koristi u hrvatskom jeziku - ekološka poljoprivreda, često se koriste i drugi nazivi, vrlo često prijevodi iz drugih jezika:

Biološka poljoprivreda

Uz izraz ‘organska poljoprivreda’, najpopularniji je sinonim za ekološku poljoprivredu. Riječ biološka označuje nešto što je u vezi sa živim organizmima, biljkama, životinjama, mikroorganizmima i dr.. Izrazom biološka ukazuje se na značenje i važnost očuvanja biosa - živih organizama u prirodi i aktivaciju bioloških procesa. Biološka poljoprivreda tip je poljoprivredne proizvodnje u kojoj se u najvećoj mogućoj mjeri nastoje aktivirati biološki procesi, fiksacija atmosferskog dušika, rad mikroorganizama, rezistentnost, poštivanje zakona prirode itd.

Organska poljoprivreda

Znači da se radi o poljoprivrednoj proizvodnji u kojoj umjesto neorganskih, neživih materijala (mineralnih gnojiva i pesticida) koristimo ono što proizlazi iz žive prirode (stajski gnoj i biljni ekstrakti). U organskoj se poljoprivredi za gnojidbu ponekad upotrebljavaju i neki mineralni materijali, vapnenac, dolomit, gnajs i tada izraz organski nije potpuno prikladan. No, želi se ukazati na činjenicu da pri ovakvom gospodarenju poljoprivredno gospodarstvo treba postati zatvorenom cjelinom regulacije kruženja organske tvari, hraniva i energije. Naziv organska poljoprivreda nekad dolazi i u kombinaciji s nazivom biološka pa se susrećemo s nazivom organsko-biološka poljoprivreda. Prirodna (naturalna) poljoprivreda u upotrebi je jer se pod ‘neprirodnim’ uglavnom smatra:

• primjena svega što dovodi do jače neravnoteže u ekološkom sustavu;
• uporaba prirodnih supstanci na način i u dozama koje destruktivno djeluju na ekološki sustav;
• uporaba supstanci kojih inače nema u prirodi i čiju daljnju sudbinu nije moguće kontrolirati.

(Samo)održiva (potrajna, opstojna) poljoprivreda

Označava poljoprivrednu proizvodnju koja se može ekološki i gospodarski održati kroz duže vremensko razdoblje. To se prvenstveno odnosi na tlo, koje u održivoj poljoprivredi mora stalno održavati približno jednaku razinu plodnosti, strukturu, sadržaj humusa itd. Održiva poljoprivredna proizvodnja je ona u kojoj korist koja se proizvodnjom ostvaruje danas ne idu nauštrb naraštaja koji dolaze. Ekološka bi poljoprivreda istodobno trebala biti i održiva, no ne može se reći da uvijek vrijedi i obrnuto.

Integralno gospodarenje

Tzv. ekološki prihvatljiva poljoprivredna proizvodnja uglavnom se odnosi na poljoprivrednu proizvodnju koja racionalnije i stručnije upotrebljava pesticide, umjetna gnojiva itd. Ne može se nazvati ekoproizvodnjom, no može biti prvi korak ka preusmjerenju. Ekološka poljoprivreda nastoji posve spriječiti unos agrokemikalija u agro-ekosustav te ih ne rabi, a integralna poljoprivreda želi samo minimalizirati i racionalizirati unos.

Biološko-dinamična poljoprivreda

Biološko-dinamična poljoprivreda samo je jedan, ujedno najstariji smjer ekološke poljoprivrede. Njezini začeci datiraju još od početka prošloga stoljeća, a kao temeljna se godina uzima 1924. kada je u Koberwitzu, današnjoj Poljskoj, dr. Rudolf Steiner održao “Poljoprivredni tečaj u osam lekcija”. Time su postavljeni temelji biološko-dinamičnoj poljoprivredi, najstarijem i najcjelovitijem smjeru ekološke poljoprivrede, koji će se kasnije raširiti po čitavom svijetu.
Biološko-dinamična poljoprivreda od ostalih se smjerova ekološke poljoprivrede razlikuje svojom cjelovitošću, originalnošću, teorijskim postavkama i inovacijama. Smatra se da iza vidljivog, materijalnog svijeta u kojem vladaju fizički zakoni, postoji i jedan nadosjetilni svijet koji se ravna prema duhovnim zakonima i ne može se zamijetiti običnim osjetilima, no zbog toga nije ništa manje stvaran. Zadatak je poljoprivrede postojeće duhovne snage koje djeluju u prirodi na ispravan način utkati u poljoprivredne proizvode kako bi oni dalje mogli pravilno održavati život čovjeka i životinja.
U biološko-dinamičnoj poljoprivredi gospodarstvo predstavlja harmoničan i zatvoren sustav kruženja organske tvari, hraniva, energije, reprodukcijskoga materijala (sjemena i rasplodne stoke) u gospodarski samostalnoj jedinici, što je moguće postići na gospodarstvima mješovitoga tipa gdje postoji veza između biljne i stočarske proizvodnje.
Temeljna razlika između biološko-dinamične poljoprivrede i ostalih vidova ekološke poljoprivrede je uporaba biološko-dinamičnih preparata i rad u ritmovima - dana i noći, mjesečevih mijena i sl. Preparati su od prirodnih materijala, ljekovitoga bilja, kremena i kravljega izmeta. Prvo prolaze pose-ban i složen proces transformacije te potom postaju biološko-dinamični preparati. Postoji devet takvih preparata koji se dijele u dvije skupine: preparate za prskanje i tzv. kompostne. Pojedinačni se preparati označuju brojevima od 500 do 508.

Danas su u nekim područjima tlo, voda i atmosfera toliko zagađeni da teško mogu dobiti markicu ekogospodarstva. Na sreću, u našoj zemlji (iako je industrijalizirana Europa blizu te utječe na globalno zagađenje naše atmosfere i voda), ekološka poljoprivreda je u svom potpunom značenju ostvariva.
Dakle, proizvodnja zdrave hrane samo je značajni aspekt odnosa prema prirodi koji treba nadopuniti i ostalim ljudskim aktivnostima: boravkom i radom u prirodi, sportom, rekreacijom, zabavom, uređenjem okoliša, obogaćivanjem biljnih i životinjskih vrsta, otklanjanjem i biološkom preradom otpada, usklađivanjem i poboljšanjem uvjeta života za sve sudionike u skladu s prirodnim zakonima i što manjom uporabom sintetičnih materijala itd.
U konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji nastoji se proizvesti i postići što veći prihod po jedinici površine, čak i po cijenu smanjenja kvalitete proizvoda: smanjenja sadržaja šećera, masti, ulja, vitamina, mineralnih tvari i svih drugih esencijalnih sastojaka potrebnih potrošačima, ljudima i životinjama za izgradnju i funkcioniranje organizma. Hrana uzgojena na takav način često sadrži i štetne tvari (ostaci pesticida, nitrati, teški metali) koji izazivaju različite poremećaje (toksične, karcinogene, mutagene i dr.). Nedostatak kvalitete često se nadoknađuje umjetnim putem, dodavanjem vitamina, minerala, arome i boje.
Za namirnice uzgojene na ekološkim principima često se koristi pojam „zdrava hrana“, što predstavlja nespretan i nepravilan izbor riječi jer prema “Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti namirnica” svi prehrambeni proizvodi na tržištu moraju biti zdravi. U suprotnom ne smiju biti dostupni potrošačima, odnosno, moraju biti uklonjeni s prodajnoga mjesta. Sve veći broj potrošača zahtijeva namirnice besprijekorne kakvoće, a proizvođači i prehrambena industrija nastoje te zahtjeve zadovoljiti.
Potrošači često radije kupuju proizvode jednake veličine, jednolične boje, nego nejednake plodove kakvi su svojstveni u prirodi. Danas, u suvremenoj poljoprivredi u tom su pogledu postignuti značajni rezultati, upravo kako bi se kupca potaknulo na odabir proizvoda savršenog izgleda, čak ukoliko je i manje ukusan. Na taj način zapostavlja se, osnovna – biološka kvaliteta hrane. Namirnice trebaju zadovoljiti naše oko i naš okus, ali zadatak im je, količinom i kvalitetom, osigurati nam elemente potrebne za funkcioniranje organizma.

Zadatak znanosti o ishrani je u pogledu zdravlja utvrditi količinu i omjer različitih hraniva koje trebamo kako bismo očuvali dobro zdravlje. To je ujedno i zadatak poljoprivrede. Mlijeko je uvijek mlijeko, ali ovisno na koji način je proizvedeno, za zdravlje će biti više ili manje korisno. Isto vrijedi i za plod: kojoj sorti pripada, je li voćka obrezivana, gnojena, natapana i tretirana na određeni način, hranidbena mu vrijednost varira.
Smatra se da je namirnica bolja za naše zdravlje ako je biljka ili životinja od koje potječe zdravija i posjeduje jaču životnu snagu.

Integrirana zaštita koštićavog voća

Integrirana proizvodnja voća službeno je priznata od 2010. godine donošenjem Pravilnika o integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji. Svake godine Ministarstvo poljoprivrede donosi Tehnološke upute za integriranu poljoprivrednu proizvodnju u ovom slučaju, integriranu proizvodnju voća.

Voćari se susreću s problemima kako zadovoljiti kriterije koji su Pravilnikom zadani i ostvariti isplativu, visokokvalitetnu proizvodnju.

Zašto zaostajemo u biološkoj zaštiti?

Mnogi su insekticidi zabranjeni i ne smiju i ne mogu se koristiti niti u konvencionalnoj poljoprivredi, a za aktivne tvari koje su dozvoljene u inozemstvu, tvrtke u Hrvatskoj, koje se bave sredstvima za zaštitu bilja, nemaju interesa zbog skupe procedure registracije i malenog tržišta. Iako smo dio europske zajednice, nisu nam dostupne sve mjere zaštite koje se koriste u ostalim dijelovima Europe. Prvenstveno biotehničke mjere, kao što je primjena feromona u konfuziji nekih štetnika i biološke mjere zaštite. Kemijske mjere zaštite bilja koje se provode u integriranoj proizvodnji moraju biti s razlogom, odnosno prije svake primjene sredstva voćnjak mora biti pregledan, a zaštita se provodi ako se utvrdi prisutnost štetnika koji će ugroziti urod ili kakvoću plodova. Pregledi voćnjaka provode se na razne načine, ovisno kojega štetnika tražimo, a načini praćenja štetnika navedeni su u Tehnološkim uputama za integriranu proizvodnju voća za 2014. godinu, u kojima su prikazani svi štetnici koštičavog voća. U ovom članku osvrt je samo na one koji su redovito prisutni ili se javljaju u specifičnim uvjetima. Osim mogućnosti primjene insekticida koji imaju dozvolu u Hrvatskoj, navodimo insekticide koji se preporučuju u integriranoj proizvodnji u Italiji u Južnom Tirolu.

Šljiva

Lisne uši

U rano proljeće od početka listanja javljaju se lisne uši. Na šljivi susrećemo nekoliko vrsta. Hoćemo li obaviti tretiranje ili ne ovisi o broju napadnutih izbojaka i o prisutnosti prirodnih neprijatelja. Smatra se da je prag odluke za suzbijanje 5% napadnutih izbojaka. To znači da kretanjem kroz šljivik pregledamo 100 izbojaka (po dva na stablu) i ako na 5 izbojaka nađemo uši potrebno je tretirati. Također treba pratiti ima li na napadnutim izbojcima prirodnih neprijatelja uši, a to su većinom božje ovčice (bubamare). Ako utvrdimo njihovu prisutnost možemo pričekati s tretiranjem. Moramo znati da se lisne uši javljaju na mladom lišću na vrhovima izbojaka i tamo ih trebamo tražiti. Dozvoljeni insekticidi – aficidi (sredstva za suzbijanje uši) su:  pirimikarb, a ostali insekticidi su na bazi aktivnih tvari: tiametoksam, tiakloprid, acetamiprid imaju djelovanje i na uši.

Žuta i crna šljivina osica

Ovi se štetnici javljaju u vrijeme cvatnje šljive kad ženka ulaže po jedno jaje u tek zametnuti plod. Dugogodišnjim praćenjem štetnika možemo tvrditi da je žuta šljivina osica prisutnija od crne, ali što se tiče štetnosti, praćenja i suzbijanja jednake su. Praćenje populacije štetnika obavljamo pomoću vizualnih mamaca (ljepljive ploče bijele boje). Zašto bijele? Osice privlači bijeli cvijet šljive u čiju će čašku umetnuti jaje. Vješanjem ovih vizualnih mamaca pred cvatnju na visinu od 1,2 m, koji se mogu kupiti u poljoprivrednim ljekarnama, a možemo pratiti let osica. Smatra se da ukupan ulov od 30 osica, predstavlja ekonomski prag i da treba obaviti suzbijanje u vrijeme opadanja latica. U cvatnji su zabranjene mjere zaštite radi prisutnosti pčela, ali nakon oplodnje i kad latice počinju opadati – funkcija pčela je završila. Mi nemamo dozvoljenog preparata koji se preporuča za ovog štetnika, a u Italiji preporučuju imidakloprid. U našim je pokusima pokazao vrlo dobru učinkovitost.

Šljivin savijač

Redovito je prisutan štetnik kojega nazivamo i tehnološkim štetnikom, jer napada plodove. Javlja se već početkom cvatnje šljiva i prisutan je do berbe. Ima nekoliko generacija koje se preklapaju. Ženka leptira odlaže jaje na plodove, a gusjenica koja izađe iz jajeta hrani se mesom ploda i ulazi u plod sve do koštice. Gusjenica može napasti po nekoliko plodova u grozdu, kod ranog napadaja plodovi opadaju, napada ih i monilija, trunu, a kod kasnog napadaja su crvljivi. Praćenje ovog štetnika provodi se uz pomoć seksualnih atraktanata – feromonskih lovki, koje su dostupne na našem tržištu. Mogu se nabaviti u poljoprivrednim ljekarnama. U manjim voćnjacima možemo postaviti jednu lovku u svrhu praćenja, a feromon prema uputama treba mijenjati svaka 4 tjedna. Praćenje trebamo početi u vrijeme cvatnje šljive, pa do berbe. Kad ulovimo 5 do 10 leptira po lovci tjedno trebamo obaviti tretiranje insekticidom oko 7 dana nakon ulova leptira. Zašto čekamo sa suzbijanjem? Zbog toga što suzbijamo gusjenice koje će se razviti iz odloženih jaja, a za njihov razvoj su potrebne određene sume temperatura. Dakle, pratimo let leptira, a suzbijamo njihove gusjenice.

Često čujem od voćara primjedbe „Obavili smo tretiranje, a leptiri i dalje lete“ naravno da leptiri i dalje lete, jer se razvijaju iz kukuljica na deblu ili dolijeću sa strane, odlažu jaja, a suzbijati treba njihove gusjenice koje čine štetu.

Insekticidi koji imaju dozvolu za suzbijanje su na bazi emamektin benzoata, hlorantraniliprola  i metoksifenozida. U Italiji na većim površinama voćnjaka šljive koriste se feromoni za konfuziju šljivina savijača. Uvjet za tu primjenu su površine veće od 2 ha.

Potkornjaci

Često se u voćnjacima šljive mogu naći potkornjaci, kao što je mali voćni potkornjak (lat.  Scolytus rugulosus).  Potkornjaci se najčešće javljaju na oslabljenim stablima koja su promrzla, ili su dugo bila u prevelikoj vlazi. Smatraju se sekundarnim štetnicima. Napad potkornjaka može do te mjere narušiti zdravlje voćke da se ona potpuno osuši.

Praćenje i suzbijanje potkornjaka može se provesti vješanjem plastičnih providnih boca na kojima smo napravili dva nasuprotna otvora i ulili mješavinu rafiniranog etilnog alkohola i vode. Na jedan hektar voćnjaka dovoljno je postaviti  7 takvih mamaca koji će mirisom etanola privući potkornjake i oni će se utopiti u tekućini. Potkornjaci su aktivni od početka cvatnje šljive pa ih u to vrijeme trebamo početi pratiti.

Trešnja i višnja

Lisne uši

Na trešnji, a nešto manje na višnji, prisutne su lisne uši od početka kretanja vegetacije. Na trešnji je posebno štetna crna trešnjina uš, koja razvija obilnu mednu rosu i kovrča listove. Već prije cvatnje treba obaviti vizualni pregled i ako zamijetimo 3% napadnutih izbojaka moramo obaviti zaštitu. Također pratimo i prisutnost prirodnih neprijatelja lisnih uši kao što su božje ovčice (bubamare). Aficidi koji imaju dozvolu u integriranoj zaštiti su pirimikarb, zatim grupa neonikotinoida koja ima djelovanje i na druge štetne organizme.

Trešnjina muha

Tehnološki je štetnik trešnje i nešto manje višnje. Izaziva takozvanu crvljivost plodova, jer odrasla muha koja prezimi u obliku kukuljice u tlu i u proljeće izlijeće iz tla i odloži jaje na plod trešnje. Ona ga svojom leglicom plitko unese pod kožicu ploda. Vrijeme kad muha odlaže jaje jest promjena boje ploda od žute prema crvenoj. Praćenje leta trešnjine muhe obavlja se pomoću žutih ljepljivih ploča – vizualni mamci. Atraktivnost ovih ploča je veća kad je uz njih dodan i hranidbeni mamac a to su amonijeve soli. Smatra se da će do ekonomske štete doći u voćnjaku trešnje u kojemu se u prosjeku lovi 0,5 muha po ploči.

Napad trešnjine muhe može se izbjeći u voćnjacima ranog sortimenta trešanja i sadnjom trešanja čvrste kožice ploda i čvrstog mesa ploda. Takve plodove trešnjina muha izbjegava. Zbog atraktivnosti žutog spektra svjetlosti za trešnjinu muhu, žute sorte trešanja u pravilu su „crvljive“.

U Hrvatskoj dozvolu za suzbijanje trešnjine muhe u integriranoj zaštiti ima acetamiprid, kao i u Italiji.

Breskva, nektarina i marelica

Štitaste uši

Sve tri voćne vrste podložne su napadaju lisnih i štitastih ušiju. Štitaste uši možemo zamijetiti u vrijeme mirovanja vegetacije kad nema lišća. Štitaste uši iscrpljuju cijelo stablo koje odumire. U suzbijanju bi trebalo obaviti stare mjere, četkanje debla četkama za metal i na taj način mehanički ukloniti štitove s ušima. U rano proljeće pri kretanju vegetacije obaviti tretiranje uljnim preparatima. U Italiji postoji na tržištu parafinsko ulje koje se koristi u suzbijanju štitastih uši. U Hrvatskoj imamo mineralna ulja i ulje uljane repice.

Lisne uši

Velik broj vrsta može činiti štetu na ovim kulturama, a najpoznatija je zelena breskvina uš (lat. Myzus persicae). Posebno je opasan napad ušiju pred cvatnju kad deformiraju mlade listiće i buduće izboje.

Lisne uši mogu napraviti vrlo velike štete, ako se ne primijete na vrijeme i ne obavi zaštita od njih. Redovitim pregledima voćnjaka u kojima se nađe 3 do 5% napadnutih izbojaka treba obaviti tretiranje.

Insekticidi koji imaju dozvolu u integriranoj zaštiti od ušiju su na bazi slijedećih aktivnih tvari: pirimikarb, imidakloprid, tiakloprid, flonikamid. Mnogi piretroidi imaju učinak na lisne uši, ali zbog širokog spektra djelovanja nisu poželjni u integriranoj zaštiti, osim ako postoji problem uši i potreban nam je preparat kratke karence.

Savijač ploda

Štetnik je koji se redovito javlja u voćnjacima breskve, nektarine i marelice. Prva generacija štetnika oštećuje izbojke na kojima se suše listovi i cijeli izboj propada. Ako odrežemo grančicu unutar nje ćemo naći gusjenicu. Druga generacija štetnika napada plodove izazivajući crvljivost.

Na koštičavom voću uvijek uz ulaz štetnika, bilo da je napadnut plod ili grančica, nalaze se kapi smole. To je pokazatelj da je došlo do oštećenja. Praćenje savijača obavlja se pomoću feromonskih lovki, na isti način kao i kod šljivinog savijača. Međutim, moramo nabaviti feromonski mamac za breskvinog savijača (lat. Cydia molesta). Suzbijanje štetnika obavlja se 7 do 10 dana nakon ulova od 5 do 10 leptira po feromonskom mamcu. Aktivne tvari koje su dozvoljene u integriranoj zaštiti su: emamektin benzoat, hlorantraniliprol  i metoksifenozid.

Breskvin moljac

Štetnik je koji također kao i breskvin savijač oštećuje izbojke i plodove. Razlika između ova dva štetnika je osim izgleda leptira u izgledu gusjenice. Gusjenica moljca ima na svakom segmentu tijela bijelu poprečnu crtu i tamno je crvene boje. Praćenje štetnika obavlja se također feromonskim mamcima, međutim nisu istraženi kritični brojevi o ulovima leptira i potrebi suzbijanja. Početkom vegetacije potrebno je obaviti pregled pupova i cvjetova i donijeti odluku treba li suzbijati štetnika ili ne na osnovu prisutnosti gusjenica. Talijani preporučuju uporabu fenoksikarba nakon cvatnje, a u Hrvatskoj ima dozvolu i emamektin benzoat  i metoksifenozid.

U Italiji u voćnjacima breskve i nektarine provodi se konfuzija breskvinog savijača i moljca kao biotehnička, ne pesticidna mjera. Ovaj način suzbijanja štetnika na koštičavom voću je moguća, jer na ovim voćnim kulturama nema puno štetnih vrsta. To je vrlo važno, jer suzbijanje feromonima u konfuziji specifično je za samo jednu do dvije vrste i nema utjecaja na druge štetnike koje suzbijamo nenamjenski  s insekticidima šireg spektra. Prema tome, konfuzija je isplativa samo u slučaju kad je štetnik na kojega se primjenjuje glavni i ključni.

Žilogriz

Na svim koštičavim vrstama voćaka u Dalmaciji, Primorju i Istri velik problem izaziva štetnik žilogriz (lat. Capnodis tenebrionis). Odrasli kukci se hrane lišćem gotovo svih koštičavih voćaka, a ženke odlažu jaja na korijenov vrat voćke iz kojih ličinke odlaze u tlo i ulaze hraneći se u korjenčiće i glavno korijenje voćke. Stablo voćke se suši i potpuno propada. Svi pokušaji suzbijanja ovog štetnika nisu dali očekivane rezultate.

Dokazano je da breskve i nektarine cijepljene na GF podloge bolje podnose napadaj žilogriza, kao i voćnjaci koji su natapani. Prema tim iskustvima preporuča se natapanje kao agrotehnička mjera u suzbijanju ovog štetnika.

U prošlosti su se koristili zemljišni granulirani insekticidi i prašiva koja su se unosila oko debla voćke.

Razvojni ciklus vinove loze

Vinova loza tijekom svog razvoja prolazi kroz veliki ili životni ciklus i mali ili godišnji biološki ciklus.

VELIKI ili ŽIVOTNI CIKLUS vinove loze podrazumijeva razdoblje od klijanja ili sadnje do kraja života. Trajanje ovog ciklusa ovisi o načinu razmnožavanja. Ukoliko vinovu lozu razmnožavamo generativno, dakle sjemenom, može doživjeti i nekoliko stotina godina, dok loza razmnožena vegetativno, cijepljenjem živi puno kraće.

Tijekom velikog životnog ciklusa vinova loza prolazi kroz nekoliko razdoblja različite rodnosti (priroda):

-         prvih 7 do 10 godina je razdoblje porasta rodnosti

-         slijedi razdoblje stabilne rodnosti, a koliko će ono trajati ovisi ponajprije o podlozi, kultivaru, sustavu uzdržavanja vinograda i o mnogim drugim čimbenicima

-         konačno, posljednje je razdoblje smanjenja rodnosti, a obuhvaća posljednjih nekoliko godina života loze, označava kraj biološkog iskorištenja vinograda

MALI ili GODIŠNJI BIOLOŠKI CIKLUS, obuhvaća promjene koje se događaju periodički svake godine, a zovu se fenofaze ili faze razvoja loze.

Tijekom jedne godine loza prolazi kroz 7 faza razvoja koje su sve povezane i za svaku su potrebni određeni vanjski uvjeti, faze su:

1. faza- suzenje ili plač loze

2. faza- pupanje, rast i razvoj vegetacije

3. faza- cvatnja i oplodnja

4. faza- rast bobica

5. faza- dozrijevanje grožđa

6. faza- priprema za zimski odmor

7. faza- zimski odmor

7. faza- ZIMSKI ODMOR

Zimski odmor počinje s opadanjem lišća, a završava pojavom plača, znači traje do početka prve fenofaze. Trajanje ove faze vezano je uz geografsku širinu, a ovisi i o položaju i kultivaru. U našim uvjetima zimski odmor traje od 120 dana na jugu do 180 dana na sjeveru. Tijekom ove faze sve su životne funkcije vinove loze potpuno prekinute ili su vrlo slabe. Nakon opadanja lišća u rozgvi nastaje negativan tlak koji može izazvati ulazak vode u tkivo na prerezima, što povećava opasnost od smrzavanja, stoga se u našim sjevernim vinogradarskim područjima preporuča rez u zrelo provesti tek u proljeće, krajem ove fenofaze, dok se u južnim krajevima rez u zrelo može provoditi tijekom cijele faze zimskog odmora.

1. faza- SUZENJE ili PLAČ LOZE

Suzenje je prvi znak buđenja loze, a manifestira se kao tekućina („plač“, istjecanje soka) na prerezima rozgve ili oštećenjima starog drva. Ova fenofaza počinje u rano proljeće, a glavni uvjet za njen početak je porast temperature od 7 do 10 °C u tlu na 25 do 30 cm dubine, dok se  srednja dnevna temperatura zraka treba  kretati između 8 do 10 °C, potrebna je suma pozitivnih srednjih dnevnih temperatura. Osnovna uloga soka je da nadoknadi vodu u svim organima vinove loze, koju je trs izgubio tijekom zimskog mirovanja, tijekom tog razdoblja vrši se i pritisak na pupove koji do kraja ove faze nabubre i propupaju. Faza traje 15 do 30 dana.

! U vinogradu se tijekom ove faze izvode sljedeći radovi: orezivanje i iznošenje pruća iz vinograda, skidanje stare kore, popravak naslona, vezanje trsa i lucnjeva, zimsko prskanje, prihrana dušičnim gnojivima. Sve ove radove treba završiti do početka kretanja pupova i razvoja mladica, znači otprilike tijekom travnja u našim uvjetima.

! Rez u zrelo je prikraćivanje jednogodišnjeg drva rozgve na dužinu koja je u pravilu određena brojem rodnih pupova. Izvodi se tijekom faze zimskog odmora (koja traje od trenutka pada lista, do početka prve faze) i tijekom faze suzenja. U našim južnim krajevima rez se može obavljati tijekom cijele faze zimskog odmora, no najpovoljnijim se pokazalo orezivanje tijekom prosinca, siječnja i veljače. U sjevernim vinogradarskim područjima najpovoljnije je vrijeme reza proljeće, dakle od sredine ili kraja veljače i tijekom ožujka.

2. faza- PUPANJE, RAST I RAZVOJ VEGETACIJE

Da bi II. fenofaza počela, srednja dnevna temperatura zraka nekoliko dana treba biti između 7 i 12°C.

Tijekom ove fenofaze počinje otvaranje pupova, rast mladica, oblikuju se listovi, koljenca, pojavljuju se i razvijaju cvatovi i cvijet, oblikuju se polen i plodnica. U pazušcu listova oblikuju se zimski (pravi) i ljetni (zaperkovi) pupovi. U cvatu se razdvajaju cvjetovi, iznad cvata oblikuju se vitice kojima se vinova loza pričvršćuje uz oslonac i žicu.

Ova fenofaza traje 40 – 60 dana i u tom razdoblju mladica naraste 60% od svoje ukupne dužine.

 ! U vinogradu se tijekom ove faze izvode sljedeći radovi: završava se vezanje lucnjeva, ukoliko još nije obavljena provodi se zaštita pesticidima. Slijede poslovi plijevljenja, zalamanje zaperaka, pinciranje rodnih mladica prije cvatnje te njihovo vezanje ili prvo provlačenje kroz žice. Kako mladice rastu provodi se i intenzivna zaštita protiv bolesti i štetnika.

Tijekom ovog razdoblja, u sjevernim vinogradarskim područjima obavlja se i sadnja loznih cijepova, obično se sadi od 15.3. pa do kraja travnja. U južnim krajevima sadnju je moguće izvoditi i tijekom jeseni i zime ukoliko nema opasnosti od jakih zimskih mrazeva.

! Radove koje provodimo u vinogradu tijekom vegetacije, na zelenim dijelovima vinove loze zovemo rez u zeleno ili zeleni rez. Ti radovi su: plijevljenje suvišnih mladica, pinciranje rodnih mladica, skidanje i zalamanje zaperaka, prstenovanje, prorjeđivanje grozdova, prorjeđivanje bobica, skidanje lišća i vršikanje. Zadatak je zelene rezidbe korekcija odnosa bujnosti i rodnosti trsa. Primjenom pojedinih zahvata zelenog reza postižemo: privremeni prekid rasta mladica, jednolični rast mladica na trsu, povoljne uvjete za odvijanje cvatnje i oplodnje, smanjenje rehuljavosti, povećanje priroda i povoljnije uvjete za dozrijevanje grožđa. Svaki od zahvata (radova) zelenog reza obavlja se u određenoj fazi razvoja loze pa ćemo  ih tako i opisati.

PLIJEVLJENJE mladica podrazumijeva odstranjivanje cijelih mladica koje su se razvile iz starog drva (stabla, krakova i ogranaka) ili iz rodnih i prigojnih dijelova trsa, a otežavaju razvoj rodnih mladica, nepovoljno utječu na prinos i kakvoću grožđa. Plijevljenjem znači odstranjujemo mladice koje su istjerale na starom drvu te nerodne mladice razvijene na rodnim elementima trsa, s tim da ne skidamo uvijek sve mladice razvijene iz starog drva, već eventualno ostavljamo one koje mogu poslužiti za pomlađivanje trsa.

Plijevljenje se obično obavlja u dva navrata:

                             1. prvi puta kad su mladice duge oko 15 cm

                             2. drugi put, desetak dana prije cvatnje, istovremeno s

                                 pinciranjem rodnih mladica.

Za plijevljenje nije potreban nikakav alat, već se ono obavlja rukom.

PINCIRANJE je prikraćivanje vrhova mladica da se privremeno prekine njihov bujan rast pa će one ojačati i stvorit će se povoljni uvjeti za cvatnju i oplodnju, odnosno za bolje dozrijevanje grožđa. Pinciranjem se prikraćuju samo mladice na rodnom drvu (lucnju).

Prema jačini (intenzitetu) pinciranje može biti:

         - oštro (kratko), ukoliko ostavimo 1-2 lista iznad gornjeg grozda na mladici

         - umjereno (srednje), ostavljamo 3-4 lista

         - blago (dugo), ostavljamo 5 ili više listova iznad gornjeg grozda na mladici

Pinciranje se obavlja u dva navrata:

         1. desetak dana prije cvatnje, time neposredno utječemo na cvatnju i oplodnju, te posredno na kvalitetu i kvantitetu grožđa, prirod se može povećati 10-30%.  Svrha je zahvata skinuti parazitarne vrhove mladica te na taj način prekinuti rast za 8-10 dana, čime se asimilati iz produktivne lisne površine usmjeruju prema cvatovima i tako se poboljšavaju uvjeti oplodnje

         2. drugi put pinciramo dvadesetak dana poslije cvatnje.

Pincirati možete rukom, nožem ili škarama.

ZALAMANJE ZAPERAKA obavlja se istovremeno s plijevljenjem ili pinciranjem. Svrha je zalamanja zaperaka stvoriti povoljnije uvjete cvatnje i oplodnje, pa treba na vrijeme ukloniti zaperke u zoni cvatova, dakle s donjih koljenaca na mladici. Pri zalamanju, mlade zaperke uklanjamo potpuno, dok razvijenije zaperke prikraćujemo na 1 pup da se ne bi oštetio zimski pup. Ukoliko su se zaperci rano razvili i dobro su ishranjeni, oni mogu donijeti i rod. Takvi grozdovi većinom ne dozore, a zovu se martinsko grožđe ili greš.  Zalamanje se obavlja rukom ili škarama.

3. faza- CVATNJA I OPLODNJA

Ovo je najosjetljivija fenofaza razvoja loze, tijekom ovog razdoblja mladice i listovi intenzivno rastu pa neposredno pred početak cvatnje treba provesti kvalitetnu zaštitu kako bi loza bila zaštićena tijekom cvatnje. Za prskanje prije cvatnje preporuča se kombinirati više pripravaka: sistemično-kontaktni fungicid protiv peronospore, sistemik za pepelnicu (+ sumpor) te neki insekticid protiv grožđanog moljca. Za početak cvatnje nužan je porast temperature na minimalno 15°C, a optimum je 20-25°C. Uz povoljnu temperaturu poželjno je i sunčano vrijeme te lagani povjetarac. Kiša te jaki i suhi vjetrovi djeluju nepovoljno i uzrokuju slabiju oplodnju što za posljedicu ima rehuljavost plodova.

Cvatnja počinje odvajanjem cvjetne kapice od osnove, njezina odbacivanja pri čemu cvijet ostane gol. Kada se otvori 5 do 10 % cvjetova smatra se da je počela cvatnja, punom cvatnjom smatra se kad je otvoreno 50% cvjetova, a kraj cvatnje je kad se otvori više od 95% cvjetova.

Ovisno o ekološkim uvjetima, u vinogradu se cvatnja oduži na 10 do 20 dana, jedan trs cvate obično desetak dana, cvat cvate 5 do 10 dana, a jedan cvijet 3-4 dana.

Tijekom cvatnje  najbolje je uopće ne provoditi nikakve radove u vinogradu ako nije neophodno, posebno se ne preporuča prskanje bakrenim sredstvima, jer bakar sprečava klijanje polena.

Na kraju cvatnje, odnosno u vrijeme čišćenja bobica koristite kombinirane fungicide sistemično-kontaktnog djelovanja koji će osigurati kvalitetnu zaštitu novoizrasle bujne lisne mase i bobica. Ponovno koristite fungicide protiv peronospore (Plasmopora viticola) i pepelnice (Uncinula necator ) uz obavezan dodatak fungicida protiv sive plijesni (botriticida) i po potrebi insekticida protiv grožđanog moljca. Posebno je važno primijeniti fungicid u vrijeme čišćenja grozdića protiv sive plijesni (Botrytis cinerea) jer nepovoljne vremenske prilike (rosa, kiša) mogu uzrokovati primarnu infekciju botritisom.

4. faza- RAST BOBICA

Kad cvatnja i oplodnja završe, bobice počinju intenzivno rasti. Brzina rasta i razvoja bobica ovisi o više čimbenika vanjske i unutrašnje prirode. Za povoljan rast bobica idealne su temperature između 25 i 30 °C uz dovoljno vlage. Ukoliko tijekom ove faze nedostaje hraniva i vlage neke bobice zaostaju u razvoju te otpadnu.

Tijekom ove fenofaze bobice su još uvijek tvrde, zelene i obavljaju funkciju asimilacije , transpiracije i disanja, čime osiguravaju otprilike 20% hranjivih tvari potrebnih za rast i razvoj, a ostatak podmiruju iz listova i korijena.

Krajem fenofaze rasta bobica, smanjuje se količina vode u njima, dok je koncentracija sladora oko 3%, a ukupnih kiselina 3-5%.

Ovisno o kultivaru i klimatskim prilikama ova faza traje od 30 do 60 dana.

 ! U vinogradu se tijekom ove faze izvode slijedeći radovi:

Kod stolnih kultivara prorjeđuju se grozdovi i bobice, obavlja se prstenovanje, zalamanje zaperaka, vršikanje, kultiviranje tla, navodnjavanje.

PRSTENOVANJE podrazumijeva uklanjanje dijela kore u obliku prstena na osnovi rodne mladice, rodnog reznika ili lucnja pomoću posebnih škara za prstenovanje. Širina prstena je oko 3-5 mm ( na područjima sa suhom klimom rade se prsteni nešto manje širine radi bržeg zacjeljivanja rana). Rane nastale prstenovanjem trebale bi zacijeliti u roku od desetak dana.

Prstenuje se obično prije cvatnje i u fazi porasta bobica. Ukoliko prstenujemo u fazi intenzivnog porasta i razvoja bobica, postići ćemo povećanje obujma bobice za više od 20%, a dozrijevanje će se ubrzati za 10-15 dana.

Kako prstenovanje iscrpljuje i slabi trsove, ne preporučuje se izvoditi svake godine, a kad se primjenjuje neophodna je pojačana gnojidba. Na jednom trsu obično se radi 1 do maksimalno 3 prstena.

PRORJEĐIVANJE GROZDOVA provodi se istovremeno s prstenovanjem. Cilj je ovog zahvata rasteretiti trs od preobilnog uroda, povećati krupnoću ostavljenih grozdova i bobica te postići ljepši izgled grozda i potpunije dozrijevanje. Grozdovi se režu škarama (nikako ih ne trgajte rukom!), prvo se uklanjaju slabo razvijeni i sitniji grozdići te oni koji se nalaze u sredini zelene mase, a potom uklanjamo i dobro razvijene grozdove ako je na trsu još uvijek previše grozdova.

PRORJEĐIVANJE BOBICA ili CIZELIRANJE primjenjuje se radi dobivanja rastresitih grozdova, krupnijih bobica i ljepšeg izgleda cijelog grozda. Ovaj je zahvat poželjan ako je oplodnja bila dobra pa na grozdu ima puno bobica i kod kultivara koji imaju zbijene grozdove. Ako se kod takvih grozdova ne provede prorjeđivanje formirat će se grozdovi neujednačene dužine i oblika te sitnih i slabo obojenih bobica.

Budući da je pojedinačno skidanje bobica skupo, u praksi se skidaju dijelovi grozdova, obično se reže vrh grozda, vrhovi ogranaka grozda te poneki ogranak na cijeloj dužini grozda.

VRŠIKANJE se provodi pred kraj faze rasta (sredinom 8. mjeseca) ili otprilike mjesec dana pred berbu. Ova radnja podrazumijeva skidanje svih vrhova mladica škarama, nožem ili srpom ( na većim plantažama strojno), tako da na svakoj mladici ostane do petnaestak listova. Ukoliko izostavimo ovaj zahvat prevelike će mladice stvoriti gustiš koji u vlažnim godinama nepovoljno utječe na dozrijevanje grožđa te povećava mogućnost pojave sive plijesni. Osim toga izboji koji su potjerali iz vrhova, obično su zaraženi peronosporom.

KULTIVIRANJE TLA ili prašenje, je plitka, površinska ljetna obrada tla. Svrha zahvata je sačuvati vodu u tlu tijekom ljeta te održati površinu čistu od korova.

5. faza- DOZRIJEVANJE GROŽĐA

Početak faze dozrijevanja očituje se prestankom rasta bobica te  promjenom boje kožice, koja ujedno postaje prozirna, opraši se maškom s uočljivom mrežicom žila, kožica omekšava i postaje elastična. Promjena boje kožice zove se šara bobica, kod bijelih kultivara klorofil zamjenjuju ksantofil i karotini, a kod crnih antocijani.

Kemijske promjene u bobici odnose se na povećanje sladora uz istovremeno smanjenje koncentracije ukupnih kiselina. Nakupljanje sladora u bobici karakteristično je za pojedini kultivar, a ovisi o klimatskim prilikama u fazi dozrijevanja i o položaju. Količina sladora obično je od 15 do 25 %, dok je koncentracija ukupnih kiselina od 5 do 17 g/l.

Kada govorimo o dozrelosti grožđa razlikujemo-

• fiziološku zrelost, koja nastupa kada se odnos sladora i kiselina u bobicama više ne mijenja i siguran je znak pune dozrelosti grožđa; tada su i sjemenke sposobne za klijanje.

• tehnološka zrelost ovisi o namjeni grožđa, pa ukoliko želimo svježija vina s manje alkohola pristupamo ranijoj berbi, dok za proizvodnju predikatnih vina grožđe beremo i poslije pune dozrelosti.

Početak i trajanje faze dozrijevanja ovisi o sumi temperatura, a pojedini kultivari imaju različite zahtjeve.

 

Neposredno prije pojave šare ili u šari, provodi se PRORJEĐIVANJE LISTOVA. Preporuke nekih vrsnih vinogradara su da sa skidanjem lišća ne žurimo, već da pričekamo da prođe opasnost od tuče, a to je obično oko Velike gospe (15.8.), također na kasnijim sortama kasnije skidamo lišće. Ovim zahvatom zelenog reza uklanja se lišće na rodnim mladicama koje se nalazi u zoni grožđa, u unutrašnjosti trsa i sa sjeverne strane. Skidaju se do 4 starija lista. S južne strane listove ostavljamo kako sunce ne bi izazvalo opekline na grozdovima.

Ovim zahvatom postiže se bolja prozračnost i osvijetljenost grozdova čime je omogućeno bolje dozrijevanje a ujedno se smanjuje mogućnost pojave sive truleži.

U velikim vinogradima danas se skidanje listova (defolijacija) obavlja strojevima koji se kasnije koriste i za berbu grožđa.

BERBA GROŽĐA

Prema već tradicionalnim rokovima berbe pojedinih sorata ali i po izgledu lišća (poprima žutu ili crvenu boju, starije se počinje sušiti na osnovama mladica) i grozdova (bobice su mekane, pokrivene maškom, lako se otkidaju, sok se lijepi za prste), te okusu (slatke, tipične arome za kultivar)  i mirisu grožđa vinogradari procjenjuju kad bi trebalo početi s berbom, no to nije siguran pokazatelj, pa stoga osim organoleptičkih metoda, desetak dana prije predviđene berbe vinogradari fizikalnim metodama i kemijskom analizom određuju zrelost grožđa i pravi trenutak berbe. Naravno da rokovi berbe ovise i o namjeni grožđa. Ukoliko grožđe beremo za jelo-stolne sorte, tad obavljamo „probirnu berbu“ u dva tri navrata, a ovdje nije najvažniji kriterij sadržaj šećera, nego i okus, miris, vanjski izgled grožđa te sposobnost za transport. Za dobivanje svježijih, laganijih vina bere se prije pune zrelosti, dok za proizvodnju predikatnih vina beremo i puno poslije pune dozrelosti.  

 

Najznačajnija i pouzdana metoda za određivanje tehnološke zrelosti grožđa i vremena berbe je utvrđivanje sadržaja šećera u grožđu (za što se koriste moštne vage i refraktometri), i sadržaja ukupnih kiselina te njihov međusobni odnos. Prvo mjerenje sadržaja šećera obavlja se desetak dana prije očekivane berbe a sljedeća dva svaki treći dan. Da bi mogli izmjeriti količinu šećera, potreban nam je prosječan uzorak grožđa, 2-3 kg grožđa uberemo s raznih trsova na više mjesta u vinogradu, grožđe izmuljamo i u dobivenim moštu izmjerimo količinu šećera pomoću Klosterneuburške vage ili Oechslove moštne vage. Kada se utvrdi da se količina šećera u moštu ne povećava može se početi s berbom. Na temelju očitana postotka šećera u grožđu može se izračunati i približni postotak alkohola u budućem vinu, tako da se očitani broj na moštnoj vagi pomnoži s faktorom 0,6.

Sadržaj ukupnih kiselina u grožđu puno je teže odrediti, za to je najbolje potražiti pomoć u stručnom laboratoriju gdje se sadržaj kiselina određuje metodom neutralizacije svih kiselina i njihovih soli pomoću otopine natrijeva hidroksida.

slušate preporuke poljoprivredne savjetodavne službe iz vašeg područja gdje imate vinograd, jer oni daju pouzdane preporuke o vremenu berbe pojedinih kultivara za određene regije.

Osim određivanja trenutka berbe, za berbu treba osigurati i čiste posude, pripremiti alat, urediti podrum i osigurati dovoljno radne snage. Bere se naravno po lijepom i suhom vremenu.

Biološko suzbijanje štetnih insekata

Najznačajnije bolesti lupinastih voćaka, bajama, oraha, lijeske

Bolesti bajama
Bajam se kod nas uzgaja samo u mediteranskom podneblju, uz maslinu i smokvu jedan je od najprepoznatljivijih kultiviranih voćnih vrsta našeg krša. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj više od 1,000.000 stabala bajama. Međutim, ne radi se o plantažnim nasadima, već o skupinama stabala u okućnicama i vrtovima. Od bolesti na bajamu se najčešće javljaju: sušenje grančica, palež cvjetova i sušenje mladica, crvena pjegavost, šupljikavost lista, hrđa i venuće ili crna srž.
Rak i sušenje grančica
(Phomopsis amygdali, stari naziv Fusicoccum amygdali)
Simptomi
Ovo je jedna od najznačajnijih bolesti bajama u cijelom mediteranskom području, pa tako i kod nas. Bolest se prepoznaje po karakterističnim simptomima, tzv. rak ranama na koljencima jednogodišnjih grančica, na kojima se ponekad javljaju i mali gumozni iscjetci. Na kraju obično dolazi do sušenja cijelih grančica. Bolest katkada može zahvatiti cvijetove i listove. Jako širenje bolesti osobito je uočljivo kod nasada bajama u blizini rijeka ili nekih drugih vodenih površina (jezera ili mora).
Mjere suzbijanja
Uglavnom se suzbijanje provodi jednim ili dvama prskanja, i to prije opadanja lišća, fungicidima na bazi bakra (Kocide DF, Champion WP, Nordox Super WP, Cuprublau Z WP i dr.) ili kombinacijama bakra s kaptanom (Captan 50 WP), makozebom (Ditnahe M -45 WP) ili folpetom (Merpan 50 WP). Druga tretiranja provode se u proljeće, nakon cvatnje, i tada se mogu kombinirati sa suzbijanjem protiv nekih drugih bolesti. Mogu se koristiti i sistemični fungicidi iz skupine benzimidazola (benomil, karbendazim, pr. preparat Bavistin FLKS i dr.), koji su prema nekim istraživanjima iz svijeta pokazali vrlo dobru djelotvornost. Važno je naglasiti da ovi fungicidi nisu registrirani kod nas za ovu namjenu.

Bolesti oraha 
Kod nas je uzgoj oraha također vrlo slabo razvijen, a nešto malo intenzivnijih nasada ima na području sjeverne Hrvatske, u Podravini, Zagorju, Međimurju i okolici Zagreba. Od bolesti najznačajnije su antraknoza i bakterijska pjegavost.
Antraknoza (Gnomonia leptostyla ili Gnomonia juglandis)
Simptomi
Bolest se javlja na lišću, izbojima i plodovima. Karakteristični simptomi okruglaste su pjege na gornjoj strani lista s tamnijim rubom, dok je središnji dio siviji, pa se bolest nekad naziva i siva pjegavost lišća. Pjege su veličine do 2 cm. Zbog jakog razvoja bolesti može doći do opadanja lišća ili defolijacije tijekom ljeta. Na plodovima se također javljaju slični simptomi, a kao posljedica napada bolesti može doći i do opadanja plodova dok su još zeleni.
Mjere suzbijanja Prema svjetskim iskustvima, u proljeće se preporučuje prskanje nekim bakrenim fungicidima (pr. Kocide DF, Champion WP, Nordox Super WG i dr.) Tijekom ljeta, ako su uvjeti za razvoj bolesti povoljni, to jest ako je kišno ljeto preporučuje se koristiti neke kontaktne fungicide kao makozeb (Dithane M-45 WP), kaptana (Captan WP i Merpan WP) i dr., slično kao i kod opisane bakterijske pjegavosti. Kod nas nema registriranih fungicida za ovu bolest.

Bolesti lijeske
Lijeska se može uzgajati na sredozemnom području, ali i na cijelom području umjereno kontinentalne klime. Kod nas je najviše proizvodnih nasada u okolici Orahovice, Daruvara i dr. u Slavoniji, i nešto na pojedinim lokalitetima u Istri. Od bolesti na lijeski najčešće se javljaju pepelnica, bakterijska palež, bakterijski rak, antraknoza, kao i neke viroze. Najvažnije kod nas su dvije vrste bakterioza, a u nekim godinama i pepelnica.
Bakterioze lijeske (Xanthomonas arboricola pv. Corylina i Pseudomonas syringae pv. Avellanae) Simptomi
Na lijeski mogu doći dvije vrste bakterioza, ali su simptomi dosta slični. Jedna bakterioza se naziva bakterijska palež (Xanthomonas arboricola pv. Corylina), a druga bakterijski rak (Pseudo-monas syringae pv. Avellanae). Simptomi se očituju na svim dijelovima biljke u obliku tamnih pjega i stvaranjem rak-rana na granama. Na zaraženim dijelovima pojavljuje se karakteristični žućkasti bakterijski iscjedak. Zbog razvoja bolesti suše se pojedini dijelovi biljke, a nekada i cijelih stabala. Bolesti se intenzivnije javljaju u vlažnim i kišovitim godinama.
Mjere suzbijanja
Zaštita se provodi uklanjanjem zaraženih dijelova biljke (grana) i primjenom fungicidima na bazi bakra (Champion WP, Champ Formula FL SC, Nordox 75 W G i dr.) prije i na samom početku kretanja vegetacije u vrijeme otvaranja pupova. Ako je potrebno može se provesti i jedno tretiranje potkraj ljeta i početkom jeseni nekim organskim fungicidima na bazi mankozeba, kaptana i metirama (Dithane M-45 WP, Captan WP, Merpan WP i dr.). Kod nas nema registriranih fungicida za ovu bolest