subota, 31. listopada 2015.

Kovrčavost lišća breskve-Taphrina deformans

Kovrčavost lišća breskve je najčešća bolest breskve u Hrvatskoj. Ponajviše nanosi neizravne štete zbog smanjenja asimilacijske površine. Jaka zaraza uzrokuje defolijaciju i novo listanje što narušava normalan rast i razvoj.

Bolest napada
Lišće, rijetko plodove.

Uzročnik bolesti
Gljiva Taphrina deformans.

Simptomi bolesti
Bolest se najprije uočava na mladim listovima, a rjeđe na plodovima, izbojima i cvjetovima. Plojka lista je neravna, deformirana i zakovrčana zbog neorganiziranog dijeljenja stanica parenhima. Istovremeno na listovima nastaju promjene u boji i veličini. Promjene boje zapažaju se na većem ili manjem dijelu plojke. Boja zaraženog dijela je najprije žutozelena, pa jantarna, ružičasta, violetna i na kraju tamnosmeđa. Sadržaj klorofila smanjuje se i na kraju potpuno nestane. Izboji mogu također biti napadnuti, ali samo kad su zeleni i mekani. Ne rastu pravilno. Međukoljenca su kraća i mogu na sebi imati male tumoraste tvorevine. Napadnuti izboji žute, deformiraju se i imaju odebljalu koru. Takvi izboji često smole i zimi se smrznu.


Biologija bolesti
Na površini listova i plodova nastaje himenij s askusima. Nakon što askusi sazru otpuštaju askospore. Askospore klijaju pupanjem pa nastaju sekundarni konidiji koje su prema tipu nastanka svrstane u blastospore. Blastospore pupanjem daju nove blastospore. One preživljavaju u raspuklinama kore izboja, između listova i ljuskica pupova kao saprofiti hraneći se izlučevinama biljke. Neke blastospore formiraju debelu stijenku i prezime. Za nastavak infekcije najopasnije su spore koje prezimljuju u pupovima. U njima nastaje kopulacija i formira se dikarionski micelij čije su hife sposobne inficirati mlade listove. Infekcijska hifa prodire izravno kroz kutikulu listova ili kroz puči. Hifa se nakon ulaska u list širi intercelularno nakon čega formira splet hifa ispod kutikule. U zaraženim izbojima gljiva može preživjeti i u obliku micelija što je manje važan način prezimljavanja i izvor zaraze jer se zaraženi izboji tijekom zime najčešće osuše ili se rezidbom odstrane.

Uvjeti za ostvarenje infekcije
Smatra se da je za razvoj bolesti povoljno prohladno (5 do 18 °C) i kišno vrijeme popraćeno visokom relativnom vlagom zraka. Kod temperatura višim od 18 °C gljiva gubi patogenost. Kod nižih temperatura listovi ostaju duže u osjetljivoj fazi što produžuje razdoblje u kojem može nastati infekcija. Najosjetljivija faza je kada se lisni pupovi počinju otvarati i vidi se 3 do 4 mm zeleni vrh listića pa do početka otpadanja latica. Infekcija se može realizirati i u kasnijim fazama.

UVJETI ZA NASTANAK INFEKCIJE
TRAJANJE INKUBACIJE
Vlažni i kišoviti dani uz optimalne temperature 15,5 do 21 °C Prosječno 14 dana
Dnevne oborine > 10 mm uz temperature zraka > 3 °C Najmanje 9 dana, a najviše 33 daan (prosječno 20 do 27 dana)
Kiše, rose, magle – vlaženje lišća 36 do 48 sati uz temperature 3 do 5 °C do 18 °C Pri 10 °C traje 21 dan, pri 17 do 18 °C traje 10 dana

Za zarazu izboja navode se sljedeći uvjeti: više od 3 mm kiše uz vlaženje od barem 12,5 sati ili više. Uz te uvjete potrebne su temperature do 16 °C u vrijeme infekcije a više od 19 °C u vrijeme inkubacije.
Plodovi mogu biti zaraženi neposredno nakon zametanja i nakon toga tijekom 3 do 4 tjedna. Infekcija se ostvaruje ako padne barem 15 mm kiše kako bi blastospore mogle dospjeti na plod, a nakon toga plodovi moraju biti vlažni barem 24 sata.

Zaštita od kovrčavosti lišća
Na manjim površinama infekcija se može smanjiti skidanjem zaraženih listova i rezom zaraženih izboja što na većim površinama nije moguće. Postoje razlike u osjetljivosti raznih sorata, ali one nisu tolike da bi se moglo izostaviti prskanje. U praksi se provodi zaštita u dva roka. Kasno jesensko prskanje fungicidima na bazi bakra u vrijeme početka otpadanja lišća namijenjeno je suzbijanju drugih uzročnika bolesti, ali istovremeno smanjuje zaraze i ovom gljivom u proljeće. Ako ovo prskanje nije provedeno, treba provesti zaštitu u siječnju ili veljači u južnoj ili ožujku u kontinentalnoj Hrvatskoj. Tada se prska fungicidima također na osnovi bakra. Sljedeće prskanje je najvažnije i djelotvorno samo ako se obavi u pravoj fenofazi, a to je kada se u sredini ljusaka lisnog pupa vidi zelenkasti vršak ne dulji od 3 do 4 mm, odnosno kada se u cvjetnih pupova nazire crvenkasta boja latica u još zatvorenom pupu. Da bi prskanje bilo učinkovitije potrebno je prskati neposredno prije kiše. Za zaštitu u toj fazi registrirani su fungicidi na bazi bakra, dodina, ditianona i klortalonila. U slučaju da je nakon prskanja pala kiša ili su se temperature spustile ispod 18 °C prskanje treba ponoviti fungicidima na bazi dodina, delana ili klortalonila jer će u protivnom nastati nova infekcija.

Jabučna osica-Hoplocampa testudinea Klug

Jabučna osica javlja se sve češće u intenzivnim nasadima jabuka što ju svrstava u najvažnije štetnike jabuka.

Štetnik napada
Plodnicu cvijeta.

Opis štetnika
Odrasle jedinke su dužine 6 do 7 mm. Leđna strana je sjajne crne boje, trbušna je žućkasto-smeđe, dok je glava žute boje. Krila su horizontalno presavinuta na leđima. Na njima se uočavaju smeđe žilice.
Ličinke su duge 12 do 14 mm, bjelkaste boje sa smeđom glavom. Na trbušnoj strani razvile su 7 para nogu. Imaju tipičan miris.
Jaja su veličine jednog milimetra i prozirna su.


Biologija i životni ciklus štetnika
Reprodukcija je većinom partenogenetska pri čemu se iz neoplođenih jaja legu ženke. Jabučna osica prezimi u tlu kao ličinka, gdje se i kukulji. Odrasli oblik se javlja u proljeće u vrijeme cvatnje ranih sorata jabuke. Ženke odlijeću na voćke u cvatu te odlažu jaja u plodnicu poluotvorenih ili otvorenih cvjetova bušeći čašku ispod latica i odlažući jaja pri bazi prašnika. Ženka odloži dvadesetak jaja. Inkubacija traje 8 do 18 dana, ovisno o temperaturi. Nakon  inkubacije izlaze ličinke zvane pagusjenice koje se za 3,5 do 4 tjedna zakukulje. Pagusjenice se ubušuju u plodiće, no često se neko vrijeme kreću između epikarpa i mezokarpa što na površini ploda vidimo kao krivudavi hodnik oplutjelog tkiva. Ličinke padaju zajedno s plodovima na tlo gdje se zakopaju 5 do 10 cm duboko u zemlju te se začahure. U čahuri mogu ostati 9 do 21 mjesec. U ožujku se kukulje.
Razvija jednu generaciju godišnje.

Štete koje izaziva štetnik
Krivudava brazda na plodovima karakterističan je znak prisutnosti ovog štetnika.
Jedna pagusjenica uništi 4 do 5 plodova. Ti plodovi otpadaju, a ako ostanu na voćki, deformirani su i mogu se koristiti samo za preradu.


Zaštita od jabučne osice
Suzbijanje se provodi primjenom insekticida u vrijeme početka izlaska pagusjenica iz jaja. Taj se rok najčešće poklapa sa završetkom pune cvatnje i s početkom otpadanja latica. U vrijeme cvatnje zabranjena je upotreba insekticida opasnih za pčele. Što je tretiranje bliže cvatnji preporučuju se insekticidi manje opasni za pčele (fosalon, endosulfan, triklorfon, deltametrin, alfacipermetrin). U vrijeme otpadanja latica pčele većinom prestaju posjećivati cvjetove pa se mogu koristiti i ostali insekticidi (diazinon, dimetoat, fention, tiakloprid). Za postizanje dobre učinkovitosti važno je prskati iznutra prema van kako bi sredstvo što bolje pokrilo listiće čaške. Pragom odluke za primjenu insekticida smatra se 3% oštećenih plodova.
Velika pomoć u određivanju potrebe i roka suzbijanja predstavljaju bijele ljepljive ploče koje se vješaju 7 dana prije početka cvatnje. Nova istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da i kod dnevnog ulova od 5 osica po ploči štete mogu biti velike.

Jabučni cvjetar-Anthonomus pomorum L.

Jabučni cvjetar jedan je od najvažnijih štetnika jabuke u našoj zemlji.

Štetnik napada
Odrasli oblici → pup i cvijet, a ličinke → tučak i prašnike.

Opis štetnika
 Odrasli kukac je dugačak od 4,5 do 5 mm. Smeđe je boje s po jednom kosom svjetlom prugom na pokrilju koje je obrubljeno tamnim rubom. Pruge na oba pokrilja čine široko otvoreno slovo V. ima izrazito dugo rilo koje čini 1/3 dužine tijela kukca.
Ličinke su bijele s crnom glavom i duge su 6 do 8 mm. Nemaju noge.
Jaja su žućkastobijele boje i uočljiva su bez povećala.


Biologija i životni ciklus štetnika
Prezime odrasli oblici jabučnog cvjetara u raznim skrovitim mjestima, često u šumama, a rjeđe na samim stablima jabuke. Kada srednje dnevne temperature prijeđu 10 °C, odrasli postaju aktivni te započinju s dodatnom ishranom izgrizanjem pupova. Pupovi imaju jasno vidljivu rupu i iz nje ponekad izlazi sluzava tekućina. Ubrzo nakon toga, počinju odlagati jaja u pupove tj. u unutrašnjost cvijeta. Jedna ženka najčešće dnevno odloži samo jedno jaje, dok ukupno odloži 10 do 30 jaja. Iz jaja nakon 4 do 12 dana izlaze ličinke. Ličinka se nastavlja razvijati u pupu tj. cvijetu 14 do 25 dana. Na istom mjestu se događa i preobrazba u kukuljicu (traje 10 dana) i odrasli oblik. Tijekom svibnja i lipnja javljaju se mladi odrasli oblici koji tijekom ljeta ne prave posebne štete već postupno idu na prezimljavanje.
Ima jednu generaciju godišnje.


Štete koje izaziva štetnik
Odrasli oblici jabučnog cvjetara hrane se pupovima u koje kasnije odlažu jaja. Razvijene ličinke pak izgrizaju tučak i prašnike.  Napadnuti pup prestaje s rastom, a latice cvijeta ostanu zatvorene te posmeđe. Tako oštećeni pup izgleda kao da je ofuren mrazom. Napadnuti se cvijet potpuno osuši i otpadne. Samo iznimno se iz cvijeta razvije zakržljali plodići.


Zaštita od jabučnog cvjetara
Suzbijanje se lako provodi i ono treba biti ciljano, a ne “za svaki slučaj”. Kod preventivnog suzbijanja u zimskom prskanju koriste se uljana organofosforna sredstva I to prije otvaranja pupova. No sama uljana sredstva nisu učinkovita na cvjetara.
Kod ciljanog suzbijanja potrebno je utvrditi broj odraslih oblika cvjetara po jednom stablu. Ako se na jednom stablu nađe više od tri cvjetara ili metodom 100 udaraca uhvati 20 do 40 odraslih oblika, tada je potrebno suzbijanje. S time da u vrijeme slabije cvatnje vrijede niže, a za vrijeme jače cvatnje više brojke. Optimalni rok primjene insekticida jest oko 2 tjedna nakon pojave prvih odraslih oblika ili u vrijeme njihove masovne pojave.
Preporučuju se sredstva na bazi fosalona, fentiona, endosulfana te neki piretroidi. Oni se mogu koristiti sami ili u kombinaciji s bijelim uljima.

Moljac vijugavih mina-Lyonetia clerkella L.

Štetnik napada
Lišće.

Opis štetnika
Odrasli leptiri imaju raspon krila do 9 mm. krila su najčešće sjajno bijele boje. Tanka krila omeđena su dugim vlaknima.
Gusjenica je 8 do 9 mm duga, zelene boje s dvije tamne točke na trećem segmentu. Tijelo joj se prema kraju progresivno sužava.
Kukuljica se nalazi u bijelom, satenskom kokonu. Izduženog je oblika.


Biologija i životni ciklus štetnika
Prezimi leptir u pukotinama kore ili na nekom drugom zaštićenom mjestu. Leptiri počinju s letom pred cvatnju jabuke i odlažu jaja ispod epiderme naličja lista tijekom travnja i svibnja. Drugi let se javlja u lipnju i srpnju dok treća generacija leti od kraja srpnja ili u kolovozu. Ta treća generacija leptira prezimljava. Leptiri žive 7 do 10 dana. Iz jaja se razvijaju gusjenice koje se ubušuju u list i prave vijugave, uske mine duge do 10 mm. mina se kasnije neznatno proširuje. Gusjenice se kukulje u bijelom kokonu razapetom između dvije paralelne niti pričvršćene na suprotnim rubovima lišća ili na drugim mjestima. Razvoj kukuljice traje oko 15 dana.
Ima 3 do 4 generacije godišnje.

Štete koje izaziva štetnik
U slučajevima teških zaraza, gusjenice koje žive između dvije epiderme lista mogu uzrokovati gotovo potpunu osutost stabala što rezultira smanjenom rodnošću i potencijalnom proizvodnjom voća za budućnost.


Zaštita od lisnih minera
Obradom tla ispod voćaka i uništavanjem otpalog lišća uništavaju se moljci koji prezimljuju u ili na tlu (moljci točkastih i vrećastih mina te patuljasti moljac miner). Zimsko prskanje se primjenjuje samo za vrste koje prezimljuju na voćkama (moljci vijugavih i kružnih mina).
Dinamiku populacije lisnih minera mogu regulirati I mnogi prirodni neprijatelji.
Poznata je i pojačana osjetljivost pojedinih sorata jabuke na napad lisnih minera. Sorte Idared I skupina sorata Delicious su jače napadnute lisnim minerima od primjerice sorte Jonagold.
Insekticidi se primjenjuju odmah nakon cvatnje i to ako se u tijeku proljeća na deset listova nađe jedna mina ili u tijeku ljeta na jednom listu dvije mine.
Preciznije određivanje praga odluke je ako se netom prije cvatnje metodom 100 udaraca uhvati više od 8 leptira. Tada je potrebna primjena insekticida u vrijeme ovipozicije ili najkasnije do početka pojave gusjenica. Odmah nakon cvatnje prag odluke je 1 do 2 jajeta ili jedna mina na 10 listova.
Prednost pred kemijskim insekticidima treba dati biotehničkim jer pošteđuju prirodne neprijatelje. Od biotehničkih insekticida koriste se oni na bazi heksaflumurona, fenoksikarba, teflubenzuronaluferona i dr.

Patuljasti moljac miner-Stigmella malella Stt.

Ovaj štetnik napada jabuku, kod nas je vrlo čest i može izazvati velike štete.

Štetnik napada
Lišće.

Opis štetnika
Odrasli leptiri imaju promjer krila do 4 mm. Krila su crne boje sa srebrnom crtom na prednjim krilima.


Biologija i životni ciklus štetnika
Prezimi kukuljica u tlu. Leptiri se javljaju između sredine ožujka do kraja svibnja. Drugi let se javlja u intervalima u lipnju te treći let od kraja srpnja do početka rujna. Jaja polažu na naličju lista. Iz njih se razvijaju vrlo sitne gusjenice. One se ubušuje u list u kojem prave kratku vijugavu minu. Kad se potpuno razviju, napuštaju list i kukulje se u tlu gdje prezimljavaju.
Ima tri generacije godišnje.

Štete koje izaziva štetnika
Štete su općenito male, osim u slučajevima masovnih zaraza. Tada brojne gusjenice koje putuju kroz list sprečavaju fotosintezu što je uzrok sušenja lišća. Ono postaje smeđe te prijevremeno otpada što ugrožava berbu i fiziološki balans cijelog stabla.


Zaštita od lisnih minera
Obradom tla ispod voćaka i uništavanjem otpalog lišća uništavaju se moljci koji prezimljuju u ili na tlu (moljci točkastih i vrećastih mina te patuljasti moljac miner). Zimsko prskanje se primjenjuje samo za vrste koje prezimljuju na voćkama (moljci vijugavih i kružnih mina).
Dinamiku populacije lisnih minera mogu regulirati I mnogi prirodni neprijatelji.
Poznata je i pojačana osjetljivost pojedinih sorata jabuke na napad lisnih minera. Sorte Idared I skupina sorata Delicious su jače napadnute lisnim minerima od primjerice sorte Jonagold.
Insekticidi se primjenjuju odmah nakon cvatnje i to ako se u tijeku proljeća na deset listova nađe jedna mina ili u tijeku ljeta na jednom listu dvije mine.
Preciznije određivanje praga odluke je ako se netom prije cvatnje metodom 100 udaraca uhvati više od 8 leptira. Tada je potrebna primjena insekticida u vrijeme ovipozicije ili najkasnije do početka pojave gusjenica. Odmah nakon cvatnje prag odluke je 1 do 2 jajeta ili jedna mina na 10 listova.
Prednost pred kemijskim insekticidima treba dati biotehničkim jer pošteđuju prirodne neprijatelje. Od biotehničkih insekticida koriste se oni na bazi heksaflumurona, fenoksikarba, teflubenzuronaluferona i dr.

petak, 30. listopada 2015.

Lozin trips - (Drepanothrips reuteri Uzel)


Lozin trips (lat. Drepanothrips reuteri) je sve češći štetnik u vinogradima kako u obalnom tako i u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Štetnik napada
mlade izboje, lišće, mlade grozdiće

Opis štetnika
Odrasli resičar je svijetložućkaste boje, vrlo je sitan, manji je od 1mm.


Biologija i životni ciklus štetnika
Prezimi odrasla ženka na čokotima loze. U proljeće se počinje hraniti na prvim izbojima. Jedna ženka prosječno odloži do 100 jaja. Odlaže jedno ili dva jaja u parenhim izboja. Iz jaja nakon 6 do 10 dana izlaze ličinke. One se hrane na naličju lišća i na grozdićima. Njihov razvoj traje 6 do 9 dana.
Ima više generacija godišnje.

Štete koje izaziva štetnik
Vinovu lozu napada početkom vegetacije. Odrasli sišu na mladim izbojima koji zaostanu u rastu. Kasnije ličinke sišu na plojki i peteljci lišća i na mladom grozdiću. Mjesto oštećenja na plojki poprima svijetložućkastu boju, a kasnije nekrotizira i plojka se deformira. Na peteljci na mjestima sisanja vide se točkaste nekroze. Na kraju list se osuši. Napadnuti dijelovi cvijeta se suše pa su grozdići rehuljavi. Štete na razvijenim bobama ogledaju se u točkicama na mjestu sisanja. Pred kraj vegetacije može napasti i sočne zaperke.

Zaštita od lozinog tripsa
Pragom odluke za zaštitu se smatraju 2 do 3 ličinke na jednom listu. Od zaštitnih sredstava primjenjuju se sredstva na bazi organofosfornih insekticida ili na bazi imidakloprida.

Savijač kožice ploda-Capua reticulana Hb.

Kao štetnik, savijač kožice ploda otkriven je prvi puta u okolici Varaždina 1964. godine. Jaki napadi ovog štetnika javljaju se uglavnom u plantažnim voćnjacima u kojima se provodi intenzivna, ponekad i pretjerana, zaštita uz primjenu univerzalnih insekticida. Ovaj štetnik najčešće napada jabuku i krušku.
Štetnik napada
Pupove, lišće i plodove.
Opis štetnika
Odrasli oblik je leptir. Ženke imaju raspon krila 19 do 22 mm, a mužjaci 17 do 19 mm. Glava i prsa su bež boje. Prednja krila su okeržute do hrđastosmeđe boje kod mužjaka, a sivosmeđe kod ženki. Stražnja krila su svijetlosiva kod mužjaka, a smeđesiva u ženki.
Jaja su spljoštena, 3 do 10 mm promjera, žute boje.
Gusjenica je najčešće sivozelene do maslinaste boje sa svijetlosmeđom glavom, koja kasnije postane boje meda. Naraste 18 do 22 mm. Noge su svijetlosmeđe boje. Vrlo su brze.
Kukuljica je dužine 10 do 11 mm i tamnosmeđe boje.


Biologija i životni ciklus štetnika
Prezimi mlada gusjenica drugog ili trećeg stadija, najčešće iza zapredenog lišća, ispod ljusaka pupova, kore ili u pukotinama kore. U napadnutim se organima krajem travnja ili početkom svibnja kukulji. Stadij kukuljice traje 10 do 15 dana. Leptiri prezimjele generacije lete u drugoj polovici svibnja i u lipnju. Parenje i polaganje jaja se zbiva u predvečerje kada su temperature oko 13 °C. Ženke odlažu u prosjeku 150 jaja zbijenih zajedno u jajno leglo sjajno žute boje uglavnom na lišću voćaka. Odrasli leptiri žive jedan mjesec. Leptiri ljetne generacije lete u srpnju i kolovozu. One polažu jaja iz kojih se razviju male gusjenice koje tijekom kolovoza, rujna i listopada odlaze na prezimljenje.
Ima dvije generacije godišnje.

Štete koje izaziva štetnik
Mlade gusjenice drugog ili trećeg stadija rade štetu na pupovima u travnju I svibnju. Štete su slične štetama od savijača pupova. Kasnije izgriza lišće, posebno lišće na vrhovima izboja, koje onda zapreda. Za topla i suha vremena može napasti plodove ako su se razvili. Na njima izgriza manje ili veće, ali uvijek plitke udubine. Te udubine kasnije postanu plutaste, dok za vlažnog vremena gnjiju.
Gusjenice ljetne generacije napadaju lišće na vrhovima izboja, a posebno plodove na kojima se nalaze od lipnja do kolovoza. Štete su tipične po kojima prepoznajemo ovog štetnika. Gusjenica izgriza kožicu ploda, najčešće počevši od peteljke ili tamo gdje plod dotiče neki drugi dio biljke. Često zapredaju lišće uz plod. Izgrizena površina ploda je nepravilnog oblika te višestruko razgranata. Ta površina kasnije oplutavi.  Napadnuti plodovi loše zarastu dok lezije omogućuju napad gljivica.


Zaštita od savijača kožice ploda
Od prirodnih neprijatelja najznačajnije su ose najeznice od kojih je najdjelotvorniji jajni parazit – osica Trichograma. Prirodni neprijatelji napadaju jaja i gusjenice savijača kožice ploda.
Tijekom zime razne vrste ptica hrane se gusjenicama ovog štetnika.
U zimskom prskanju koriste se uljani organofosforni insekticidi kojima se uništava dio gusjenica koje prezimljuju na voćkama. Najvažniji rok suzbijanja je vrijeme kada gusjenice izlaze iz mjesta prezimljenja, dakle rano proljeće. Ako se propusti taj rok, treba pratiti let leptira. Tada se suzbijanje provodi u vrijeme izlaska gusjenica ljetne generacije iz jaja što je kalendarski u drugoj polovici lipnja i početkom srpnja.
Pragom odluke smatra se 5 do 10 gusjenica na 100 grana utvrđeno metodom udaraca prije cvatnje tj. 2 do 5 gusjenica na 100 grana tokom ljeta ili 1 do 3% oštećenih plodova.
Također treba spomenuti da su Golden Delicious, Red Delicious te njegovi mutanti posebno osjetljive sorte na savijača kožice ploda.

Rogati cvrčak-Stictocephala bisonia Kopp & Yonke

Ovaj štetnik je američkog podrijetla.

Štetnik napada
Mlade grane.

Opis štetnika O
drasli oblici imaju jako razvijen nadvratni štit, trokutastog oblika, koji je na prednjem dijelu produljen u dva roga (ime!). Tijelo mu je svijetlozelene boje i dug je 8 do 10 mm. Takav oblik mu pomaže u maskiranju tako da nalikuje na trnje ili kvrge na mladim grančicama. Krila su mu prozirna.
Jaja su velika, duga do 3 mm.
Ličinke izgledom podsjećaju na beskrilni odrasli oblik štetnika te imaju više trnovit izgled.


Biologija i životni ciklus štetnika
Prezime jaja koja su odložena u skupinama. Ženka leglicom zareže koru pa na svaku stranu pod koru odloži po desetak jaja. Tijekom proljeća iz jaja izlaze ličinke koje odlaze na zeljaste biljke (posebno mahunarke). Odrasli oblici tokom ljeta se ponovo vraćaju na voćku kada se pare.
Ima jednu generaciju godišnje.

Štete koje izaziva štetnik
Voćkama šteti na način da zarezuje koru zbog ovipozicije. Kako voćka raste, nastali zarezi se povećavaju što liči šteti od udaraca zrna tuče. Štete pravi i s donje strane mladih grana gdje ne mogu nastati štete od tuče pa ga po tome prepoznajemo. Oštećene grane se lakše lome, dok kroz otvore je olakšan ulaz drugim štetnim mikroorganizmima. Na tim mjestima pojavljuje se smolotok.

Zaštita od rogatog cvrčka
Suzbijanje se može vršiti prirodnim neprijateljom, osicom Polynema striaticorne Gir. koja parazitira na jajima rogatog cvrčka.
Kod nabave sadnog materijala treba obratiti pažnju da isti nije zaražen.
Izbjegavati mahunarke kao potkulture u voćnjaku.
Tijekom zimskog reza potrebno je odstranjivati grane na kojima su odložena jaja.

Kruškina brašnena uš-Dysaphis pyri B. de F.

Štetnik napada  
Vršno lišće.

Opis štetnika
Beskrilni odrasli oblici dugi su 1,8 do 2,5 mm, okruglastog oblika, svijetloljubičaste boje, prekrivena bijelo-ljubičastom brašnjavom prevlakom. Ticala su im žute boje s crnim vrhovima, cjevčice na zatku su crne. Kauda je koničnog oblika. Prvih pet segmenata zatka ima dvostruki red malih tamnih točaka.
Krilati oblici imaju ticala cijela crne boje.


Biologija i životni ciklus štetnika
Heterecijska je i holociklička vrsta. Primarni domaćin je kruška, a sekundarni vrste iz roda Galium.
Kruškina brašnena uš prezimi u obliku jaja koja su odložena u rane na peteljkama plodova. Prve generacije sišu na vršnom lišću.
Razvija 3 do 4 generacije godišnje. Početkom ljeta migrira na zeljaste korove. Početkom rujna krilati oblici se vračaje na krušku.

Štete koje izaziva štetnik
Prva generacija sisanjem oštećuje uglavnom samo vršno lišće. Napadnuto lišće žuti i kovrča se. Uši obilno izlučuju mednu rosu što uzrokuje prekrivanje lišća gljivicama čađavicama što naglo zaustavlja rast.


četvrtak, 29. listopada 2015.

Kruškina osica-Hoplocampa brevis Klug.

U nekim krajevima ova vrsta je češća i štetnija od jabučne osice.

Štetnik napada
Plodiće.

Opis štetnika
Odrasli su dugi 4 do 5 mm i crvenožute su boje. Imaju žute noge.
Jaja su 1 mm duga dok su ličinke duge 8 do 12 mm, imaju crvenosmeđu glavu i sivožuto tijelo.


Biologija i životni ciklus štetnika
U našim uvjetima se vjerojatno razmnožava partenogenetski pa se mužjaci rijetko pojavljuju. Jedna ženka može odložiti tridesetak jaja. Razvoj jaja traje 10 do 13 dana. Iz jaja se razvija pagusjenica čiji razvoj traje dvadesetak dana. Mlade pagusjenice se ubušuju u plodiće. Nakon hranjenja, pada na tlo gdje se zakopa par centimetara u dubinu. Tu se zaprede u svilenkast kokon i prezimljava do veljače. U proljeće se kukulji. Odrasli oblici se pojavljuju krajem ožujka, početkom travnja. Let traje 4 do 20 dana. Nakon leta, ženka odlaže jaja.
Ima jednu generaciju godišnje.

Štete koje izaziva štetnik
Pagusjenice se ubušuju u plodiće obično kod čaške pa to ulazno mjesto pocrni, dok lapovi uvenu. U plod ulaze izravno pa na površini ploda nema hodnika. Dalje jede prema središtu ploda i izgriza sjemenke. Može napasti i drugi plod. Šteta se ogleda u prijevremenom otpadanju plodova.


Zaštita od kruškine osice
Kruškina osica suzbija se jednokratnim prskanjem odmah poslije cvatnje. Upotrebljavaju se insekticidi kao i za jabučnu i šljivinu osicu.

Mušica šiškarica kruškinih plodova-Contarinia pyrivora Ril.

Mušica šiškarica kruškinih plodova dosta je raširen štetnik kod nas. Pojavljuje se povremeno i lokalno tako da veće štete nanosi u pojedinim voćnjacima ili samo na pojedinim voćkama s time da se štete iz godine u godinu povećavaju. Češće napada rane sorte.

Štetnik napada
Plodnicu tj. plodiće.

Opis štetnika
Odrasle mušice sivosmeđe su boje i prekrivene žućkastim dlačicama. Prsište je crne boje. Imaju dobro razvijena krila koja su lagano čađave boje. Duge noge su smeđe boje. Na crnoj glavi imaju velike oči i duga smeđa ticala sastavljena od 26 članaka. Dužine su oko 3 mm.
Jaja su veličine 0,3 x 0,1 mm.
Ličinke su bjelkaste i narastu do 4 mm. Tijelo im je suženo na oba kraja i poprečno segmentirano.


Biologija i životni ciklus štetnika
Prezimi ličinka u tlu kao kukuljica. Mušice lete prije ili u vrijeme cvatnje krušaka što je obično od ožujka pa nadalje. Ženke odlažu jaja u cvjetne pupove. Jedna ženka u jedan pup odloži 10 do 15 jaja, alu u isti pup mogu i druge ženke odlagati jaja. Jedna ženka odloži pedesetak jaja. Iz jaja nakon 4 do 6 dana izlaze ličinke koje se ubušuju u plodnicu gdje se hrane. Razvoj im traje 4 do 6 tjedana. Odrasle ličinke zatim napuštaju plod i odlaze u tlo gdje se zavlače 8 do 10 cm u dubinu. Tamo prezime kao kukuljice u kokonu.
Ima jednu generaciju godišnje.

Štete koje izaziva štetnik
Ženka odlaže jaja u cvjetni pup iz kojeg će izlaziti ličinke. One se ubušuju u plodnice gdje sišu tj. hrane se tekućim sadržajem nastalim razgradnjom tkiva plodova pod utjecajem sline koju izlučuju. Time uzrokuju ubrzani rast i deformaciju ploda koji nalikuje na tikvicu. Plodovi se smežuraju i omekšaju. Na kraju pocrne i otpadnu.


Zaštita od mušice šiškarice kruškinih plodova
Najčešće se suzbijanje provodi skupljanjem i uništavanjem otpalih plodova prije nego što ličinke izađu iz njih. Obradom tla ispod krušaka u periodu kada su se ličinke zavukle u tlo na prezimljenje, a prije izletanja odraslih mušica u proljeće, uništavaju se ličinke i kukuljice štetnika.
Moguće je i tretiranje tla nekim „zemljišnim“ insekticidom ispod najjače zaraženih krušaka.
Jače napadnute nasade ovim štetnikom treba samo iznimno tretirati prije cvatnje insekticidima na bazi triklorfona, fosalona, diazinoona, piretroidima i dr.

subota, 24. listopada 2015.

Bakterijski rak kruške-Pseudomonas syringe pv. syringe

Ova bakterijska bolest izuzetno je opasna za krušku jer može uzrokovati sušenje grana i čitavog stabla. Često se mijenja s bakterijskom paleži kruške.

Uzročnik bolesti
Bakterija Pseudomonas syringe pv. syringe.

Simptomi
Ova bakterijska bolest ima slične simptome kao i bakterijska palež pa se mogu lako zamijeniti. Simptomi bakterijskog raka jesu rak kore i nekroza pupova, dehidracija i venuće cvjetova počevši od peteljke. Uvenuli cvjetovi ostaju pričvršćeni za stablo. Zaraza se iz cvjetova širi kišom na grane i to na koru koja mijenja boju, a zatim i nekrotizira. Te nekroze mogu obuhvatiti cijelu granu ili stablo zbog čega su provodni snopovi prekinuti pa dolazi do sušenja. Nakon toga, izboji i grane potamne.


Biologija bolesti
Niske temperatura i povećana vlažnost u fazi početka vegetacije pogoduju razvoju ove bolesti. Ova bakterija spada u epifitsku floru stabla kruške (može živjeti na površini kore). Za tu bakteriozu utvrđeno je da se vrlo brzo širi i izaziva štetu samo nakon godina s mrazovima  već kod -1 °C. Stoga, još se naziva i „ice-nucleating“ organizmom što znači da uzrokuje smrzavanje vode u biljnim tkivima na ili blizu niskim temperaturama. Dovoljno je samo nekoliko sati mraza pri takvim temperaturama pa da kora na stablu kruške bude oštećena malim pukotinama koje su golom oku nevidljive. Uklanjanje epiderme mrazom te napukla kora omogućuju prodiranje bakterije u unutrašnjost tkiva gdje izaziva rak-rane. Rezultat su teže ozljede od ozljeda izazvanih smrzavanjem.


Zaštita od bakterijskog raka
Od agrotehničkih mjera preporučuje se odstranjivanje kontaminiranih izboja i grana iz voćnjaka.
Kod kemijske zaštite, kao i druge bakterijske bolesti, tako i bakterijski rak se suzbija prskanjem bakrenim sredstvima. Tretiranje se vrši u jesen nakon opadanja lišća, pred početka vegetacije i u vrijeme kretanja vegetacije. Bakrenim sredstvima se preporučuje dodati ulje (Bijelo ulje, Kunilent i sl.).

Podloge za pojedine vrste voća


Za proizvodnju sadnica breskve najčešće se koriste generativne podloge i to najčešće sijanci vinogradske breskve.Ova podloga najbolje rezultate daje na rastresitim tlima.Na tlima na kojima se duže vremena zadržava voda ili sadrže veči postotak vapna,ova podloga se ne preporučuje.Za toplija područija i suša tla,kao i za tla sa večim udjelom kreča,kao podloga najčešće se koristi badem(bajam) ili vrlo često hibrid između breskve i badema GF 677,koji se najčešće razmnožava vegetativnim putem.
Za kajsiju još uvijek nije izabrana prava i odgovarajuča podloga,koja bi pokazala zadovoljavajuće rezultate.Najčešće se koriste generativne podloge i to uglavnom sijanci džanarike(Prunus cerasifera L.).No to ipak nije najbolje riješenje,jer su voćke kalemljene na njoj dosta bujne,u jesen kasnije završavaju vegetaciju,a u proljeće ranije počinje kretanje sokova,te zbog toga dolazi do vrlo čestog stradanja od mrazeva.Osim toga,kajsija na džanarici dosta strada od apopleksije i plodovi su dosta sitniji.Ovi nedostaci se u posljednje vrijeme veoma uspiješno otklanjaju posrednicima,tj. Nekim sortama šljiva ili drugim vrstama,kao što je crni trn.Prvo se na džanarici cijepe neke odgovarajuče sorte šljiva(požegača,stenly,čačanska ljepotica),a onda se na 100-200cm od zemlje cijepe sprte kajsije.Ovakav način proizvodnje sadnica,naziva se cijepljenje na visoko ili u kruni.Za proizvodnju sijanaca kajsije,najbolje je koristiti sijeme sa tipova bjele šljive koji imaju krupnije plodove,te sazrijevaju krajem srpnja.Kajsija kalemljena na ovoj podlozi pokazala se puno otpornijom na apopleksiju,obilatije rađa,a plodovi su krupniji i kvalitetniji nego na ostalim podlogama.Za pjeskovita zemljišta,kao podloga dosta se dobro pokazala zerdelija,badem za toplije krajeve.
Za proizvodnju sadnica šljive najviše se koriste generativne podloge i to najčešće sijanci džanarike.Iako se požegaća i ostale domaće šljive vrlo lako razmnožavaju izdancima,takav način treba izbjegavati,zbog brzog širenja šarke.Džanarika,kao podloga,posebno je dobra za suha,slabija i zemljišta sa više vapna.Pri uzimanju sijemena za proizvodnju sijanaca treba koristiti umjereno bujna,zdrava stabla,dobre rodnosti i sa kasnijim vremenom dozrijevanja ploda.Ova podloga se ne preporučuje na plodnijim zemljištima.Ima dobar afinitet sa većinom plemenitih sorti šljiva,Za plodnija zemljišta se preporučuju sijanci crnošljive,crvene ranke i petrovače.
Trešnje i višnje se također mogu cijepiti na vegetativne i generativne podloge.Najčešće se koriste generativne podloge i to sijanci divlje trešnje i rašeljke.Sijanci divlje trešnje se najčešće upotrebljavaju u toplim i umjereno-vlažnim podnebljima,dok se rašeljka koristi na tlima koja sadrže više aktivnog vapna.
Za proizvodnju sadnica oraha najčešće se koriste sijanci običnog(domaćeg) oraha.Sijeme treba uzimati sa umjereno bujnih stabala,koja su rodna i otporna na mraz,sušu,bolesti i štetočine.
Lijeska se vrlo lako razmnožava sjemenom,a također i vegetativno(cijepljenjem,reznicama).Sorte lijeske se cijepe na sijance mečje lijeske(Corylus colurna L.).Ova podloga bolje podnosi lošije ekološke tipove nego obična lijeska.Sijeme koje se koristi za proizvodnju podloga treba da je sa odabranih biotipova.
Za badem se uglavnom koriste generativne podloge,vrlo rijetko vegetativne.Od generativnih podloga najviše se koristi gorki badem,posebno za toplija podneblja,siromašnija i tla s večim udjelom vapna.U nedostatku sijanaca gorkog badema,koriste se i sijanci slatkog badema i to od sorti sa tvrđom ljuskom.Za plodnija i tla s manjim udjelom vapna koriste se sijanci vinogradske breskve.
Kesten se pretežno razmnožava izdancima i sijemenom.Međutim,ukoliko se želi suvremena proizvodnja sadnica kestena,mora se koristiti cijepljenje.Jedno vrijeme se koristio Evropski kesten(Castenea sativa),međutim,utvrđeno je da je on osjetljiv prema mastiljavoj bolesti,pa se od tada koristi obični američki kesten koji je otporan na ovu bolest,ali je osjetljiv prema raku kestenove kore.U svijetu se najviše koristi kineski kesten,koji je otporan na prouzrokovače ove bolesti,a koji dobro podnosi i zimske mrazeve.

Purpurna pjegavost izboja kupine -Septocyta ruborum

Prisutnost ove bolesti zabilježena je i na našim područjima. Znatne štete nanosi u starim nasadima.

Bolest napada
Izboje.

Uzročnik bolesti
Gljiva Septocyta ruborum.

Simptomi bolesti
Tijekom ljeta na prizemnom dijelu izboja pojavljuju se tamnije zelene pjege oko 2 cm, a simptomi se javljaju i na bočnim izbojima te na gornjem dijelu izboja. Pjege postaju crvankaste, zatim smeđe, izduženog oblika i neravnih rubova. Pjega je obrubljena tankom intenzivnije crvenkastom zonom koja je odjeljuje od zelenoga dijela kore izboja. Pjege se spajaju pa mogu prekriti po nekoliko internodija. Izboji kržljaju dok oni jače zaraženi se suše zajedno s listovima, cvjetovima i eventualno plodovima. Unutar pjega mogu se primjetiti crne strukture – piknidi.


Biologija bolesti
Parazit preživljava u formi micelija u izbojima. Do proljeća formiraju se piknidi koji su zreli u travnju. Iz njih se od travnja do kolovoza oslobađaju piknospore. Piknospore su klijave od 0 do 33 °C, s optimumom kod 21 do 24 °C. Piknospore mogu inficirati samo ovogodišnje izboje. Inkubacija traje dugo pa do ekspresije simptoma dolazi ljeti.

Zaštita od purpurne pjegavosti izboja kupine
Nove nasade valja podizati zdravim sadnim materijalom. Ako se u nasadu primijete zaraze, zaražene izboje treba odrezati i spaliti. Pred kretanje vegetacije treba obaviti prskanje sredstvom na bazi bakra. Tijekom vegetacije djelotvornim su se pokazali fungicidi na osnovi karbendazima.

Kestenjasta pjegavost izdanka kupine-Didymella applanata

Gljiva paratizira na Rubus vrstama. Kod nas najveće štete nastaju na malini i kupini. Znatnije štete primijećene su kod nas nakon podizanja većih nasada.
Bolest napada
Listove, izdanke.

Uzročnik bolesti
Gljiva Didymella applanata.

Simptomi bolesti
Promjene na biljkama uočavaju se krajem lipnja i početkom srpnja. Simptomi se javljaju na listovima jednogodišnjih izdanaka. Promjene počinju od ruba lista i šire se prema glavnoj žili pa lezija poprimi trokutasti oblik tamnosmeđe boje i žućkasta ruba. Češće su napadnuti stariji listovi, listovi u sjeni, biljni dijelovi bliži tlu i izloženiji rosi. Širenjem parazita u listu nastaje prijevremeno sušenje lišća. Preko peteljke zaraza se širi u izboj. Na izboju se oko spavajućega pupa u pazušcu peteljke lista pojavljuju pjege. One su nešto tamnije zelene boje od okolnog zdravog tkiva. Kasnije postaju purpurne i u završnoj fazi kestenjastosmeđe, katkad zonirane, prikrivajući veći ili manji dio između nodija. Eliptičnog su oblika. Ako pjega prstenasto zahvati izboj on se suši. U jesen kada mladice počnu odrvenjavati simptomi su slabije uočljivi. Tijekom zime dio kore odumire te poprimi srebrenkastu boju. Na tim dijelovima vidljive su crne kuglice uronjene u tkivo kore. Kora puca i ljušti se s izboja. Pupovi na zaraženim izbojima preživljavaju, ali sljedećeg proljeća najčešće ne potjeraju, a ako potjeraju ostaju kržljavi.


Biologija bolesti
Gljiva prezimljuje u obliku micelija u zaraženim izbojima ispod kore te u obliku pseudotecija i piknida. Piknidi su prisutni gotovo tijekom cijele godine, a piknospore se oslobađaju od ožujka do studenoga pa se smatra da one uzrokuju primarne infekcije na listovima. Tijekom proljeća i ljeta stvara se dosta pseudotecija s askosporama. U pseudoteciju askospore se formiraju u travnju, ali se najveći broj askospora oslobađa tijekom svibnja i lipnja. Za kišnih vremena nastupa emisija askospora, a piknospore se oslobađaju za vrijeme visoke relativne vlažnosti kao i za vrijeme kiša. Zaraze su veće ako su izdanci dulje izloženi vlazi.


Zaštita od kestenjaste pjegavosti izdanka kupine
Jedna od mjera zaštite jest sadnja manje osjetljivih sorata. Pri sadnji treba izbjegavati položaje na kojima se dugo zadržava vlaga te redove u nasadu valja položiti u smjeru vjetrova. Nakon berbe izboje sa simptomima treba odrezati i spaliti. U zimskom prskanju koriste se fungicidi na bazi bakra. Nakon toga slijedi prva zaštita koju treba početi kada su izdanci dugi 15 do 20 cm. U Hrvatskoj nije registriran niti jedan fungicid za suzbijanje ove bolesti na kupini.

Voćno vino


Voće za voćno vino mora biti primjerene kakvoće (to je već opisano kad je bila riječ o preradi voća u sok). Najčešće se voćno vino spravlja od jabuka, krušaka, kupina, ali moguće je  upotrebljavati i drugo voće.
VOĆE
1. O voću znatno ovisi buduća kvaliteta voćnog vina:
  • voćno vino bilo bi najbolje kad bi imalo 6-8 vol.% alkohola i 4-8 g/l ukupnih kiselina;
  • voće bi trebalo sadržavati 50-65 °Oe sladora i sadržaj ukupnih kiselina 5-10 g/l.
2. Mjerenje sladora, ukupnih kiselina i pH
  • slador se mjeri moštnim vagama ili refraktometrom;
  • ukupne kiseline mjere se pomoću VINI kompleta ili u laboratoriju;
  • pH mjeri se pomoću pH listića ili pH-metrom.
3. Miješanje različitih sorti voća:
  • moguće je, ovisno o ponudi i željenoj kvaliteti voćnog vina;
  • prerada se može odvijati prema sortama,
  • miješati se mogu različite sorte voća s obzirom na sadržaj sladora, ukupnih kiselina i arome izabranih sorti.
KLIJET (PODRUM), POSUĐE I OPREMA
1. Klijet (podrum)
  • primjerena i stalna temperatura: za alkoholnu fermentaciju 15-18 °C, za dozrijevanje 12-14 °C, za odnjegovano vino 8-12 °C;
  • relativna vlažnost zraka 60-85% (ovisno o posudi);
  • mogućnost prozračivanja;
  • pod sa nagibom za ocjeđivanje vode;
  • priključak za vodu;
  • priključak za struju.
2. Posuđe:
  • zahtjevi: otporno protiv korozije, pozitivan ili neutralan utjecaj na voćno vino, jednostavno održavanje i čišćenje unutarnjih površina, ekonomično;
  • mogućnosti: drvene posude, nehrđajući materijali inoks cisterne i tankovi, stakleni demižoni i flaše.
3. Oprema:
  • za preradu voća: voćni mlin, preša, škaf (veća posuda), pumpa;
  • za vrenje (fermentaciju): posuda za vrenje s vreljnjačom;
  • za njegu vina: pumpa za pretok (centrifugalna), cijevi, filter s potrebnim filtracijskim materijalom (naplavni ili pločasti filter sa slojnicama različite gustoće);
  • za zatvaranje vina u boce: filter, sterilizator flaša, linija za punjenje, zatvarač boca.
PRERADA VOĆA
  1. Priprema voća, mljevenje i prešanje jednako je kao i za preradu soka.
  2. Dodavanje sumporaste kiseline što prije, nakon prešanja voća dodati 0,5 dl 5-6% sumporaste kiseline/100 l.
  3. Bistrenje soka (rasluzivanje)
    • dodavanje pektolitičnog enzima za razgradnju pektina (smanjuje količinu metanola u vinu);
    • pretok bistroga soka s taloga za 16-24 sati
KOREKCIJA (POPRAVLJANJE) SOKA
  • ako je premali sadržaj sladora, sok se poboljšava miješanjem s drugim sokom;
  • ako je prenizak sadržaj ukupnih kiselina, sok se poboljšava miješanjem s drugim sokom ili se doda limunska kiselina.
ALKOHOLNO VRENJE (FERMENTACIJA)
  • pri dodavanju sumporaste kiseline za bistrenje, svakako prije početka alkoholnog vrenja treba dodati selekcionirani vinski kvasac;
  • ako je voće s voćaka visokostablašica, preporučljivo je dodati i hranu za kvasce;
  • temperatura alkoholnog vrenja kontrolira se i zadržava u vrijednosti 15-18 °C;
  • potkraj ili po završetku vrenja preporučljivo je dodati bentonit za odstranjivanje termolabilnih bjelančevina.
PRETAKANJE I NJEGA
  • mjerenjem suhe tvari refraktometrom određuje se svršetak alkoholnog vrenja;
  • kada se vrenje okonča mošt se zasumpori sa 1 dl 5-6% sumporaste kiseline na 100 litara mošta;
  • prvi pretok se radi željene kvalitete i bistroće; izvrši se što prije, najkasnije za 4 tjedna;
  • ako nije potrebno, mošt se nakon pretoka zrači što manje (zadržava se CO2 i  svježina mošta);
  • drugi se pretok izvrši 6-8 tjedana nakon prvog pretoka, sumporenje se provodi nakon prethodnog mjerenja slobodnog SO2.
SKLADIŠTENJE
  • u primjerenoj klijeti (podrumu) i posudama (ako je to drveno posuđe, mora ga se dopunjavati, radi rasušivanja);
  • redovita mjesečna kontrola (dolijevanje,  kušanje, mjerenje slobodnog SO2).
BOLESTI I MANE
1. Mane: (uzrokuju ih nepravilni biokemijski procesi, razne primjese, strani utjecaji)
  • najčešće su oksidacija, posmeđivanje, mutnoća, plijesan, bijeli lom, crni lom, miris na pokvarena jaja.
2. Bolesti: (uzrokuju ih mikroorganizmi)
  • najčešće su octikavost, sluzavost, vinski cvijet, zavrelica i manitno vrenje
LIJEČENJE BOLESTI I MANA
  • ako je riječ o manjim manama najčešće je dovoljan pretok s odgovarajućim sumporenjem;
  • ako je riječ o težim bolestima i manama najbolje je potražiti savjet stručnjaka
SPREMANJE VINA U BOCE
  • voćno vino mora biti stabilno (bjelančevine, SO2);
  • raskuživanje opreme prije punjenja;
  • priprema boca (pranje, sterilizacija);
  • punjenje;
  • zatvaranje (odgovarajući sterilni čepovi - krunski, pluteni).
PROVJERAVANJE KVALITETE
  • kemijska analiza (kod ovlaštene ustanove - laboratorija);
  • organoleptieka analiza (kod ovlaštene ustanove - laboratorija).
IZVOR:www.hzpss.hr

Kalifornijska štitasta uš-Quadraspidiotus perniciosus Comst

Kalifornijska štitasta uš često se naziva i San Jose uš prema kalifornijskoj dolini San Jose. Domovina ovog štetnika je Kina odakle je prenesena u Sjevernu Ameriku. U Europi je otkrivena 1928. godine u Mađarskoj pa u Subotici odakle se ubrzo proširila i u Hrvatsku. Spada u karantenske štetnike (lista A2) za našu i većinu drugih europskih zemalja.
Štetnik napada
Koru izboja, grana i debla, lišće i plodove.

Opis štetnika
Odrasli oblici imaju tamnosivi, dosta spljošten štitić na kojem su jasno istaknuti koncentrični krugovi. Na sredini štitića nalazi se žućkasto puce. Promjer štitića ženke je oko 2 mm. Štitić nije srastao s tijelom već se može odignuti te se tada vide leđa uši. Sama uš je žute boje i okruglasta tijela. Ženka nema noge, oči, ticala i krila, ali s trbušne strane joj se nalazi dobro razvijeno rilo.
Štitić mužjaka je ovalno-izdužen i dugačak oko 1,5 mm. Mužjak je narančastožute boje s dobro razvijenim nogama, očima, ticalima i prednjim krilima, ali zakržljalog usnog aparata.
Mlade ličinke su pokretne jer prvih par sati imaju tri para kratkih noge, ticala i oči. Žućkaste su boje. Nakon što se pričvrste tvore isprva bjelkast zatim sivkast štitić. Štitić ličinki II. stadija je tamnosiv do crn.


Biologija i životni ciklus štetnika
Kalifornijska štitasta uš je izraziti polifag. Ima više od 150 biljnih vrsta domaćina, a posebno napada jabuku i krušku.
Prezimi kao ličinka, najčešće II. stadija. Ostali stadiji ako uđu u zimu, ugibaju. Također, velika je i prirodna smrtnost II. stadija koja iznosi u prosjeku 30 do 40%. U proljeće se razvoj ličinki razdvaja. Nakon nekoliko presvlačenja iz jednih nastaju mužjaci, a iz drugih nastaju ličinke III. stadija koje se razvijaju u ženke. Nakon kopulacije ženke legu žive mlade (viviparija). Jedna ženka leže 80 do 100 mladih. Prve ličinke se javljaju u svibnju i lipnju.
Ličinke su živahne, ubrzano se kreću ne bi li našle pogodno mjesto za pričvršćivanje. Kad se pričvrste, ostaju na tom mjestu do kraja svog razvoja. Razvoj traje 45 dana.
Kod nas ovaj štetnik obično ima tri generacije s time da treća može biti nepotpuna. Druga generacija se javlja krajem srpnja i u kolovozu, a treća generacija krajem kolovoza i u rujnu pa i listopadu.
Vrlo često je i preklapanje pojedinih generacija, stoga istovremeno na biljci domaćinu možemo naći sve razvojne stadije ove uši.
Glavni način širenja ovog štetnika je putem zaraženog sadnog materijala.


Štete koje izaziva štetnika
Kalifornijska štitasta uš pretežno se nalazi na kori izboja, grana i debla, ali se može naći i na lišću te plodovima. Na plodovima uši se koncentriraju u udubljenja čaške i peteljke.
Pri hranjenju kalifornijska štitasta uš ubrizgava otrovnu slinu u biljno tkivo što dovodi do distorzije tkiva domaćina, preranog opadanja lišća i propadanja inficiranih izboja i grana. Na mjestima uboda, voćke reagiraju pojačanom tvorbom antocijana pa se oko ubodnog mjesta javljaju crvene pjege (diskoloracija epiderme plodova).

Zaštita od kalifornijske štitaste uši
Kemijsko suzbijanje se obavlja u obliku zimskog prskanja ili primjenom insekticida u vrijeme pojave ličinki I. stadija za vrijeme vegetacije. U nasadima u kojima se provodi redovita mjera zaštite od ostalih štetnika, usput se uspješno smanjuje I zaraza kalifornijskom štitastom uši.
Preventivno je moguće posaditi manje osjetljive sorte jabuke kao npr. Boskop.
Od prirodnih neprijatelja značajne su božje ovčice te razne osice kao npr. Encarsia/Prospaltella perniciosi. Ta osica se uspješno uzgaja u laboratorijskim uvjetima na tikvama. Donošenje takvih tikva s mnogo osica u voćnjak pokazalo se kao uspješna metoda u suzbijanju ovog štetnika u nekim zemljama (Švicarska, Njemačka, Francuska i dr.).
Jako zaražene rasadnike treba likvidirati spaljivanjem zaraženog materijala.

Breskvin savijač-Cydia molesta Busck.

Uz breskvinog moljca, jedan je od najvažnijih štetnika breskve. Osim breskve napada marelicu, jabuku i krušku. U Hrvatskoj nije karantenski štetnik, al kako ga nema u nekim zemljama sjeverne Europe nalazi se na A2 listi karantenskih štetnika za Europu.
Štetnik napada
Vrhove izboja i plodove.

Opis štetnika
Leptir breskvina savijača je smeđesive boje. Raspon krila im je oko 16 mm. Prednja krila su tamnosmeđe do crne boje, dok su stražnja ravnomjerno sivosmeđe boje. Noge i zadak su srebrnkasti.
Jaja su eliptičnog oblika i duga oko 1 mm. Najprije su bjelkasta, a nakon par dana žućkasta. Gusjenica je isprva žućkastobijela, a kasnije poprimi mesnato ružičastu boju. Glava joj je svijetlosmeđe boje. Naraste do 14 mm.
Kukuljica je svijetlosmeđa i oko 6 mm duga.


Biologija i životni ciklus štetnika
Prezimi kao odrasla gusjenica u zapretku. On je ispreden na nekom skrovitom mjestu na voćki ili oko nje. Kad srednja dnevna temperatura prijeđe 12 °C počinje se kukuljiti. Razvoj kukuljice traje 10 do 15 dana. U svibnju se pojavljuju prvi leptiri. Ženke odlažu jaja na naličje vršnih listova ili pri vrhu izboja u vrijeme kad temperature u predvečerje iznad 15 °C. Jedna ženka položi oko 50 jaja. Nakon inkubacije od 5 do 9 dana, gusjenice se ubušuju u vrhove izboja breskve. Nakon oko 20 dana gusjenica završava razvoj. Leptiri se javljaju od kraja lipnja i u srpnju. Gusjenice druge generacije također napadaju vrhove mladica, a rjeđe i plodove.
Ima 3 do 5 generacija godišnje koje se do jeseni isprepliću.

Šteta koju izaziva štetnik
Gusjenice prve i druge generacije se ubušuju u mlade vrhove izboja breskve u kojima buše hodnik prema dolje, a oštećenja sliče oštećenjima od breskvina moljca, samo što su zbog kasnije pojave izboji napadnuti od savijača znatno dulji za više od 10 do 20 cm, a i kasnije se zapažaju. Jedna gusjenica može oštetiti 3 do 6 izboja.
Ostale generacije gusjenica napadaju uglavnom samo plodove i to kasnih sorata breskve jer u vrijeme pojave zadnjih generacija savijača one jedine imaju još plodove.

Zaštita od breskvinog savijača
Suzbijanje je moguće odrezivanjem i spaljivanjem zaraženih vrhova izboja kad smo opazili njihovo venjenje, a prije nego što pocrne.
U mladim nasadima, sredinom ili krajem svibnja treba provesti tretiranje insekticidima ako je zaraženo više od 5% izboja. Ono se ponavlja nekoliko puta čim insekticid izgubi djelovanje.
U starijim nasadima pak se zaštićuju samo plodovi i to srednje i kasno zrelih sorti. Točan rok za suzbijanje može se odrediti na osnovi praćenja leptira pomoću feromona. Neki smatraju pragom odluke 10 leptira u tjedan dana. Najčešće tretiranje započinje krajem lipnja, ponavlja se po potrebi, ali treba voditi računa o karenci korištenog insekticida u odnosu na berbu plodova.
Ekološki prihvatljivi regulatori razvoja kukaca su isto tako učinkoviti i treba im dati prednost. Primjena insekticida na osnovi B. thuringiensis također zadovoljava.
Od kemijskih insekticida za suzbijanje ovog štetnika, dozvolu imaju sredstva na bazi klorpirifosmetila, dimetoata, fentiona, fosalona, deltametrina, alfacipermetrina i dr.

petak, 23. listopada 2015.

Voćni ocat


Ocat je razrijeđena otopina octene kiseline (5-10%). Prirodni ocat je produkt metabolizma živih octenokiselinskih bakterija, koji osim octene kiseline sadrži i druge tvari metabolizma, ekstraktne tvari polazne sirovine te tvari koje nastaju tijekom dozrijevanja i starenja octa. Stoga ima, osim specifičnoga kiselog okusa, i druge korisne utjecaje na organizam, s obzirom na izvornu sirovinu, pa i zdravstvene učinke koji se posebno pripisuju jabučnom octu.
Za proizvodnju dobrog jabučnog octa potrebne su zdrave i kvalitetne jabuke koje pripadaju sortama primjerenim za preradu u jabučni sok, zatim u vino i naposljetku u jabučni ocat. Treba poštovati upute već opisane za preradu voća u sok i voćno vino.

Za proizvodnju jabučnog octa potrebna su sljedeća oprema i sredstva:

•  refraktometar ili moštna vaga,
•  voćni sanduci,
•  posuda za namakanje i pranje voća,
•  voćni mlin,
•  5-6 %-tna sumporasta kiselina,
•  pektolitički enzim,
•  preša (po mogućnosti slojna),
•  cjedilo (gruba filtracija),
•  posuda za bistrenje odnosno rasluzivanje,
•  bentonit, odnosno primjerena sredstva za pročišćavanje,
•  kvasci i hranidbeni supstrati za kvasce,
•  vreljnjača,
•  posuda za čuvanje jabučnog octa,
•  jednostavni acetatori (posuda za proces octenokiselinskog vrenja),
•  acetator,
•  komplet za određivanje hlapivih kiselina,
•  filter,
•  linija za punjenje,
•  staklene ili plastične boce,
•  krunski ili drugi zatvarači,
•  aparat za zatvaranje
Postupak prerade
Pobrane ili obrane jabuke najprije se namoče u vodenoj kupelji, operu i ocijede. Melju se na odgovarajuću veličinu, što ovisi o zrelosti voća. Ako je potrebno, trop se može obraditi enzimima za povećanje iskoristivosti. Trop se zatim preša do najmanje 70 % iskorištenja, što se postiže slojnom prešom. Sok koji nastaje ispod preše treba što prije obraditi sredstvima protiv oksidacije (0,5 dl 5-6 %-tne sumporaste kiseline/100 l soka) ako nije učinjeno još na tropu. Potrebno je izmjeriti bitne parametre soka (količina šećera i ukupnih kiselina) i tipizirati do postavljenog standarda kvalitete ako je to potrebno. Slijedi bistrenje koje traje 16-24 sata pa pretok, odnosno dekantiranje soka u posudu za vrenje. Moštu se dodaju selekcionirani kvasci iz roda Saccharomyces cerevisiae i hranidbeni supstrat za kvasce. Tijekom alkoholne fermentacije također se dodaje bentonit koji odstranjuje termolabilne molekule. Vreljnjaču obavezno treba zatvoriti i omogućiti izlazak mjehurića CO2. Tijekom alkoholne fermentacije kontrolira se temperatura i pazi se na završetak fermentacije. Kad sav šećer prevri u alkohol, treba što prije obaviti pretok i načiniti analizu sadržaja alkohola. Jabučno vino se pretoči u čiste posude za provođenje octenokiselinske fermentacije.
Količina alkohola u jabučnom vinu polazni je podatak prije pokretanja octenokiselinske fermentacije jer se tako predviđa količina nastale octene kiseline po završetku kiseljenja. Prirodni supstrat za octenokiselinske bakterije su blage alkoholne otopine prevrelih slatkih sirovina, u što spada i jabučni sok.
Octenokiselinska fermentacija je oksidacijski proces jer bakterije za oksidaciju alkohola iskorištavaju kisik, iako ne direktno iz zraka već rastopljen u supstratu. Upravo je to djelovanje osnova za proizvodnju prirodnog octa. Zahvaljujući sve preciznijim metodama određivanja, imena octenokiselinskih bakterija se mijenjaju; stoga postoji mnogo vrsta, odnosno podvrsta unutar različitih rodova.
Optimalna temperatura za provođenje octenokiselinske fermentacije je 19 do 34 °C. U praksi je uvriježena temperatura oko 28 °C. Za octene bakterije dovoljna je koncentracija kisika uvjet za uspješno i brzo kiseljenje. Svi tehnološki postupci proizvodnje octa teže za time da se poveća oksidacijska površina te da se octenokiselinske bakterije što bolje i jednakomjernije opskrbljuju kisikom. U praksi se u najbolje izvedenim napravama iskoristi maksimalno 50 % kisika iz zraka. Pri normalnom djelovanju naprava koncentracija kisika u zraku, koja teče iz Fringsova generatora, nije manja od 17 %, zadovoljava još 10 %. Poznato je više tehnoloških postupaka proizvodnje octa, među kojima su i ova dva:
- Orleanski: upotrebljavaju se manje posude (200- 400 litara) u ležećem položaju s otvorom za zračenje na gornjem dijelu poklopca i dnu posude. Postupak počinje sa 100 l aktivnog jabučnog octa i 2 l jabučnog vina. Svakih 8 dana dodaje se 4- 5 litara vina do razine otvora za zračenje. Za nekoliko tjedana acetacija je gotova. Na površini octa pojavljuje se mrena. Tada se može otočiti 10 l octa i doliti 10 l vina, što se ponavlja svakih 8 dana pri temperaturi od 25 °C. Prebrza octenokiselinska fermentacija nije poželjna jer se alkohol slabije iskorištava; prespora također nije poželjna jer se pritom razvijaju sluzave bakterije i plijesni. Vino se dolijeva preko staklene cijevi koja doseže do dna posude, da se ne bi potrgala mrena na površini. Tako proizveden ocat, koji odleži još nekoliko mjeseci da bi se ostvarila esterifikacija, svakako je najkvalitetniji: aromatičan, punog okusa i oštar.
- Schutzenbachov: u ovom postupku odozgo kroz posudu napunjenu bukovim spiralama klizi alkoholna otopina, a odozdo u suprotnom pravcu struji zrak. Jednak je princip kod Fringsova generatora, osim što je proces potpuno automatiziran. U  Schutzenbacherovoj posudi se 20 cm iznad dna nalazi još jedno perforirano dno. U donjem dijelu nakuplja se ukiseljena tekućina koja se prelijeva preko otvora na poklopcu.
Bez obzira na postupak proizvodnje octa, potrebno je redovito mjeriti prijelaz alkohola u octenu kiselinu. Kad je postupak kiseljenja završen, na osnovi pretpokusa obavlja se čišćenje odgovarajućim sredstvima. Ako je namijenjeno za prodaju potrebno je još obaviti filtraciju i punjenje u staklene ili plastične boce te ih tako pripremiti za prodaju.
IZVOR:www.hzpss.hr